Prema podacima europske agencije Frontex, u Europsku uniju između siječnja i lipnja ušle su 102 tisuće izbjeglica preko Makedonije, Srbije, BiH, Albanije, Crne Gore ili Kosova. Kako mađarski zid na granici raste, a stanje u Siriji je katastrofalno, za očekivati je nove izbjeglice te da dio njih, na putu na Zapad, krene u Hrvatsku.

Psihologinja Mirjana Nazor smatra da su obični, ili, kako volimo reći, mali ljudi, u Hrvatskoj pritom doista spremni pomoći u prilično velikom postotku i da se znatno manje opterećuju time odakle ti ljudi dolaze, koje su vjere i jesu li među njima eventualno teroristi.

- Mislim da sjećanje na naše ratno iskustvo još uvijek traje i da mnogi imaju te uspomene, kada su i sami, ili netko njima blizak, bili u sličnoj situaciji. Pa je to stvorilo jedan senzibilitet i otvoreniji smo pomoći kada se netko drugi nađe u takvoj situaciji. I političari su očito deklarativno “za”, no kada je riječ o tome poduzimaju li se doista konkretne akcije za pripremu zgrada i svega drugog što je potrebno da bi ti ljudi imali koliko-toliko pristojan smještaj, nisam sigurna da smo se na to pripremili - ističe Mirjana Nazor. Dodaje kako o tim ljudima koji bi se sutra mogli pojaviti na vratima Hrvatske ne znamo dovoljno i da bismo morali imati više informacija. Kada netko bježi, kaže, onda ne bi smio imati velike zahtjeve, ali što se, primjerice, tiče prehrane, moramo vidjeti koja ograničenja ti ljudi, ovisno o vjerskom i nacionalnom opredjeljenju, eventualno nose. I u kojoj se mjeri njihovim potrebama može udovoljiti.

- Ili pak mogu li muškarci i žene biti zajedno. Dakle, trebalo bi znati kakva pravila oni poštuju te koliko možemo uskladiti naše djelovanje s tim. Makar vjerujem da su i oni spremni, u situaciji kada im je život u pitanju, pregrmjeti nešto te ponašati se možda i na način koji im nije uobičajen, ali im je sada jedino moguć - rekla nam je Mirjana Nazor.

I sociolog, dr. Renato Matić vjeruje da se kao građani svi sjećamo vremena kada je nama trebalo tuđe razumijevanje i pomoć, kao i vremena kada je Hrvatska vrvjela izbjeglicama i prognanicima, ne samo iz Hrvatske nego i iz BiH te s Kosova.

- I tada smo se nekako snašli, postojala je solidarnost. I naravno da ljudi koji su prošli stradanja nisu to zaboravili. I danas najviše čujemo upravo te ljude da kažu: Ako smo mi bili tada prihvaćeni, zašto sada mi ne bismo prihvatili druge? To je glas razuma koji ohrabruje, glas koji ulijeva nadu da zlo koje nam se dogodilo doista nije postiglo neko novo zlo, nego nas je na neki način, volio bih reći, izgradilo kao ljude - kaže Matić.

Psihologinja Mirjana Krizmanić ističe kako možda o tim ljudima i ne znamo dovoljno, ali znamo ono bitno. A to je, kaže, da su to mahom ljudi u teškoj nevolji.

- Jer vidimo kako im u ratu uništavaju gradove te oni s malom djecom bježe da spase glavu. Dalje ne znamo puno, to je ipak drukčija kultura, a i oni ne znaju naš jezik. Ali se moramo sjetiti da smo mi u vrijeme rata isto tako bježali i da su druge zemlje primile naše izbjeglice, iako nisu znale jezik, ni sve o našoj kulturi. S jedne strane tu je činjenica da bismo morali misliti na to da im se pomogne, a s druge i to da će u tom mnoštvu koje se sprema doći biti koječega. Bojim se da će biti i terorista povezanih s ISIL-om. Ali to se mora organizirati tako da se ljude registrira, napravi procedura da znamo tko i zašto dolazi. Treba im pomoći oko svega što trebaju, a ne puštati tisuće ljudi bez kontrole. Ne čini mi se hrvatsko društvo spremnim za to, ali ne čini mi se spremnom ni jedna druga država. Imamo priliku registrirati one koje spasimo na brodu “Andrija Mohorovičić”, ali i one koji će doći na granice. To ne bi trebalo biti tako komplicirano - kaže Krizmanić.

I ona smatra da su građani spremniji za izbjeglice od političara, jer su mnogi i bili izbjeglice ili prognanici, pa razumiju nevolju. “Kada vidite bračni par s malim djetetom, mora vam biti teško, jer koja bi razumna osoba bježala s djetetom u pelenama u nepoznato, s ruksakom na leđima? Njima smrt puše za vrat te spašavaju život sebi i djeci. I tu treba suosjećati i pomoći im”, zaključuje Mirjana Krizmanić.