Srpski mediji ovih dana pozabavili su se usporedbom prosječnih netoplaća zaposlenih u zemljama bivše Jugoslavije.

Prema tim podacima oni koji se sjećaju bivše zajedničke države i života u njoj shvatit će da se po pitanju životnog standarda malo toga promijenilo.

Najviše plaće i nakon 25 godina imaju zaposleni u Sloveniji i Hrvatskoj, a najniže u Makedoniji i Srbiji. Prosječna primanja radnika u Crnoj Gori i Bosni i Hercegovini nešto su viša od oni u Makedoniji i Srbiji. Srpski Dnevnik primjećuje da su razlike u prosječnim primanjima prilično velike pa tako za jednu prosječnu plaću u Sloveniji rade tri radnika u Makedoniji, a gotovo isto toliko i u Srbiji.

Anadolu Agency prenoseći podatke statističkih ureda u pojedinim zemljama bivše Jugoslavije navodi kako je prosječna netoplaća u Sloveniji 1008 eura, a u Hrvatskoj 749 eura (svibanj 2015.). Zavod za statistiku Crne Gore priopćio je kako je prosječna plaća bez poreza i doprinosa (neto) zaposlenih u toj zemlji 481 euro, a u BiH 830 konvertibilnih maraka ili 424 eura. U Srbiji je prosječna svibanjska netoplaća iznosila 366 eura, a u Makedoniji 355.

Plaće zaposlenih u regiji, čak i one hrvatskih i slovenskih radnika, još uvijek su značajno niže nego u zapadnim zemljama Europske unije. Prosječna mjesečna netoprimanja u industrijski razvijenim zemljama viša su od dvije tisuće eura. U Austriji je primjerice netoplaća 2100 eura, a u Francuskoj je lani prosjek iznosio 2470 eura.

Od same visine plaće koju prima prosječni radnik možda je važniji podatak kolika je njegova kupovna moć. Zanimljivo je kako je cijena litre mlijeka u Makedoniji i Srbiji, zemljama s najnižim prosječnim primanjima zaposlenih, oko 0,80 eura. U Hrvatskoj je ta cijena niža. Dnevnik navodi kako su u Sloveniji i Hrvatskoj uglavnom više cijene nego u drugim zemljama bivše Jugoslavije, ponajprije komunalnih usluga, ali i energenata. Primjerice, litra benzina u Srbiji stoji oko 1,15 eura, a u Sloveniji 1,28 eura. S prosječnom plaćom zaposlenik u Srbiji može natočiti 327 litara goriva, a u Sloveniji 780 litara benzina.

Cijene osnovnih namirnica slične su u cijeloj regiji, ali je potpuno jasno da se s prosječnom plaćom može mnogo više kupiti u Hrvatskoj nego u Srbiji ili Crnoj Gori. Cijene kruha su oko jednog eura, slične su i cijene svinjskog mesa, iako razlika ima. U Hrvatskoj i Makedoniji kilogram svinjetine stoji oko pet eura, u Srbiji oko četiri, a u Crnoj Gori ispod četiri eura. S prosječnom plaćom radnik u Hrvatskoj može kupiti oko 150 kilograma svinjetine, u Makedoniji upola manje, a u Srbiji oko 95 kilograma.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata Krešimir Sever upozorava kako je važnije od iznosa plaće upravo ta kupovna moć, ističući činjenicu kako su mnoge cijene u Hrvatskoj jednake ili čak i više nego u zapadnim zemljama s visokim prosječnim plaćama.

- Kod nas je previsok PDV na hranu, a upravo je udjel hrane u potrošnji na mjesečnoj razini vrlo visok. To dokazuje da smo izrazito siromašna zemlja. U najrazvijenijim zemljama udjel mjesečnog troška na hranu manji je od deset posto, u razvijenim zemljama između 11 i 13 posto, a u Hrvatskoj je taj udjel donedavno bio 32 posto. Sada je pao na 28 posto ukupnog mjesečnog troška, ali ne zbog toga što je pojeftinila hrana, nego zbog poskupljenja energenata, stanovanja... Građani praktično od hrane moraju odvajati sredstva kako bi podmirili druge obveze. Pogledajte samo te rasprodaje po trgovinama koliko traju i to samo zato što ljudi ne mogu kupovati odjeću ili obuću - kaže Sever.

On zaključuje kako su, u cjelini gledano, u Hrvatskoj plaće preniske za cijenu života koju imamo u zemlji. Navodi pri tome podatak da prosječnoj hrvatskoj četveročlanoj obitelji nedostaje četvrtina potrebnih prihoda za pokriće redovitih mjesečnih rashoda.

Sever se slaže s konstatacijom da bi mnogo bolja bila usporedba hrvatskih plaća s onima u Mađarskoj, Slovačkoj, Češkoj, Poljskoj...

- U nekim od tih zemalja možda je prosječna plaća za nijansu i niža nego kod nas, međutim, sigurno mogu više kupiti nego mi. Za razliku od naše promašene gospodarske politike koja je deindustrijalizirala zemlju, u Slovačkoj, Češkoj i drugim tranzicijskim zemljama upravo su radili suprotno, poticali su razvoj prerađivačke industrije. I danas te zemlje bilježe velike stope rasta i daleko viši standard. Pa i u turizmu s kojim se busamo u prsa imamo udjel domaćih proizvoda u turističkoj usluzi od samo 30 posto, dok je taj udjel u drugim zemljama i 70 % pa i više. Naš turizam zapravo prodaje uvozno - upozorava Sever.