S posebnim poštovanjem, ali i zabrinutošću vijesti o imigrantima iz Sirije prati 44-godišnja Osječanka Tamara Seropian. Kako kaže, riječ je o njezinom narodu i državi u koju je do 2011. godine odlazila obvezno jednom godišnje, a danas se svakodnevno čuje sa 60-godišnjim bratom, sinom iz očeva prvoga braka.

Tamarin otac Noubar, rođeni Sirijac, bio je suprug osječke glazbene legende Olgice Miler (svi je pamte po izvsrnoj izvedbi pjesme Moj Osijek, nap.a.), kojeg je ona upoznala u Damasku još kao djevojka i potom ondje ostala. U braku su dobili Tamaru, a sedam godina nakon njezina rođenja preselili su se u Osijek.

- Došli smo u Osijek 1976. godine, kada je u Siriji bio sličan građanski rat kao danas. Čim smo se vratili, majka se razboljela i ja danas tvrdim da je umrla od tuge za Sirijom. I osobno obožavam tu zemlju, Damask je prekrasan grad s predivnim ljudima i običajima pa jedva čekam da sve ovo završi, da opet odem tamo - ispričala nam je Tamara Seropian, inače referentica na osječkom Medicinskom fakultetu. Dodaje da je prestala ići u Siriju samo zato što je ondje inače putovala s djecom.

- Nikad se ne zna hoće li se i kad zatvoriti granica, stoga strpljivo čekam okončanje situacije u Siriji, nakon čega ću sa zadovoljstvom spakirati kovčege i uputiti se u Damask - kaže Tamara.

Do tada čeka vijesti o imigrantima kojima bi, da može, i u ovom trenutku pomogla bez razmišljanja, to više što joj je poznato da su i Hrvati prošli sličnu kalvariju 1991. godine. Štoviše, kaže da se i njezini prijatelji interesiraju kako mogu pomoći, neki su od njih spremni ustupiti izbjeglicama iz Sirije i svoje stanove koje ne koriste.

- Raspituju se, misleći da ja više znam jer sam napola Sirijka, no ni meni nije jasno kako bi se u ovom trenutku pomoglo. Općenito smatram da naša država nije u situaciji da bi pomogla, kao ni Srbija i Makedonija, ali vidjet ćemo što će biti. Pomogla bih svakome, a kamoli narodu za kojeg sam emocionalno vezana i kojeg smatram svojim - zaključuje Tamara, rekavši da je u Damasku, kako joj pojašnjava brat, trenutačno situacija potpuno mirna. Čim se stvore uvjeti za odlazak u Siriju, ova će Osječanka u pratnji obitelji ponovno obići ponovno svoj rodni grad, no ne namjerava trajno ostati.

- Kad bih mogla urediti svoj život tako da sam pola godine ovdje, a pola u Siriji, bilo bi to odlično. Naravno, to nije moguće i stoga još više cijenim mogućnost kada mogu otići tamo, zagrliti brata, uživati u ljepotama Damaska i potom se vratiti u moj voljeni Osijek - kaže Tamara Saropian.