U ovom broju, kao i u prethodnom, preporučujemo nekoliko vrijednih književnih naslova, koji mogu poslužiti za razbibrigu, ali i za ozbiljno promišljanje o pročitanome. Uostalom, ljetni odmor za mnoge ne znači i odmor od intelektualnih napora, pa ako je tako, evo izbora na koji svakako valja obratiti pozornost.

U ovoj knjizi sabrane su pripovijetke koje nikada nisu bile objavljivane u zasebnoj knjizi (osim “Sreća”, “Vol”, “Zavjet”), a objavljene su u recentnim časopisima. U izbor su također uvrštena i neka poglavlja iz autoričina nedovršenog romana “Odrješenje”, koja se mogu čitati kao zasebne novele. Pripovijetka “Povratak u prošlost” izabrana je iz autoričine ostavštine i ovdje se objavljuje prvi put. Izboru naslova ove knjige pomogla su dva razloga:

Godine 1946. tiskana je novela “Sreća” u časopisu Republika. Nakon njenog objavljivanja autorici je prijetilo isključenje iz Društva književnika Hrvatske, zbog, kako je prilikom glasanja o isključenju navedeno, “dekadentnog i neprimjerenog prikazivanja ženskih likova, potpuno neadekvatnog današnjoj stvarnosti.” Vrlo pozitivno mišljenje pisca Ivana Dončevića, tada politički moćnog čovjeka, o toj noveli “spasilo” je Mirjanu Matić-Halle od isključenja. Neovisno o tome, ili upravo zbog toga, “Sreća” je autorici bila jedna od njenih najdražih novela. Uz tri knjige u izdanju Matice hrvatske (“Kruh i Zvijezde”, “Divlji med”, “Luka, ali ne apostol”), ovom knjigom zaokružen je tiskani književni opus hrvatske književnice Mirjane Matić-Halle. Knjiga je opremljena brojnim fotografijama i slikovnim materijalima.

“Mirjana Matić-Halle je spisateljica nesumnjivo bujnog ženskog temperamenta, ali ne poze, u njezinim izražajnim sredstvima nema ni traga sladunjavosti, ona je snažan pisac, bez sentimentalnih afektacija, iz njezine proze šiklja ženstvenost, možda više nego u Madame Bovary, ili Ani Karenjinoj, ili čak u Davida H. Lawrencea”, zapisao je Slobodan Novak

U svojoj knjizi “Vezivanja” Emmanuelle Pagano obrađuje univerzalne teme našeg vremena - usamljenost i otuđenost, odnos prema tijelu i starenju, ljubav i njene mračne strane, odrastanje, nasilje u školi, pitanje roditeljske odgovornosti, život osoba s invaliditetom, složeno afirmiranje osobnih identiteta i pitanje promjene spola, ekološku osviještenost, sudbine pojedinaca što žive na društvenoj margini. Motiv prirode kao neuljepšanog, katkad zapanjujuće čudesnog, no nerijetko neugodnog čovjekova okoliša, koji često, usprkos svemu, postaje funkcionalnim pejzažom za naratoričina psihička stanja, također se redovito provlači kroz njena djela.

“Vezivanja” je naslov odvažnih izbora tema, reskog i neposrednog izraza, inovativnog pristupa jezičnoj građi i, ponajprije, patchwork intimnih trenutaka - prozor u živote bezimenih likova što se izmjenjuju iz crtice u crticu. Emmanuelle Pagano bilježi mirise, geste, glasove koji su spojili i razdvojili dvoje ljubavnika i tematizira njihovo pitanje teritorija, prostora, bliskosti i udaljavanja, slobode i dominacije. Prvotna ushićenost susretom, detalji koji su se u početku dojmili, smiješna osobina koja je nekoga osvojila, nerijetko imaju tužan epilog: nastupaju napuštanja, odljubljivanja, pakiranje kofera i zaborav. Njezin izraz je poetičan, ona je sklona jezičnoj inovaciji koja se kroz spretnu igru razlaže na prvotne pojmove, poprimajući pritom nove, “pomaknute” smislove. Već i sam naslov - u originalu “Nouons-nous” - metafora je isprepletenosti tijela, veza, tkiva i fluida, a ono “mi” (nous), govori i o autoričinoj sposobnosti da pojedinačne, male sudbine približi onoj univerzalnoj razini koja se ne tiče samo “mi” u okviru jednog ljubavnog para, već i ljudske vrste općenito.

Već svojim prvim romanom Kristina Ohlsson pozicionirala se kao pripadnica elitnog kruga skandinavskih autora kriminalističkih romana i svojim dotjeranim proznim stilom, slojevitim likovima i intrigantnom radnjom pridobila kritiku i publiku ne samo u Skandinaviji nego i diljem Europe.

Priča ide ovako: Jednog dana usred kišnog švedskog ljeta iz kupea vlaka oteta je djevojčica. Vlak je stao na usputnoj stanici i djevojčičina majka izašla je na peron da bi obavila telefonski razgovor, no nije primijetila da je vlak krenuo. Osoblje vlaka je upozoreno da pripazi na dijete koje je ostalo spavati, no kad je vlak ušao na stockholmski glavni kolodvor djevojčice nije bilo, i unatoč desetcima potencijalnih svjedoka nitko nije vidio što se dogodilo. Inspektoru Alexu Rechtu i njegovu timu kojem je pridružena kriminalistica Fredrika Bergman dodijeljeno je rješavanje tog slučaja koji se na početku činio tipičnim primjerom bitke rastavljenih roditelja oko skrbništva. No kad na sjeveru Švedske pronađu leš djeteta kojem je na čelu napisana riječ “neželjena”, slučaj se za istražiteljski tim ubrzo pretvara u noćnu moru - potjeru za dijabolično inteligentnim i okrutnim ubojicom.

Inače, Kristina Ohlsson donedavno je bila na funkciji šefice odjela za protuterorističke aktivnosti u OSCE-u, a prije toga je radila u švedskoj policiji i švedskom Ministarstvu vanjskih poslova. Takva radna biografija impresivan je podsjetnik na vještinu koju je stekla i koja joj je svakako koristila kad se 2009. pojavila s debitantskim kriminalističkim romanom “Askungar” (“Pepeljuge”)...

Beskrajno duhovit roman “Luđaci i bezveznjaci” priča je o odrastanju u kojem je glavna junakinja nestašna ali osjećajna djevojčica koja se pretvara da je dječak i koja s vremenom prihvaća ekscentrične osobine svoje obitelji (i svoje vlastite) i pritom štošta nauči o životu i ljubavi. Simone je dvanaestogodišnja djevojčica koja je prisiljena preseliti se u novi grad i promijeniti školu zbog maminog novog dečka. Ona iz protesta ošiša kosu na kratko i tada započne cio niz nesporazuma i nevolja. Kad se Simone pojavi u novom razredu učiteljica pomisli da je ona dječak Simon. Simone prihvati zabunu i tada započinju nevolje koje nikako da prestanu. Različite stvari krenu po zlu - poput izgubljenih pasa, pataka koje se nađu u učionici, ukradenih torbi... Simone neprestano upada u nevolje iako joj to (uglavnom) nije namjera.

Uglavnom, jedna od onih knjiga koje vraćaju dobro raspoloženje i kad su vrućine nesnosne, i kad stigne naglo zahladnjenje, i kad ste okupirani vlastitim brigama. Simone zrači optimizmom, a njega, optimizma svima nam i te kako treba.