Dok su iz zvučnika automobila udarale jutarnje pjesme radiopostaja iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, autocestom smo zaplovili prema Hrvatskoj Kostajnici.

U obilju frekvencija iz Republike Srpske čula se i “Ej plovi lađa, a na lađi draga...” Zapjevao sam, “tudom, tudom” (tudom > znam, na mađarskom, nap. a.) jer sam znao da ću i sam dva dana ploviti čamcem na tradicionalnoj Unskoj regati. U pjesmi se lađa i prevrnula, ali o tome nećemo na početku priče.

Lijepa je to sredina koju spaja Una, rijeka u sjeverozapadnom dijelu BiH, koja manjim dijelom čini zapadnu granicu te države s Hrvatskom, a izvire u selu Donja Suvaja u Lici. Kada su njenu živopisnu ljepotu ugledali stari Rimljani, a i čuli žubor njenih slapova, uzviknuli su - Una! Na latinskom jeziku una znači jedna ili jedina.

Ali nisu Rimljani jedini koji su se toj rijeci divili. Una se u Savu ulijeva u blizini Jasenovca, a njezine glavne pritoke su Unac, Sana, Krušnica i Klokot. Ukupna dužina Une, koja pripada crnomorskom slijevu, 212 je kilometara.

No, vratimo se na konkretnu priču, koja je zapravo povod ove reportaže. Una regata - Lađom niz Unu, prekogranični je turistički projekt Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, a obuhvaća područja plovidbe rijekom Unom od Blatne u BiH preko Dvora, Novog Grada i Hrvatske Kostajnice, a završava kod Starog grada u Hrvatskoj Kostajnici. Ovogodišnji organizatori bili su Turistička zajednica grada Hrvatske Kostajnice, Turistička organizacija općine Novi Grad, a suorganizatori gradovi i općine s tog područja. Kako kaže dobra vila projekta, Mirjana Lahovsky-Žličarić, direktorica Turističkog ureda Turističke zajednice Hrvatske Kostajnice, cilj im je ukazati na važnost očuvanja prirodnih ljepota rijeke Une i okolnog područja, kao i predstaviti mogućnosti za razvoj turizma i ekološke poljoprivrede.

Svake se godine tu okupe brojni rekreativci, ljubitelji vodenih sportova, kajaka i raftinga iz obiju država i druže se, zabavljaju i, naravno, plove rijekom.

Ekipe iz BiH krenule su iz Blatne i s hrvatskim se ekipama sastale u Donjem Dobretinu, na čarobnom seoskom imanju Unski biser smještenom uz samu rijeku Unu, odakle su svi zajedno krenuli put Novog Grada u susjednoj državi.

Dok svi čamci i posade nisu doplovili, u Dobretinu se naveliko kupalo i uživalo u Erdutskom vinu. Unom se širio miris svježih krofni, a pala je topla kiša te kupanje učinila još egzotičnijim. Naime, Una ima brojne sedre koje su pravi užitak za plivače i neplivače, ali noćna mora za veslače i ribiče, koji moraju dobro paziti i poznavati rijeku da ne bi upropastili vesla ili oštetili motore svojih čamaca.

Evo malo edukacije, da ne morate gledati Wikipediju. Dakle, sedra je po kemijskom sastavu kalcijkarbonat, materijal koji izgrađuje brojne slapove Une, ali i Plitvičkih jezera, slapove Krke, Korane, Zrmanje, Cetine, Mrežnice i Plive. Ciklus nastanka sedre započinje oborinskim vodama koje vrlo brzo poniru u kraško tlo. Ponirući vode prolaze kroz površinu i otapaju ugljični dioksid, koji je nastao u zemlji rastom biljaka i djelovanjem mikroorganizama. Vode bogate CO2 potom otapaju vapnenac i dolomite, pri čemu se stvaraju topljive soli kalcija i magnezij-bikarbonata.

Moja je malenkost bila smještena u gumeni čamac s tek pridošlom ekipom iz Novog Grada (Republika Srpska). U velikom gumenom čamcu nalazila se i bačva Jelen piva, “goriva” za sve putnike, koje je krijepilo slabe, budilo pospane i tješilo izgubljene. Ne trebam ni spominjati da se uskoro čula i pjesma, a nije teško pogoditi da je naš čamac na cilj stigao posljednji, s gotovo dva sata zaostatka. Ali zato zabave nije nedostajalo i moram priznati da takvu ekipu šaljivaca svatko poželjeti može, pa smo već dogovarali pustolovinu za sljedeću godinu.

