Svjetski je dan prevencije samoubojstava. U Hrvatskoj je 2014., prema statistici MUP-a, bilo 1517 suicida i pokušaja samoubojstva, od čega su 683 čina dovršena.

Pretočimo li statistiku u druge okvire, svake godine u Hrvatskoj ruku na sebe digne stanovništvo cijele jedne općine, primjerice općine Gorjani, koja broji oko 1590 stanovnika. Ukupan je broj za 191 suicid ili pokušaj viši nego godinu prije. Najčešća su samoubojstva vješanjem – u 2014. ih je 517, a u 2013. taj je broj 494, a slijede suicidi trovanjem – lani 306, a preklani 301.

Prema dobnoj strukturi, ruku na sebe najviše dižu oni u dobi od 51 do 65 godina - u 2014. bilo ih je 407, a u 2013. ih je 366. Od ukupnog broja suicida i pokušaja u 2014. godini 521 počinile su žene. Prema općim praćenjima, muškarci ga češće počine, iako žene češće pokušavaju nego muškarci.

Nadalje, od 65 do 80 posto osoba to učini u vlastitom stanu, iako muškarci pokazuju veću sklonost od žena da to učine drugdje – u šumi, na polju, pa i na poslu. Samo 25 posto onih koji su pokušali suicid potraži pomoć liječnika. Najvišu stopu imaju Litva (81), Rusija (74), Latvija (71), Mađarska i Bjelorusija (55), a najnižu mediteranske zemlje – Grčka (6), Italija (10), Malta (7).

U Hrvatskoj je omjer muškaraca i žena 2,1 : 1. Prosječna stopa iznosi 34,6 za muškarce i 11,7 za žene (na 100.000 stanovnika), što nas stavlja u sredinu liste. Prema statistici MUP-a, gledano po policijskim upravama, najviše suicida i pokušaja u 2014. je bilo na području PU zagrebačke – 242, slijedi PU primorsko-goranska sa 162, dok je područje PU osječko-baranjske treće – 129 suicida i pokušaja. Najmanje je samoubojstava i pokušaja na području PU šibensko-kninske – u 2014. bilo ih je 27.

Odnos suicidalnog sjevera i nesuicidalnog juga Europe prim. dr. Elvira Koić, voditeljica Odjela psihijatrije Opće bolnice Bjelovar i predsjednica Hrvatske udruge za prevenciju suicida HUPS, komentira:

- Što je južnije to je manje tužnije. Stvar je, naime, u količini svjetla, a ne toliko u toplini mediteranskog pojasa, dok za taj fenomen na sjeveru vrijedi – mrak vani, mrak unutra. Jedna od najboljih terapija je izići van, iskoristiti tzv. zeleni sat, biti jedan sat vani, ma makar i pola sata, makar i pješice ići na posao - preporučuje kako se oduprijeti kriznom stanju dr. Koić.

Samoubojstvo je podjednako problem i pojedinca i društva, s tim da je svaki pokušaj suicida priča za sebe. On nema obrazovni, imovinski, socijalni, vjerski ni etnički predznak. Dr. Koić suicid definira neskladom između želja i mogućnosti.

- Samoubojstvo nije ni kukavičluk ni hrabrost, to je kratki spoj, suženo vidno polje, kada se čovjek nađe bespomoćan i kada misli da više nema nade i da mu više nitko neće i ne može pomoći. Još kada tome doda gubitak smisla... To je formula za suicid, znači – gubitak smislenosti, beznađe i osjećaj da mi nitko neće pomoći. Koliko god je to formula za suicid, toliko je to i formula za izlazak iz takvih misli – nađi smisao i nemoj biti sam, bitne su socijalno usmjerene aktivnosti. Kada nisi sam, nećeš se ubiti, bitan je osjećaj pripadnosti skupini. To vrijedi i za velike i za male. Može to biti molitvena skupina, što preporučujem jer sve religije cijene i štite život - kaže dr. Koić. Dodaje, taj osjećaj pripadnosti nekoj skupini može se izrealizirati i kroz sport, pjevački zbor...

– Joga, zumba, članstvo u BBB, nije bitno, samo neka su zajedno i neka njihovi članovi imaju smisao. I dijete, i mi, odrasli, trebamo tražiti grupu gdje ćemo se dobro osjećati i biti prihvaćeni takvi kakvi jesmo - preporučuje dr. Koić.

Traži smisao i ne budi sam – poruka je svima sa suicidalnim mislima.

– Svatko od nas ima ograničenu paletu rješenja za neki problem, krizno stanje. No, kada smo u grupi, ona će nam ponuditi više rješenja. Nismo mi krtice ni soloigrači, mi imamo kolektivnu svijest. Čovjek čovjeku daje smisao, a izolacija vodi u suženje misli, govora i drugih aktivnosti - ističe psihijatrica Koić.

Na upit jesu li ekonomska kriza, nezaposlenost, dužničko ropstvo i druga teška stanja okidači za suicidalne misli i djela, voditeljica Odjela psihijatrije bjelovarske Opće bolnice odgovara tek manjim dijelom potvrdno.

– Opće je poznato da se u krizama ljudi bore da se nekako izvuku iz njih pa će tada imati manje suicidalnih misli. Uvijek je manje suicida na početku rata. Uzmimo za primjer poplave u Gunji, gdje je samoubojstvo počinio samo jedan čovjek, a ljudi su stradali za tri generacije - navodi primjer u prilog svojoj teoriji dr. Koić.

Pohvaljuje zakon koji, kaže, kolegama i njoj omogućuje da, primijeti li suicidalne misli kod osobe, smije ju prisilno zadržati 48, odnosno 72 sata koji su dovoljni, dodaje, da se ta osoba predomisli.