Bugarska, Rumunjska, Ukrajina, Moldavija, BiH, Latvija, Litva, Srbija, Hrvatska i Mađarska - najugroženije su zemlje svijeta prema padu broja stanovnika.

Ako nešto ne promijene, prema projekcijama iz ovogodišnjeg UN-ovog World Population Prospecta, do 2050. imat će pad broja stanovnika veći od 15 posto.

U isto vrijeme, ukupna svjetska populacija stalno raste, za 1,18 posto godišnje, pa nas je svake godine na svijetu čak 83 milijuna više. Prema procjenama iz WPP-a, do 2030. na svijetu će živjeti čak 8,5 milijardi ljudi. Već 2050. bit će nas 9,7 milijardi, a 2100. godine čak 11,2 milijarde.

U isto vrijeme ta studija predviđa kako će se u tom razdoblju u 48 zemalja broj stanovnika smanjiti, u čemu prednjače već spomenute zemlje. Prema tim projekcijama, Hrvatska se već našla na listi zemalja s katastrofalnom demografskom projekcijom, deveta je najgora u svijetu po gubitku stanovništva do 2050. godine. Od današnjih približno četiri milijuna i 240 tisuća ljudi koji žive u RH, na muškarce otpada dva milijuna i 45 tisuća, dok je broj žena nešto veći i iznosi dva milijuna i 195 tisuća. Kraće rečeno, na svakih 100 žena idu 93 muškarca. Usporedbe radi, 1950. godine Hrvatska je imala tri milijuna i 350 tisuća stanovnika, što znači da je u drugoj polovini 20. stoljeća ona nešto porasla. Ipak, već 2030. opet ćemo se približiti toj brojci jer će, prema procjeni, te godine u Hrvatskoj živjeti tri milijuna i 977 tisuća ljudi. No, prema kraju ovog stoljeća brojke će biti još nepovoljnije. Tako bi 2050. broj stanovnika pao na tri milijuna i 554 tisuće, što je čak 16,2 posto manje nego danas, ili gotovo šokantnih 686 tisuća ljudi manje. Ništa bolje stvari se neće razvijati ni u drugoj polovini ovog stoljeća, pa će prema ovim projekcijama 2100. u Hrvatskoj živjeti samo dva milijuna i 615 tisuća ljudi.

Prema riječima Dražena Živića, voditelja vukovarskog Područnog centra Instituta Ivo Pilar, pri tumačenju tih projekcija treba ipak voditi računa o tome da se one temelje isključivo na statistici i ne uključuju moguće promjene javnih politika i mjera koje se mogu poduzeti. Pa su stoga, kaže, i naglašeno restriktivnije nego što možda doista jesu. I na to se može utjecati pa ako to činimo sljedećih deset godina, sigurno da će i rezultat 2050. biti sukladno tome drukčiji. A ako ne budemo učinili ništa, kao proteklih 20-ak godina, to će nam se sigurno dogoditi.

- Brojke su uglavnom sukladne onome što pokazuje i rad naših demografa. Na istoku i jugoistoku Europe države su koje su baštinile vrlo nepovoljne demografske trendove iz prošlosti i nisu ništa učinile za njihovo ublažavanje. Jer je dugo kolala priča kako najrazvijeniji imaju najslabiju demografsku sliku, a manje razvijeni najbolju dinamiku. No, dogodilo se da razvijeniji više ulažu u to pitanje i provode dosta dugo mjere populacijske politike. A istok Europe imao je sam po sebi lošu sliku već poslije Drugog svjetskog rata, ništa nisu učinili, kao uostalom ni Jugoslavija, da vode neku proaktivnu populacijsku politiku, a onda su te države krajem 80-ih i 90-ih godina 20. stoljeća imale jaki gubitak stanovništa. A i inače su gubile stanovništvo - ističe Živić, dodajući kako će posljedice sadašnjih odlazaka mladih iz Hrvatske biti još teže, jer je manja populacijska masa.

- Kod nas više nije riječ samo o mjerama usko populacijske politike, nego se pokazuje povezanost s mjerama ekonomskog razvoja. To mora ići paralelno, jer niti će se demografska slika početi popravljati nakon što se popravi i ekonomska, ni obrnuto, nego to mora ići ruku pod ruku. Ne vrijedi niti poboljšati ekonomsku situaciju i zadržati stanovništvo ako nemate neke mjere kojima ćete među njima poticati populacijski rast - zaključuje Živić.