Budući da moje atletski građeno tijelo nije baš bilo u predispoziciji za veslanje, samo sam se odmarao i gledao kako svi drugi veslaju, a Una je tekla i tekla... Usput su nas pozdravljali kupači i izletnici s obiju strana rijeke i mahali nam. Možda su se i čudili zašto uopće plovimo kad smo se mogli mirno izležavati na obali rijeke.

Bilo kako god, kada se ugrijalo pivo u bačvi, dobrohotni su izletnici zamijenili toplo za hladno pivo. Sve je bilo organizirano kao u Švicarskoj. Lijep je to doživljaj, gotovo nezamisliv za one koji nikada nisu plovili rijekom poput mene Slavonca koji nekako više voli čvrsto tlo.

Na pola puta s bosanske strane bio je organiziran i ručak za sve sudionike regate. Dočekao nas je vojnički “pasulj” (to je grah, na hrvatskom!) kuhan u kotlu, izuzetno ukusan i toliko salate koliko nisam pojeo cijele protekle godine. Plodna godina za kupus, pomislio sam, dok sam uživao u grahu kojeg se sjećam još iz vojničkih dana i za svakog je vojnika (bivšeg i sadašnjeg) bio i ostao posebno jelo. Grah su i kalorije, energija, pa smo nakon ručka puno brže krenuli prema cilju, ali još uvijek s velikim zaostatkom, što bi teško opisali i ozbiljni zakoni fizike.

Inače, Mirjana me upozorila da se na području Unsko-sanskog kantona organizira još jedna regata. I jedna i druga regata su prave riječne regate, kaže Mirjana, i cilj im je promocija ljepota rijeke Une. S tehničke strane gledano, u gornjem dijelu svoga toka Una je brza i najlakše se prolazi rafting-čamcima, a na tom dijelu regatu organizira BiH Nacionalni park Una.

- Kod nas je Una znatno mirnija i najljepša vožnja je tzv. unskom lađom, pa mi zajedno s okolnim općinama s obiju njenih strana organiziramo mirniju regatu, gdje se vozimo lađama, kanuima, kajacima, a uz “šlepanje” mogu proći i rafting-čamci. Nije važno koja regata počinje prva, ima još stvari koje trebamo riješiti, recimo, kako pristajati na odmorištima s jedne i druge strane, jer mi smo u EU-u, dok BiH nije, zatim pokušati “pokriti” cijelu Unu, sve do ušća u Savu... - objašnjava Lahovsky-Žličarić.

Novo jutro donijelo je hladno vrijeme. Donjim se Dobretinom cijele noći igrala oluja, a nakon domaćeg doručka, slanine i jaja, valjalo se uputiti na drugi dio regate koja je započinjala u Novom Gradu. Nekoliko se sati plovilo Unom punom za čamce opasnih sedri do Unčana i Volinje kod Kostanjčekovog mlina, gdje je za desetak ekipa pripremljen roštilj. Moja se malenkost taj dio puta ugodno vozila čamcem Hrvatske gorske službe spašavanja (HGSS), sa žutom kacigom na glavi, za svaki slučaj, ako ispadnem da mi bar glava ostane cijela. Srećom, HGSS posla nije imao i svi su sretno doplovili.

Sve u svemu, budućnost čiste i prelijepe rijeke Une je upitna jer ne postoje pravni akti koji bi riješili pitanje zaštite voda, ali zato postoje planovi o gradnji brana i elektrana. To bi bio veliki korak natrag u 21. stoljeću. Ekolozi i brigolozi o prirodi imali bi o tom pitanju štošta reći.

Nakon svega što sam prošao, na pitanje što mi je posebno ostalo u sjećanju odgovor bi mogao biti - sve! No, ipak bih istaknuo kišno kupanje na Uni, prvoga dana regate, to je bio spektakl. Jer zbog takvih situacija zavolite Unu svim srcem i želite se vratiti u njezine plićake i sjediti na travnatim sedrama cijeli dan. U rijeke je, dakle, moguće i zaljubiti se i jedva čekati taj slobodan vikend rezerviran za rafting. I na kraju dvodnevnog druženja, dođe mi da zapjevam pjesmu iz naslova. I pozdravim njezino veličanstvo, kraljicu Unu. Tudom, tudom... A ono da se u pjesmi lađa i prevrnula ostalo je, ipak, samo u pjesmi.