Objavljeno 1. rujna, 2015.
Prodavači nisu bili samo iz Antunovca, nego i iz bliže okolice
Kako se riještiti nepotrebnih predmeta iz kuće i pritom ponešto i zaraditi, pokazali su primjerom Antunovčani, organiziravši buvljak u prostorijama Hrvatskog doma Antunovac.
Na trećoj takvoj manifestaciji, pod motom u nekom prenesenom smislu “Nekom smeće drugom je zlato”, okupili su se prodavači, ne samo iz Antunovca, nego i iz Osijeka, Višnjevca i okolnih mjesta, pa su na klupe postavili sve što im u životu više neće trebati. Moglo se vidjeti da su oslobodili poprilično mjesta u svojim ormarima, jer se na štandovima našlo mnogo odjeće. Glavnina toga bila je za djecu i njihove potrebe, tako da je, s obzirom na to da je u godinama, Johan Majer manje kupovao, a nedjeljno poslijepodne i večer proveo je uglavnom obilazeći štandove s prodavačima, inače njegovim dobrim poznanicima iz sela.
Kad spomenusno da je bilo dosta toga za djecu, valja spomenuti da se većina rabljene, uščuvanije dječje robe, mogla kupiti za desetak, odnosno do pedesetak kuna po komadu. Mnogi prodavači, baš kao i kupci mogli su naposljetku kazati kako su u trgovini dobro prošli.
Naravno, bilo je tu i modnih detalja, vlastitim rukama izrađenog nakita i “đinđi”, a trgovali su čak i mladi, bez iskustva s prodajom, pa primjerice nisu imali sitnog za uzvratiti kusur. Stoga su u obližnjim gostionicama konobarice uskakale pomažući u razmjeni i usitnjavanju krupnih novčanica prodavačima koji su malo-malo protrčavali između buvljaka i susjednih lokala.
Dobru taktiku za privlačenje pozornosti su, očito sasvim slučajno, imale jedna slikarica iz Osijeka i prodavačica po profesiji iz Višnjevca. Naime, oko štanda Višnjevčanke Mirele Andraković, Ružica Haršanji postavila je svoje umjetničke radove pa je sve skupa djelovalo mnogo veselije i privlačnije. Mirela Andraković nam kaže kako je prvi put došla na antunovački buvljak uglavnom s “jesensko-zimskom kolekcijom njezine kćeri”. Radi se o garderobi koju je ona prerasla, a svoje je trgovačko znanje iskoristila kao prednost u odnosu na ostale prodavače, pa je ponudila i akcije tipa - nešto platiš, pa za to dobiješ nešto i gratis.
Nova joj poznanica s buvljaka Ružica, kaže da slika iz hobija, ali i da se boji “represije” zbog prodaje slika. Naime, nije bila sigurna smije li svoja djela uopće prodavati, a kako je sada u mirovini, svaka joj kuna dobro dođe. Stvarno slike, kazala je, prodaje tek toliko da podmiri troškove materijala, odnosno platna i boje. A trud - ne zaračunava.
Darko PEJIĆ
Pčelarski proizvodi za jačanje imuniteta
Kupcima se predstavila i Klaudija Fehervari iz OPG Pčelarstvo Fehervari Antunovac s medom i pripravcima za jačanje imuniteta, od propolisa do cvjetnog praha. Osim prigodnim cijenama Klaudija je kupce počastila i receptima pa se tako moglo čuti kako je za imunitet u idućem razdoblju, kada će početi prehlade i gripe, dobro rastopiti cvjetni prah u jogurtu, pričekati da ga mliječne bakterije razgrade, i onda popiti.
Za mobitele nema problema s potražnjom
Pokazalo se da od starih cipela, čiji se neugodni “odour” širio cijelim nedjeljnim suncem pregrijanim domom, bolju “prođu” imaju telefoni - pa makar i neispravni. Dok se tata Mile nadgledajući čudio kako mu kći Matea Labudović gotovo umah prodaje do jednog mobitela sa štanda po cijeni od pedeset kuna, kupac Tomo Lukavec nam je kazao kako će svi oni biti uskoro popravljeni.
- Jedan se savio, drugom je ekran popucao... Pola takvih kvarova može se popraviti i ponovno tim uređajima vratiti prava vrijednost. Imam u tome iskustva, popravljam ih jer me to zabavlja, jako dugo sam radioamater pa imam i tehničkog znanja, ali i alata za takve popravke. Ne možeš biti dobar radio-amater određenog ranga, a da ne znaš mnogo o elektronici i drugim korisnim tehničkim znanjima - kazao je Tomo Lukavec.