Sredinom travnja, dok su poplavljenim selima brujali bageri i kamioni i odjekivali zvuci čekića, a čak 1500 radnika bilo angažirano na gradilištima, ministrica graditeljstva i prostornog uređenja Anka Mrak-Taritaš odlučno je, prilikom posjeta Račinovcima, najavila da će obnova obiteljskih kuća u županjskoj Posavini biti završena do Velike Gospe.

Do tada će, ustvrdila je, sve kuće biti useljive, a ako nešto i ostane, to će biti samo fasade i stazice. Isto je ponovljeno i na sjednici Vlade sredinom svibnja u Gunji, održanoj u povodu godišnjice katastrofalnih poplava. Mještani koji od vodene kataklizme i dalje proživljavaju agoniju, očaj i neizvjesnost povratka u svoj dom ta su obećanja odmah prihvatili s velikom rezervom. I bili su u pravu. Kako se približavao kolovoz, situacija na terenu jasno je odavala da obećani rok završetka obnove neće biti ispunjen.

Stigla je i Velika Gospa i novo razočaranje za 200-tinjak obitelji koje i dalje čekaju povratak kući. I načelnik Gunje Hrvoje Lucić kaže da se taj rok, unatoč dobroj namjeri, ipak pokazao preambicioznim i nedostižnim te priznaje da se ministrica ipak malo zaletjela kada je 15. kolovoza navela kao datum do kojega će obnova obiteljskih kuća u poplavljenoj Cvelferiji biti kompletno završena.

- U selu se stvarno radi punom parom, radnici su od jutra do mraka na gradilištima, ali do Velike Gospe ipak se nije moglo završiti. Ispravno je bilo reći da će tada sve kuće biti u obnovi, ali nije bilo šanse da radovi budu privedeni kraju. Posla je još jako puno i vjerujem da će do kraja listopada, što je po meni realan rok, taj opsežan posao biti završen i da će se svi ljudi vratiti svojoj kući - kaže Lucić.

S radovima se nije stajalo ni po najvećoj žezi, što je uzelo svoj danak, kada je početkom srpnja, prilikom uređenja vanjske fasade u Gunji, jedan muškarac pao u nesvijest i ubrzo preminuo.

S konferencije za novinare u Rajevom Selu, uoči Velike Gospe, resorna ministrica poručila je kako je do sada obnovljeno 90 posto obiteljskih kuća i da je posao praktički okončan. Za obnovu su preostale još kuće koje su iz nekog razloga bile u obustavi te fasade i okućnice. Na terenu je ostalo još nekoliko građevinskih tvrtki koje će završavati posao. Posebno je zahvalila tvrtkama koje su sudjelovale u obnovi jer posao nije bilo nimalo jednostavno organizirati. Građevinske tvrtke bile su u predstečajnim nagodbama, bez radnika i sredstava za kupnju građevinskog materijala. Trebale su se u vrlo kratkom vremenu organizirati i uvesti u posao, ali snašle su se i radile u nenormalnim uvjetima.

Obnova u županjskoj Posavini započela je 24. srpnja prošle godine, čim se voda povukla. Pregledana je ukupno 3451 kuća, a doneseno je ukupno 2279 odluka za obnovu, kojima je obnovljeno 2014 kuća, dok obnova trenutno traje na 184 kuće, a na 41 kući je obustavljena zbog dodatnih provjera. Ministrica je ponovila da će svatko tko po zakonu ima pravo na obnovu, obnovu i dobiti.

- Zakon kaže da na obnovu imaju pravo svi oni koji su u času poplave živjeli ovdje. Netko tko ima drugu ili treću kuću ili živi negdje drugdje nema pravo na obnovu. Zakon je bio apsolutno jasan i mi smo ga dužni poštovati - ustvrdila je Mrak-Taritaš.

Ali primjena toga zakona unijela je razdor među stanovnike poplavljenih sela i mnoge ljude bacila u očaj. Već mjesecima upozoravaju na diskriminaciju i tvrde da je država jednima majka, a drugima maćeha, podijelila je ljude i dovela do poražavajućih situacija i sramotnih slučajeva na terenu. Mnogima je, kažu, pitanje obnove obiteljske kuće postalo pitanje njihova identiteta, državljanstva, postojanja...

Načelnik općine Drenovci Jakša Šestić kao jedan od najvećih problema na poplavljenom području županjske Posavine ističe uskraćivanje prava na obnovu ljudima koji su bili prisiljeni otići iz sela i pronaći privremeni posao u većim gradovima. Ondje su iznajmili stan i nekoliko puta godišnje dolaze svojoj kući.

- Cvelferija je rubno, nerazvijeno i zapostavljeno područje Hrvatske, koje ne nudi nikakve mogućnosti zapošljavanja. Ljudi nisu željeli sjediti, kukati i čekati socijalnu pomoć, nego su krenuli trbuhom za kruhom i sada im se to vratilo kao bumerang. Problem je što su oni mještani, koji privremeno, pa i nekoliko mjeseci godišnje, borave u svojim kućama, ispali iz programa obnove, iako im je to i jedina nekretnina koju posjeduju. Kuće im nisu obnovljene i te obitelji više nemaju gdje doći ni kamo se vratiti, a takvih je slučajeva na ovom području dosta, što je vrlo zabrinjavajuće - upozorava Šestić.

Jedan od njih je i Marko Brčina iz Račinovaca, razvojačeni hrvatski branitelj i otac desetero djece. Radi osiguranja egzistencije za brojnu obitelj životni ga je put prije nekoliko godina odveo u Rijeku gdje se bavio građevinom, a s njim su otišli i supruga i djeca. U Rijeci su unajmili stan, a svaki slobodan trenutak koristili su za odlazak u Račinovce, gdje je, kažu, njihov pravi dom. Nakon puknuća nasipa, i njihova je kuća poplavljena i uništena, a uskraćeno im je pravo na obnovu.

