Kažu da više nema nedjelja u kalendaru koja nije spomenuta kao mogući dan parlamentarnih izbora. A i tema je dobrodošla za tzv. sezonu kiselih krastavaca, kada je zbog godišnjih odmora i manje vijesti.

Tako su tu famoznu kolovošku rupu iskoristili i hadezeovci, pozvavši po tko zna koji put premijera Zorana Milanovića da se već odluči i izjasni kada ćemo na birališta. Čak su i njegovi ministri nagađali i otkrivali navodne datume izbora, jer kako su izjavljivali, konačno su odlučili.

I u prošli se utorak napokon pokrenulo! Predsjednik Sabora Josip Leko sazvao je izvanrednu sjednicu za 8. rujna, tjedan dana prije zakonskog roka, pa se pretpostavlja da bi izbori mogli biti najranije 25. listopada, a najkasnije 15. studenoga. Naime, izvor iz vladajuće koalicije kaže kako će Sabor raspustiti prije 22. rujna, a tada bi i predsjednica Kolinda Grabar Kitarović izbore mogla raspisati za najraniji rok - 25. listopada. Ipak, ni to još nije točan datum. Jer raspoloženi Milanović već je u srijedu u Splitu izjavio da izvanredna sjednica nije sazvana zbog izbora, nego zbog donošenja hitnih zakona, poput onoga o švicarcima. Još je samo ironično dodao da će izbora biti, a kada, ne zna se.

Kako Zoki i dalje šuti, živcira šefa HDZ-a Tomislava Karamarka koji se svaki dan pita zašto premijer konačno ne objavi dan kada će, prema njegovu mišljenju, Domoljubna koalicija po pobjedu. Naročito jer mu i posljednje ankete u to daju nadu. Karamarko je čak, s obzirom na hitnost odlučio u Saboru pokrenuti inicijativu za definiranje krajnjeg roka za održavanje izbora. “Nužno je postići suglasnost tako da onaj tko obnaša vlast ubuduće ima zadan krajnji rok do kojeg mora obznaniti krajnji datum za raspisivanje, odnosno održavanje izbora, kako bi novoizabrana vlast nesmetano i na vrijeme mogla donijeti proračun”, izjavio je Karamarko, te dodao da za ostvarenje takve inicijative nije nužno mijenjati Ustav. Iz ovakve izjave sasvim je jasno da Karamarku nije poznato, a možda ni jasno, što u Ustavu točno piše. Konačni datum održavanja parlamentarnih izbora već je sada, naime, vrlo jasno definiran, upozoren je.

Sasvim druga priča je činjenica da hrvatske vlade redovito (pri čemu ni ova nije iznimka) politiziraju s datumom izbora. U hrvatskoj visokoj politici sasvim je prihvatljivo i normalno mandat ne odraditi do kraja, nego ga proizvoljno skratiti kako bi vladajuća politička opcija fiksirala datum izbora u razdoblje za koje smatra da će im donijeti najbolji rezultat.

Onda se i predsjedničin posebni savjetnik za ustavnopravna pitanja Vladimir Šeks našao pozvanim da i on nešto kaže te iskemijao i objavio da izbori moraju biti do 6. prosinca i da o tome može odlučiti samo Kolinda Grabar Kitarović. Ona će, kaže, štititi Ustav i raspisati izbore uvidi li da prolazi zadnji ustavni rok. Računica nikome nije bila jasna pa su ga ministri ismijali.

Ismijan je i HDZ, koji je poželio definirati krajnji datum održavanja parlamentarnih izbora. Nekoliko ministara u Vladi odbacilo je mišljenje kako bi svaki datum parlamentarnih izbora nakon 6. prosinca bio neustavan, ali tada još nisu otkrili kada će se izbori održati. “Gospodin Šeks se šali iz pozicije savjetnika”, komentirala je prva potpredsjednica Vlade Vesna Pusić.

I tako, kad su sve valjda već svi umorili licitiranjem datuma izbora, HDZ-ov saborski zastupnik Davorin Mlakar sve je presjekao i rekao da HDZ-u odgovara svaki datum parlamentarnih izbora, ali da bi bilo dobro da budu što prije kako bi se presjekla agonija s Milanovićevom vladom.

Na kraju, doznali smo jedno: parlamentarni izbori održat će se najvjerojatnije ove godine, a ne u krajnjem roku, u veljači 2016. U SDP-u su na kraju, čini se, definitivno odustali od ideje da se izbori održe 2016., pa se sada raspravlja samo o tome hoće li se održati u listopadu ili studenome.

