Kako ćeš drugačije odrasti u srcu Slavonije nego uz tamburicu. Upravo takvo odrastanje imali su mladići iz Feričanaca koji su nakon dječjih tamburaških koraka (danas u prosjeku kao 20-godišnjaci), prije šest godina osnovali svoj tamburaški sastav.

Nazvali su ga “Fera”:

- Nismo puno razmišljali o imenu. Prva su to slova našeg mjesta, a ujedno i ime naše feričanačke vinske tvrtke Feravino, pa tako uz tamburašku glazbu promoviramo svoje mjesto i najbolje vino na svijetu, naše feričanačko – kaže berdaš, vokal i vođa Fere Manuel Maškov (23).

- Sve je počelo još 2009. kada smo svi zajedno svirali u Kulturno-umjetničkom društvu 'Manuel' u Feričancima. Tada smo zajedno svirali po manifestacijama, uvidjeli smo da bi to išlo i u sklopu tamburaškog sastava. Tako je nastala prva ekipa Fere u kojoj su svirali Marta Peček na primi, Ivan Gregorić na bas primu 1, Ivan Maškov – bas prim 2, Gabrijel Lustig – kontra i ja na berdi i kao vokal. Počeli smo svirati na manifestacijama, raznim događanjima i tako je krenulo. Nakon tri godine su zbog školskih i drugih obveza sastav napustili Marta Peček i Ivan Gregorić, pa smo potom određeno vrijeme krpali sastav da možemo nastupati i konačno prije godinu i pol dan učvrstili ekipu s Ivanom Falamićem na primi te Tomislavom Benićem na bas primu 1 koji je, moram i to reći, majstor izrade tambura. Mi svi obožavamo tambure i ovu vrstu glazbe, uz njih smo odrasli i ne bismo ih mijenjali ni za što – nastavlja Maškov.

Krenuli su potom nastupi na Crkvaračkom prelu i Hit recodrs partyju u Orahovici i pročulo se za ove sjajne mladiće: “Tražili smo gaže gdje god smo mogli. U početku nije bilo lako, jer nije nimalo jeftino svirati tamburicu. Sam instrument je jako skup, kofer, popratna oprema, a morali smo zajedno investirati u opremu za ozvuku. Evo, danas smo se solidno opremili i sada već sviramo pratnje po svatovima, sve vrste veselica, čak smo svirali i po našem Jadranu i Sloveniji – dodaje kontraš Gabrijel Lustig (21) te kaže kako je najvažnije reći da je Fera član Hrvatske glazbene unije. Vuče li ih ubacivanje drugih instrumenata kao što su bubanj ili gitara u svoj zvuk? “Ne, niti ćemo ikad to pokušavati. Mi smo djeca tamburice i ona nam puni dušu. Mi želimo pokazati svu veličinu i vrijednost tamburice i tamburaške glazbe. Na tom tradicionalnom slavonskom instrumentu sviramo sve, radimo veliku količinu obrada koje je moguće poslušati na YouTubeu. Evo baš neki dan plasirali smo obradu pjesme Petra Graše 'Moje zlato' – nastavlja Lustig.

Još službeno nemaju autorskih pjesama, ali imaju dvije svoje pjesme u pripremi. Svakodnevno od svojih prijatelja i znanaca dobivaju nekoliko tekstova i onda zajednički analiziraju koliko mogu od toga napraviti. Naporno vježbaju, svaki od njih pojedinačno kod kuće svaki dan po nekoliko sati svira, a zajedničke probe održavaju dva puta tjedno.

- Naš prvi tamburaški san oduvijek je bio popeti se na pozornicu slavnog Požeškog festivala 'Zlatne žice Slavonije'. Vjerujemo da ćemo to i uspjeti, a onda, ako Bog da, kada objavimo više svojih stvari druga je želja snimiti i prvi nosač zvuka. No, slično razmišljamo svi u sastavu, idemo korak po korak, uživamo u onome što radimo i vjerujemo u sebe – zaključio je Manuel Maškov. Fera je već sada svojom svirkom pokazala da se radi o iznimno talentiranim mladićima koji sjajno sviraju i uz svoju istinsku dušu i srce slavonsko mogu daleko dogurati.