- Sve sam pokušao, žalio se resornom ministarstvu, obilazio institucije, slao dopise, upozoravao na strašnu nepravdu i samo tražio ono što mi pripada, da mi obnove našu obiteljsku kuću u koju smo uložili cijeli svoj život, ali uzalud. Svagdje sam nailazio na zatvorena vrata - očajan je Brčina.

Zbog nepravde, očaja i beznađa u koje je dovedena njegova obitelj, razmišljao je i o tome da digne ruku na sebe.

- Nemamo više kamo, kuća gdje smo u Rijeci imali unajmljen stan je prodana, naša uništena obiteljska kuća u Račinovcima za državu ne postoji i mi se nemamo gdje prijaviti. Zbog prave noćne more koju proživljavamo odlučio sam sa suprugom i djecom napustiti Hrvatsku. U mojoj domovini i mome selu, za koje sam se borio, za mene više nema mjesta. Zauvijek odlazim sa sedam sinova. Ne mogu opisati taj osjećaj, ni u najgoroj noćnoj mori ovakvo nešto nisam mogao naslutiti. Zar sam se za to borio? - plačući nam je rekao Brčina.

Pravu kalvariju još uvijek proživljava i Petar Barišić iz Gunje kojemu je također uskraćeno pravo na obnovu jer je policija, kako se navodi, nakon provjere na terenu utvrdila da on nikada nije živio u kući gdje je prijavljen, a koja je jedina nekretnina koju posjeduje i čiji je vlasnik “jedan kroz jedan”. Dobio je i rješenje MUP-a da je dužan vratiti osobnu iskaznicu. Očajni Barišić sada živi u kombiju u dvorištu svoje kuće i poručuje da je na pravdi Boga doveden pred zid i da ne vidi izlaz, osim da si sam okonča muke.

- Zima je pred vratima, za državu ja ne postojim, nema me, uskraćuju mi pravo na obnovu kuće, na osobnu iskaznicu i prebivalište na vlastitoj adresi, svojoj čestici, u svojoj kući, pa gdje da se prijavim? Da tražim azil u vlastitoj državi? - ogorčen je. Sumještani mu savjetuju neka ne vraća osobnu i da angažira dobrog odvjetnika.

A u pravnu bitku kreću i mještani poplavljenih sela na privremenom radu u inozemstvu koji smatraju da su oštećeni i zakinuti i da im je država nanijela nepravdu preko koje ne mogu i ne žele prijeći. Pravdu će, odlučni su, potražiti i na europskom sudu za ljudska prava. Pripremaju kolektivnu tužbu. I načelnik Lucić nam je potvrdio da mu ti ljudi svakodnevno dolaze i žale se, a on ih upućuje na odvjetnike jer Općina je tu nemoćna. Kaže da je o tome razgovarao i s ministricom graditeljstva koja mu je ponovila da je zakon što se tiče prava na obnovu jasan i da ga se mora poštovati, a ako država izgubi spor i sud utvrdi drukčije, postupit će po sudskom rješenju.

- Sava je potopila i kuće vlasnika iz dijaspore. Moja kuća je imala vrijednost prije poplave. Bila je uvjetna. Apsolutno nije važno koliko i kada dolazimo i provodimo vrijeme u Gunji. Bitno je to da je u ovu imovinu netko ulagao svoj mukotrpno zarađen novac, snagu, trud, rad, znoj, svoj život. Stoga se mora poštovati vrijednost imovine koja je bila prije poplave i obnoviti kuće vlasnika iz dijaspore. Naše nam kuće trebaju i kad smo na godišnjem odmoru i kad dođemo penzije trošiti, kao i za našu djecu da imaju gdje doći. Pa nije dijaspora minirala nasip u Rajevu Selu i Račinovcima da nas se ovako kažnjava! Gunja je dio nas i mi smo dio Gunje, ma gdje bili.

A državu očekuje još jedan sudski spor. Udružuju se i nezadovoljni mještani koji su sami obnavljali svoje kuće uz financijsku pomoć države, za što su dobivali po 40, odnosno 70 tisuća kuna, ovisno o stupnju oštećenja. Također će tužiti državu koja ih je, tvrde, zakinula i oštetila.

- Novac koji smo dobili nije bio dovoljan za obnovu uništene nam kuće, iako su nas u početku nagovarali da ga uzmemo. A sada vidimo da su puno bolje prošli oni koji su obnovu prepustili državi koja je znatno veća sredstva uložila u one kuće koje je sama obnavljala. Njihovim vlasnicima sada se obnavljaju i dvorišne zgrade i pomoćne prostorije, na što mi, koji smo sami obnavljali svoje domove, nemamo pravo. Ovdje se očito vrti velik novac i lovi u mutnom i smatramo da svi zaslužujemo jednak tretman i borit ćemo se za ono što nam pripada - kaže Ana iz Rajevog Sela.

Veliki problem su i ljudi koji se nemaju kamo vratiti, koji su bili podstanari, nemaju vlastite imovine i kojima se nije imalo što obnoviti. U Gunji je takvih 29 slučajeva. Trajno rješenje za te ljude još nije pronađeno. Općina Gunja je, doznajemo od načelnika Lucića, u dogovoru s Ministarstvom socijalne politike i mladih objavila javni poziv za pružanje usluga smještaja i pozvala sve vlasnike kuća i stanova koji imaju mogućnosti i žele smjestiti te ljude da se jave. Najamnina će im biti plaćena. No, interes je, kako doznajemo, slab i samo ih se dvoje, troje javilo i izrazilo spremnost pružiti im smještaj.