Emina Krivić je još kao dijete željela imati posao gdje će komunicirati i pomagati ljudima. To je možda i bio jedan od razloga da se odlučila za školovanje, kako kaže, “za apotekara”. Stjecajem okolnosti, Emina sad pomaže ljudima na drugi način, piše Deutsche Welle. Kao dijete gastarbajtera iz Janje, Emina je kao djevojka od 17 godina dočekala prve izbjeglice iz Bosne i Hercegovine koje su dospjele u Köln. “Uglavnom su to bili rođaci koji su pobjegli od vihora rata. Tada sam lošije govorila naš jezik, ali sam im ipak bila od pomoći. Prevodila sam im s njemačkog i pomagala oko dokumenata”, sjeća se Emina. Već tada je naučila što znači pomoći ljudima i kako je, kako kaže, toplo oko srca kada zahvale, jer je i to “od srca”. Toplina i otvorenost prema ljudima pomogli su Emini da prije devet godina uspješno počne vlastiti poslovni pothvat u hotelijerstvu. Manji hotel koji je vodila i koji je smješten nedaleko od glavne željezničke postaje u Kölnu još donedavno je bio tek "normalan" hotel koji je primao turiste i goste iz cijelog svijeta. “Nekoliko godina poslije otvorili smo još jedan hotel. Bili smo zadovoljni. Međutim, kada sam prije tri i pol godine u novinama pročitala da uprava grada ima golemih problema sa smještajnim kapacitetima i traži smještaj za izbjeglice, suprugu sam rekla da bi naše zadovoljstvo bilo veće ako bismo mogli pomoći tim ljudima.” Nadležne službe plaćaju određen iznos za smještaj izbjeglica i makar je zarada u “običnom” hotelijerstvu možda veća, Emina ne žali što je svoje hotele stavila na raspolaganje izbjeglicama. U njena dva objekta danas živi 61 osoba, uglavnom s Balkana. “Većinom su to Romi iz Srbije, BiH, Kosova i Albanije. Bilo je izbjeglica iz drugih krajeva svijeta. Gradski ured zadužen za izbjeglice odlučuje tko će gdje biti smješten”, kaže Emina. Kroz dva Eminina hotela u Kölnu je u tom razdoblju prošlo više od 300 izbjeglica. Svi oni su sa sobom nosili vlastitu izbjegličku priču. “Pokušavam ostati imuna, ali je teško. Svaka njihova tuga ili radost utječu i na mene”, kaže Emina.