Objavljeno 22. kolovoza, 2015.
Nakon samo šest odigranih kola HNL-a sablast borbe za opstanak opet se nadvila nad osječki prvoligaš. Iako su dobro krenuli u sezonu, Osječani su serijom od pet utakmica bez pobjede brzo dospjeli u opasnu zonu, pa njih i navijače čeka još jedna teška godina pod suncem.
Osijek je u prethodne dvije godine hodao po samom rubu drugoligaške provalije i oba se puta doslovce uhvatio za posljednju slamku spasa. U pozadini te dvogodišnje grčevite borbe za opstanak događala se jedna druga devastacija, još opasnija. Naime, osječki prvoligaš je polako ali sigurno upropastio jednu od najboljih generacija koja je u posljednjih 20-ak godina izišla iz njegove Škole nogometa.
IZGUBLJENA GENERACIJA
Generacija '94. harala je kadetskom i juniorskom konkurencijom, imala je sedam-osam reprezentativaca i budućnost pred sobom. No, na kraju, iz te generacije malo je igrača zaigralo za prvu momčad. Ozbiljniji trag ostavio je tek Josip Mišić, koji je zbog financijskih problema transferiran u Rijeku, u Italiju je otišao napadač Marko Dugandžić, koji je prilike dobivao na kapaljku, nedavno je ugovor raskinut s Antonijom Pavićem, još davno prije u Dinamo su prodani Hrvoje Plum (kao kadet), Dino Špehar (nakon kratkog staža prvotimca), Dino Perić (bez minute odigrane za seniorsku momčad), a Dino Mikanović je nakon juniorskog staža otišao u Hajduk bez prave odštete. U Gradskom vrtu ostalo je još pet igrača iz te sjajne generacije - vratar Marko Malenica, čiji golemi potencijal polako kopni i nestaje, defenzivac Zoran Arsenić, koji je ove sezone standardan, kao i Andrej Lukić, tu je i Steven Ugarković, povremeni prvotimac, a Alen Grgić ni to. Kapetan te generacije Benedik Mioč pokušavao se nametnuti, ali nije uspio, a tu je i napadač Matej Grafina, koji također nije dočekao priliku. Ako sam dobro brojao to je 14 igrača. Jasno, možda nije pred svima njima bila prvoligaška karijera, ali nikada nećemo saznati kako bi izgledao Osijek da su svi imali normalan razvojni put i u Gradskom vrtu odradili bar jedan četverogodišnji preofesionalni ugovor. Osijek je, dakle, izgubio cijelu plejadu darovitih igrača pod krinkom preživljvanja.
OZBILJNA DEVASTACIJA
To je Osijekova gruba istina, ali ostaje pitanje dokad će se financijska situacija koristiti kao paravan za sve, jer klub je od toga imao samo vrlo malu korist. Igrače je izgubio, a isti problemi egzistiraju i danas. Uzet ćemo za primjer slično ili jednako talentiranu generaciju '89. Iz nje je izišlo dosta igrača koji su danas etablirani samo zbog toga što su ostavili ozbiljan trag u prvoj momčadi Osijeka. To je generacija Vide, Vargića, Šorše, Jugovića, Prijića, Gavrića, Vrgoča i Kačunića. Većina tih igrača odigrala je dvije-tri sezone u prvoj momčadi u razdoblju od 2008. do 2013. godine a Osijek tada ni pod razno nije bio u problemima u kojima je danas. No u to vrijeme klub je bio stabilan i s jasnom sportskom vizijom koju su imali Mile Dumančić i sportski direktor Alen Petrović. Danas toga nema. NK Osijek čak i nema sportskog direktora, a spas od potpunog kraha pronađen je u prodaji tih (pre)mladih igrača. Sve ono što je u Školi nogometa mukotrpno stvarano gotovo cijelo desetljeće, devastirano je u dvije-tri teške godine života i veliko je pitanje kada će NK Osijek i kako uopće to uspjeti sanirati. Prije pet-šest godina kostur momčadi bila je generacija '89. i oko nje se slagala momčad. Danas Osijek svog kostura nema, a to je morala biti ta razorena generacija '94. Jasno, najbolji i iz te klase igrača napustili bi Gradski vrt svakako, ali bi klub možda opet uspio izvući bar jedan unosniji transfer, poput onog Vidinog, koji je izražen u milijunskom iznosu eura. No sve to je danas samo “voda prošla ispod mosta”. NK Osijek totalno je osiromašen ne samo financijski nego i kadrovski, jer su ga napustili i neki treneri koji su stvarali sve te igrače (Tomislav Steinbrückner, Ivica Vranješ, Ivica Kulešević, Dino Skender). I to je ono što mora zabrinuti baš svakog kome je stalo do “bijelo-plavih”.
Piše: Dalibor KELER
DINAMO NA PRAGU ELITE
Dosadašnju veliku sreću mora se naplatiti
Dinamo je na pragu petog ulaska u europsku klupsku elitu. “Modre” od plasmana u Ligu prvaka dijeli još samo 90 minuta koje će odigrati na Maksimiru, i to s prednošću pred albanskim Skenderbeom iz prve utakmice. Zagrepčane je ovog ljeta na tom putu pratila, valjda, sva sreća ovog svijeta. Ljeto nije bilo idealno za “modre”. Loše igre, problemi s pritvaranjem braće Mamić, opasan život u Moldeu u uzvratu 3. pretkola nisu sugerirali da bi Zagrepčani mogli uzeti ulaznicu za Ligu prvaka. No, kada su sve su to preživjeli, onda im se još u play-off rundi posve otvorio ždrijeb. Ispali su neki nositelji, Dinamo je preuzeo njihovu ulogu pa su se time vrata plasmana u Ligu prvaka posve rastvorila. Hrvatski prvak je valjda shvatio kako se dovoljno dugo kocako srećom koja mu se stalno nudila. Sad to treba samo potvrditi u uzvratu, a onda ćemo dobiti jasan odgovor na pitanje o vrijednosti Dinamove momčadi.
NOVI HRVAT U REALU
Dobro ili loše za Kovačića?
Mateo Kovačić pomalo se neočekivano pridružio Luki Modriću u madridskom Realu. Transfer koji je odjeknuo u nogometnoj Europi otvara pitanje je li to za igrački razvoj Matea Kovačića dobro ili loše. Njegov igrački put tekao je, čini se, za korak prebrzo. Iz Dinama je naglo prešao u redove milanskog Intera a da u HNL-u nije ostavio posebno dubok trag. U Italiji se taman počeo prilagođavati, a sad je stigao velik izazov - prelazak u Real. Međutim, u cijeloj priči treba pogledati širu sliku - kakvim će se putem nastaviti Kovačićev razvoj. On je nedvojbeno vrlo darovit igrač koji je predodređen biti vođa. U Realu će kraj svih tih zvijezda teško razvijati tu osobinu. Gledajući kroz prizmu hrvatske reprezentacije, to bi mogao biti problem, s obzirom na to da je Kovačić programiran za Modrićeva nasljednika u “kockastom” dresu. Uglavnom, prelazak u Real bit će strašan test za Kovačićev karakter, no ako se nametne, čeka ga velika karijera.