Bilo kako bilo, parlamentarni se izbori približavaju, pa nije čudo što nervoza raste. Za HDZ je to svakako od goleme važnosti. Naime, HDZ je u suradnji s partnerima iz Bavarske završio svoj gospodarski program, ali ga nije objavio. Bit će objavljen nakon što SDP objavi svoj program i objavi datum parlamentarnih izbora. Dakle, HDZ nestrpljivo čeka da dozna datum izbora kako bi na sav glas govorio o svom gospodarskom programu, a dok taj datum ne bude poznat nema im druge nego da zbog samonametnute šutnje o njemu paze da ne puknu od silne želje da birače upoznaju s programom koji će im, kao i svaki drugi, jamčiti napredak, boljitak i u konačnici blagostanje, s ironijom navode politički analitičari.

Osim toga, rezultati redovitog istraživanja javnog mnijenja Crobarometra objavljeni nedavno u Dnevniku Nove TV, pokazali su da se HDZ-ova koalicija u srpnju vratila na prvo mjesto po popularnosti. HDZ tako mjesec završava s 31,8 posto, ili skoro dva posto više nego mjesec prije. Vladajuća koalicija ima potporu od 23,2 posto i nema značajnog rasta ni pada. Zanimljivo kako je u zadnja tri mjeseca HDZ s minimalnih tri povećao razliku na devet posto.

Uz sve to, HDZ-ova je Domoljubna koalicija od osam stranaka navodno stabilna, iako se u mnogome ne slažu, dok SDP još uvijek traga za mogućim partnerima jer nadati se nekom uspjehu može samo uz najšire moguću koaliciju. A to je teško. Jer ni u Milanovićevoj koaliciji nema mira koliko god se on i Vesna Pusić trudili uvjeriti javnost u suprotno. Ni ovu Vladu ne krase iskreno savezništvo i slaganje o nekim iznimno važnim pitanjima. Imali su zajednički program, onaj famozni Plan 21, ali njega se više nitko ne sjeća. Dovoljno je samo spomenuti da zbog HNS-a Milanović nije mogao uvesti porez na nekretnine... Ako tako dakle funkcioniraju četiri partnera, od kojih su tek dva (SDP i HNS) strateška i vode državu, s pravom se treba pitati kako će tek izgledati ako HDZ-ova Domoljubna koalicija Tomislava Karamarka osvoji vlast.

I u svim tim predizbornim komešanjima Kukuriku koalicija više ne postoji, pa će mijenjati i ime, jer vrlo je upitno hoće li IDS u koaliciju sa SDP-om. I to najviše koči Milanovića u pojačavanju redova. Za sada su mu samo naoko sigurni stari partneri HNS, koji jedva prelazi izborni prag, HSU, kao i Laburisti, a pristupaju mu navodno još tri strančice, Autohtoni HSS, koji se također raspada, zatim Hrvatska demokratska seljačka stranka, Primorsko-goranski savez i Zagorska stranka, ali to u odnosu na IDS i nije neko pojačanje. Zna to Milanović, stoga još uvijek nema ni potpisa predizborne koalicije predvođene SDP-om. Do potpisa bi, prema najavama, moglo doći navodno u utorak, ali ne više u Istri, nego se spominje u Varaždinu ili Ludbregu, prostoru koji im odgovara zbog kakve-takve gospodarske razvijenosti, pa samim time i za samohvalu aktualne Vlade.

“I ranije smo surađivali s tim ljudima dok su bili u HSS-u. U to je vrijeme HSS bio snažna stranka, a sada je spao na jednog saborskog zastupnika. Sasvim je moguće da će A-HSS i HDSS imati određen broj kandidata na listama naše koalicije“, rekao je obaćavajuće jedan visoki dužnosnik SDP-a, pravdajući koaliranje sa strankama za koje malo tko zna da i postoje. A i kako ne bi jer koliko god se ORaH Mirele Holy činio slasnim zalogajem, Holy uporno izjavljuje kako nikako neće s nevjerodostojnim SDP-om, odnosno Milanovićem, koji joj se nešto strašno zamjerio. Još bolji zalogaj po Milanovićevu stranku bio bi Ivo Josipović i njegova Naprijed Hrvatska. No, takvom proširenju koalicije u SDP-u se ne nadaju dok je god na čelu stranke Milanović. Uz to Josipović je taj koji Milanoviću kopa jamu otimajući iz njegova dvorišta IDS koji još uvijek razmišlja kojoj će se stranci i koaliciji pridružiti. Dojam je tako da Josipović, između ostalioga, očekuje i glasove razočaranih SDP-ovih birača, a većina onih koji se posljednjih tjedana uključuju u njegovu novu stranku zapravo su donedavno bili članovi SDP-a. Milanović je, osim toga, svjestan da mu za pobjedu treba i nova mlada snaga te bi se rado udružio i s Božom Petrovom i njegovim Mostom, no takvo što nije realno očekivati. Na kraju, ako do najavljene osovine IDS-Josipović-Linić-Čačić ipak dođe, to će Milanoviću biti najveći udarac u preuzimanju biračkog tijela.

Piše: Damir GREGOROVIĆ