S Anđelkom Milardovićem, znanstvenim istraživačem Instituta za migracije i narodnosti, razgovarali smo o migracijskom valu koji zasad samo prolazi blizu naše granice i onome što bi se dalje moglo događati.

Nažalost, obistinila su se vaša predviđanja otprije nekoliko mjeseci da će Europa nespremna dočekati problem izbjeglica. Zašto je to tako?

- Samo sam bio realističan. Očito da se Europa nije nadala da će pokrenuti procesi dekonstrukcije društava i država na Srednjem istoku poprimiti takve razmjere. Kao što je egzodus ljudi, pa se zapravo govori o novoj seobi naroda. Smatram da izravnu odgovornost snosi Zapad. Čiji je dio i Europska unija. Ona je mislila da se može direktno ili posredno upletati i sudjelovati u tim procesima a da joj se to neće poput bumeranga vratiti. EU je imala okvire azilantske politike, ali nedostatne jer se tu ne radi o radnoj imigraciji nego o prisilnim imigracijama. Za ekonomsku imigraciju imali su reguliranu politiku pa su preferirali uvoz najkvalitetnijih - koje su uzimali iz tih društava, u koja nisu ulagali ništa. To je bila kontrolirana imigracija, a ovo je nekontrolirana. U tom slučaju EU nema koncepciju, ne može se racionalno nositi s tim.

Može li se nešto bitno promijeniti s obzirom na to da je za 14. rujna sazvan sastanak najvećih europskih zemalja o toj temi?

- Jedan sastanak ne može ništa promijeniti. To je po prilici kao da je neko područje zahvatila poplava i post festum se sastaju ljudi oko toga kako će to riješiti. Znači, čak i jedna visokoracionalizirana EU nije bila spremna na ove izvanredne migracije. Taj sastanak će možda dati neki orijentir i preporuku te će se možda ubrzati proces donošenja jednog takvog strateškog dokumenta i politike. Jer jedno je kada ljudi dolaze planski, a posve drugo kada dolaze stihijski.

A i to se sada čini promašenim s obzirom na to da su neki ljudi nekontrolirano već ušli i još ulaze u EU...

- Da, sada ulaze nekontrolirano koliko god EU to želi staviti u racionalan sklop. To je teško zato što se iz dana u dan broj izbjeglica povećava jer se vojne operacije tamo ne zaustavljaju. I dok se ne zaustave, broj izbjeglica se neće smanjivati. A Europa nije spremna i doći će do poremećene ravnoteže. Dugoročne posljedice toga bit će promjena identiteta zapadnih društava, interni sukobi kultura pridošlica i domaćih, jačanje antiimigrantskih stranaka - desnog ekstremizma te da nakon svega toga EU više neće biti ono što je bila. Kako će sada lamatati vrijednostima liberalne demokracije, slobodama i ljudskim pravima? Mijenja se potpuno vrijednosni sustav, identitet i vizura Europe. Kako će braniti sebe kao otvoreno društvo? Neka Soros ili netko drugi tko zastupa ideju otvorenog društva, odgovore na to pitanje. To je legalno i legitimno, ali kako funkcionira ta ideja kada se pred otvoreno društvo stavljaju bodljikave žice, Bugarska želi poslati tenkove, a vojska izlazi na granice? Prvi sam rekao kako postoji mogućnost da države tu angažiraju i vojsku. I nedugo nakon toga vojska je počela izlaziti i štititi granice jer to policija nije u stanju.

Kakvim predviđate daljnji tijek događaja u Hrvatskoj, s obzirom na to da izbjeglice i dalje preskaču bodljikavu žicu i bježe iz Srbije u Mađarsku? Očito ih samo zid može zaustaviti?

- Ako osjete da su u logorima, u žicama, oni će poput rijeke, nekontrolirane energije, tražiti pukotinu. A hoće li se to ovdje dogoditi, ovisit će i o trajanju ratnih operacija. Ako budu jačale, normalno da možemo očekivati novi val izbjeglica. Život je jedan. Kažu da je u Srbiji trenutno najjače tržište škara za žice, da su ih sve pokupovali. To je masa i ona nađe svoj put. Ako se zatvore Srbija i Mađarska, oni koji su tamo ušli ipak će tražiti svoj put dalje. No mi za ostanak ovdje ipak nismo atraktivni. I kad prođu proceduru, tu će samo čekati priliku za put na Zapad. Zato ne bih širio strahove i paniku s naše strane, jer je njihov definirani cilj - Zapad. Hrvatska im eventualno može biti tranzitna postaja, a humanitarna dimenzija mora se uvažiti.