Objavljeno 29. kolovoza, 2015.
L judi nekad dođu sa strašnim pričama i bolnim uspomenama. Tako se u Domovinskom ratu događalo da su neke od strašnih zločina činili ne samo ljudi koji su došli tko zna odakle nego su susjedi, znanci, kolege s posla prokazivali, mučili i ubijali svoje susjede i znance. Ljudi su se pitali: “Je li to moguće? Pa taj je čovjek još prije mjesec dana izgledao posve normalno. Ja sam njemu pomagao u gradnji kuće, on je meni pomagao. Zajedno smo išli na posao, naša su se djeca zajedno igrala. Čestitali smo jedni drugima vjerske blagdane.”
Ako ostavimo rat po strani i pogledamo svakodnevicu, opet susrećemo nevjerojatne priče. Naprimjer, ljudi žive u braku i sve izgleda i mirno i lijepo i složno. I onda, kao grom iz vedra neba – rastava. I to ne samo rastava nego uz to strahovito puno inata, mržnje, podmetanja, osvete, dugih tužbi i protutužbi... Otkud tolika strašna promjena, taj vulkan mržnje, zloće, zavisti, podmetanja, otkud odjedanput sva ta žuč?
Isus daje jasan odgovor: “Iznutra, iz srca čovječjega, izlaze zle namisli, bludništva, krađe, ubojstva, preljubi, lakomstva, opakosti, prijevara, razuzdanost, zlo oko, psovka, uznositost, bezumlje...” Sve je to duboko u čovjeku, nevidljivo i neuočljivo. Ali u određenom trenutku te se zvijeri otrgnu i onda čovjek pokaže što je u sebi nosio. Zato Isus drugom zgodom veli: “Tko s požudom pogleda ženu, već je s njome učinio preljub u srcu.” Što se hoće reći? U kršćanskom se nauku veli da postoje i grijesi mišlju. Ako doista čovjek svjesno i namjerno razmišlja o nekome zlu i traži priliku da ga učini, već se onečistio. To je već zlo, ali u isto vrijeme to je sjeme zla. Ako se vratimo na primjere s početka, onda to znači sljedeće. Onaj čovjek koji je počinio zločine u ratu, dugo je prije toga u sebi nosio mržnju i bezakonje. I kad je došla prigoda, to je i pokazao. Isto tako u primjeru iz bračnog i obiteljskog života: ako u sebi netko nosi nestrpljivost, sebičnost, zavisti, sklonost preljubu, onda će to jednoga dana u svoj svojoj strahoti izaći na vidjelo. Zato je silno važno čuvati čistim svoje misli i svoje srce, baš kao što veli apostol Ivan: “Ako nas srce ne osuđuje, možemo zaufano k Bogu.”
Piše: Zvonko PAŽIN