Objavljeno 29. kolovoza, 2015.
Vezani članci
DRAMA PRED NAŠIM VRATIMA
Apokaliptički prizori sirijskog izbjegličkog eksodusa, i to biblijskih razmjera, kakve možemo vidjeti u televizijskim izvješćima iz Makedonije, Srbije i Mađarske, mogli bi vrlo brzo postati hrvatskom stvarnošću.
Prilike se pogoršavaju iz dana u dan. Obračun policijskim palicama, suzavcem i upozoravajućim pucnjima u zrak s nekontroliranom rijekom izbjeglica s grčko-makedonske granice, početkom tjedna, preselio se 760 kilometara sjevernije, na granicu koja dijeli Mađarsku od Srbije, odnosno schengenski prostor Europske unije od ostatka svijeta. Budimpešta je već najavila slanje pojačanja od 2100 policajaca na granicu sa Srbijom koji bi trebali spriječiti da se izbjeglice ipak nekako provuku ispod bodljikave žice i uđu u prostor Schengena, a mađarska vlada ozbiljno razmatra slanje domobranstva (Magyar Honvédség) kako bi zaštitila svoju južnu granicu, o čemu će odlučiti parlament.
VOJSKA NA GRANICU
Izbjeglička drama dosiže svoj vrhunac s približavanjem dana kada će Mađarska, dovršetkom ograde od bodljikave žice duge 175 kilometara, svoju južnu granicu fizički zatvoriti. Tada će se rijeka izbjeglica vjerojatno preusmjeriti na Hrvatsku, koja će postati novom Makedonijom i Srbijom. Naime, cilj školovanih pripadnika sirijske srednje klase, koja iz svoje razorene domovine sada bježi na Zapad, razvijene su zemlje Europske unije, u prvom redu Njemačka i Švedska. Pokaže li Hrvatska učinkovitost u nadzoru svoje granice sa Srbijom, u Vukovarsko-srijemskoj županiji, što ne znači da Sirijci, Afganistanci, Pakistanci, ISIL i drugi neće ući na naš teritorij, izbjeglička bi rijeka mogla pokušati prodrijeti u Hrvatsku iz susjedne Bosne i Hercegovine, s kojom dijelimo čak 1011 kilometara međudržavne granice. Tu će se pokazati sva ranjivost i neobranjivost hrvatskog teritorija, zbog čega je likovao Predrag Matvejević još 1982. u svom pamfletu “Jugoslavenstvo danas”. Opterećena hipotekom Trećeg Reicha, Savezna Republika Njemačka činila se do sada najdarežljivijom i najtraktivnijom zemljom za izbjeglice i gospodarske migrante. Prošle godine politički azil zatražilo je čak 173.000 izbjeglica. No pitanje je trenutka kada će, pod pritiskom javnog mnijenja, ali i objektivnih mogućnosti, Njemačka morati zatvoriti svoja vrata izbjeglicama s Bliskog istoka i iz središnje Azije. Kancelarica Angela Merkel već je najavila nasilno repatriranje navodnih političkih emigranata iz Srbije, Albanije i s Kosova (mahom gastarbajteri albanske nacionalnosti), kako bi oslobodila mjesta u domovima za azilante. Nasilničkim aktima već su se javili i neonacisti, paljenjem prihvatilišta za azilante. Slovačka se očitovala da je zainteresirana samo za izbjegle kršćane. To znači da će velik broj sirijskih, afganistanskih i pakistanskih izbjeglica privremeno ili čak trajno ostati u Hrvatskoj.
Nije samo goruće stanje na tzv. balkanskoj ruti, kojom su, u bolje vrijeme, stizali uglavnom heroin, bijelo roblje i kriminalci. Europa je već duže pod opsadom izbjeglica, selitelja s gospodarskom motivacijom, wannabee gastarbajtera, i pustolova. Nevoljnici svake vrste ne sustaju ni u pokušajima da pregaze Sredozemlje. Najčešće u malim, raspadajućim, drvenim brodicama koje nerijetko završavaju na dnu mora.
ADIO, SCHENGENU
Uništenjem Libije, u čemu je aktivno sudjelovao Sjevernoatlantski savez, uključujući i Hrvatsku, bliskoistočna i afrička sirotinja nema nikakve prepreke u svojoj želji da se domogne talijanskog i malteškog akvatorija. U njihovu spašavanju iz pomorskih peripetija hrvatskom ratnom brodu BŠ-72 “Andrija Mohorovičić”, iz sastava naše Obalne straže, pridružit će se i brod “Sv. Dujam”. Na udaru je, dakako, i bankrotirana Grčka, koja je, spretno, izbjeglički val preusmjerila prema Makedoniji i Srbiji. Izbjeglice već duže vrijeme opsjedaju i dva španjolska grada na afričkoj obali, eksklave Ceutu i Melillu te pokušavaju kod francuskog grada Calaisa prodrijeti u Eurotunnel i tako, pješice ili švercanjem u vlaku, ući u “obećanu zemlju” Veliku Britaniju.
Iz Bruxellesa već stižu stidljive najave o mogućnosti privremene suspenzije ili čak ukidanja Schengena, epohalne stečevine europskog projekta koja je trebala ukinuti unutarnje granice među državama članicama i tako omogućiti slobodno kretanje ljudi, ideja i kapitala te unutarnju koheziju. Vjerojatno je svakome jasno da se, s nestankom Schengena, grčkim bankrotom, koji je ozbiljno ugrozio euro, i najavljenim referendumom o izlasku Velike Britanije, projekt Europske unije našao pred potpunom propašću. Ne smijemo ni zamisliti koje će sve policijske i sigurnosne mjere biti uvedene u Europi dođe li uskoro do masovnih terorističkih napada diljem kontinenta, ako se pokažu točnima sumnje i procjene da su u mnoštvu bliskoistočnih izbjeglica i brojni ubačeni bojovnici Islamske države. Čak i da se kroz schengensko sito i rešeto ne provuče ni jedan takav, nije isključeno da populacija sirijskih i inih doseljenika postane kadrovski eldorado za novačenje terorističkih nasilnika.
Nema nikakve dvojbe da ljudima u nevolji treba pomoći, u pravu su svi moralni čistunci i ljevičarski histerici koji pozivaju na čovjekoljublje, sebedarje te bratstvo i jedinstvo. Pitanje svih pitanje jest, a nitko ga se ne usudi glasno izreći, jesmo li kao zajednica uopće spremni prihvatiti toliki broj kulturološki različitih ljudi. Jesmo li spremni, naročito u kontekstu tragičnog eksodusa mladih i sposobnih Hrvata u smjeru Irske, Kanade i Švedske te negativnih demografskih trendova, na radikalnu islamizaciju Hrvatske?
ČIČKOVA IDEJA
Brački zet Ivan Zvonimir Čičak pozvao je da opustjele hrvatske otoke naselimo Sirijcima. Možemo li, primjerice, na Visu, koji je već jednom doživio neuspjelu invaziju srpskog pravoslavlja, ne bez aktivnog sudjelovanja jugoslavenski orijentiranih mjesnih Hrvata (1933. ondje je posvećen hram sv. Ćirila i Metoda), zamisliti džamije, bule u hidžabu i mujezinov jutarnji poj? Nije ksenofobno i posve je legitimno pitati: Želimo li Hrvatsku u kojoj će živjeti netko drugi umjesto nas?
Piše: Draško CELING