ŽUPANJA – Nakon dva desetljeća agonije konačno su počele konkretne aktivnosti na uklanjanju gradskog rugla - starih i derutnih zgrada OŠ Mate Lovraka i Gimnazije u naselju Šećerana. Zarasle u korov i šikaru, leglo su štakora i mogući izvor zaraze te je prava sreća što ondje još nitko nije stradao. Prizori su katastrofalni i teško je i vjerovati da tolike godine vlasnici objekata – tri županjske srednje škole – nisu ništa poduzele za rješavanje vrlo ozbiljnog problema s kojim muku muče građani u tom naselju. “Ovo je županjska sramota! Tko zna čega sve ovdje nema! Bojimo se da će nam se u stanove početi uvlačiti zmije, kao da živimo u nekom getu. Ljudi dovoze i bacaju što stignu, a mi od nesnosnog smrada ne možemo sjediti u dvorištu niti otvoriti prozore”, požalili su nam se stanari okolnih zgrada.

Gradu Županji su sve ove godine ruke bile svezane jer je riječ o tuđoj imovini, a svi pokušaji da se ona prenese u gradsko vlasništvo nisu dali razultate. Vukovarsko-srijemska županija, kao osnivač škola, krajem prošle godine konačno je izradila projekt rušenja školskih zgrada i ponudila dvije opcije - da sama odradi posao ili da tu obvezu na sebe preuzme Grad Županja, što su gradski vijećnici i prihvatili. Grad je ovih dana raspisao natječaj i nakon izbora izvođača radova bageri će konačno stati na kraj dugogodišnjoj agoniji. Riječ je o javnom pozivu za rušenje zgrada i čišćenje terena u zamjenu za građevni materijal. Izvođaču će Grad osigurati besplatno deponiranje otpada, a spreman je isplatiti i iznos do 20 tisuća kuna za gorivo i ostale popratne troškove.

- Sljedećeg tjedna komisija će otvoriti ponude i ako ponuditelj ispunjava sve uvjete iz javne nabave, rok je 60 dana, što znači da bi se posao mogao završiti ove godine. Ako uvjeti ne budu ispunjeni, natječaj ćemo ponoviti - kaže pročelnik Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, prostorno uređenje i geodetske poslove Damir Parmać.

Nakon uklanjanja starih zgrada, osim sportske dvorane, koja je u vlasništvu PZ-a Napredak, teren će se kompletno očistiti.

– Zemljište je u vlasništvu Vukovarsko-srijemske županije i treba razmisliti o nekim sadržajima, da se prostor zaštiti i spriječi bacanje otpada. Sve ove godine, iako nije riječ o gradskom vlasništvu, Grad je ulagao sredstva i u javnim radovima održavao tu površinu - kaže Parmać.

A u ruševnoj zgradi osnovne škole svoje je utočište pronašao županjski beskućnik, 47-godišnji Jozo Dubravac. Namjeravao je ondje samo prezimiti, a stara učionica postala mu je dom. Daskama i najlonom zatvorio je otvore nekadašnjeg prozora.

- Ovdje sam već sedmu godinu. Nisam imao kamo i bio sam prisiljen pronaći bilo kakav smještaj i krov nad glavom. Imam majku, ali ona živi s bratom, njegovom ženom i djecom. On ne radi, nema posla, žive u teškim uvjetima... Sjetio sam se ove napuštene škole i nekoliko sam dana spavao na kartonima u prostoriji gdje puše sa svih strana jer su na cijeloj zgradi izbijeni vrata i prozori. Prihvatio sam se posla i počeo sređivati jednu učionicu. Obilazio sam smetište i uzimao ono što su ljudi izbacivali iz kuće kada se odvozio krupni otpad. Dobivam 800 kuna socijalne pomoći mjesečno, ranom zorom i kasno navečer obilazim kontejnere i skupljam boce po gradu, i tako živim iz dana u dan, i Boga molim da se strop ne uruši i živog me ne zatrpa - ispričao je.

- Teško je, nisam zdrav i najgore mi je kada dobijem napadaj, jer imam epilepsiju, ali moram biti sretan što nisam na ulici. Zahvaljujem gradonačelniku i socijalnom radniku koji su mi uvijek, kad god mi je trebala pomoć, izišli u susret i pomogli, iako mi je žao što me nikada nisu obišli i sami se uvjerili gdje sam i u kakvim uvjetima boravim. Živim u ruševini, među smećem, ali se jako brinem što ću i kako ću ako se ovo jednog dana sruši. Da mi je bar još prezimiti, već sam počeo skupljati drva za ogrjev, bar za koju vatru dnevno. Za svaki slučaj pripremio sam i dva jorgana, pa kako dragi Bog da! - kaže Jozo.