Američka politika intervencionizma glavni je krivac za stvaranje Islamske države, izjavio je Michael Lüders, njemački analitičar i ekspert za Bliski istok, u intervjuu za Deutschlandfunk (DLF).

- Uzmimo za primjer Irak. Najveća pogreška Amerikanaca nakon rata 2002. godine bilo je raspuštanje iračke vojske i Baatha, stranke Sadama Husseina. Stotine tisuća sunita preko noći su ostale bez posla. Upravo ti suniti danas su kostur Islamske države. Bila je to pogreška, i nije se to dogodilo prvi put. IS je proizvod SAD-a. Al Kaida i talibani u Afganistanu nastali su kao reakcija na američku intervencionističku politiku. Ali se na pogreškama ne uči, uvijek se iznova čine nove pogreške. I sada stiže račun za tu politiku u obliku golemog vala izbjeglica iz Iraka, Sirije, rekao je Lüders u razgovoru čije dijelove prenosi Deutsche Welle te poručio da bi SAD trebao preuzeti veću odgovornost za izbjegličku krizu, s obzirom na to da su dobrim dijelom za nju i krivi. “Naravno da su i arapski režimi u visokoj mjeri odgovorni za val izbjeglica. Oni su se pokazali nesposobnima u vođenju konstruktivne politike i kreiranju perspektiva za svoje građane. Zanimalo ih je samo kako zadržati vlast. Ta mješavina je dovela do dramatičnog kretanja izbjeglica koje još ni izbliza nije doseglo vrhunac. Zapravo bi Europljani morali zatražiti od Amerikanaca da preuzmu odgovornost", smatra Lüders.

No, Europska unija, prema Lüdersu, uopće nema vlastitu politiku prema Bliskom istoku. On ističe da da se politika EU-a prema ovoj regiji zapravo svodi na podržavanje svega što Amerikanci zamisle. Na pitanje je li uključenje Rusije u borbu protiv ISIS-a rješenje ovog sukoba u Siriji, Lüders odgovara: “Kada bi Rusija, Iran, Kina, SAD i Europljani bili složni, onda se taj konflikt ne bi mogao okončati, ali bi ga se moglo ograničiti i držati pod kontrolom. Radi se ponajprije o ključnom pitanju što će biti s režimom Bašara al Asada i kako se želi kreirati politika za eventualno vrijeme nakon režima. Rusija i Iran signalizirali su da su spremni maknuti Asada s vlasti, primjerice, zamoliti ga da ode u egzil u Rusiju. Ali bi kostur režima ostao, bar u Damasku. Pitanje je hoće li Amerikanci na to pristati. Ali Rusija, baš kao i Iran, jako je zainteresirana da se taj kaos ne proširi, da ne ode u smjeru Kavkaza, da i tamo korijenje ne pusti radikalni islam. Postoji, dakle, zajednička baza za konstruktivnu politiku s Rusijom, ali mora postojati i volja za provođenjem zajedničke politike", zaključuje.