Kakvo je danas stanje željeznica, pokazuje članak od 6. rujna 1938. godine, kada je u novinama “Vreme” objavljena vijest da putovanje vlakom od Beograda do Zagreba traje četiri sata.

Danas, 77 godina poslije, u 21. stoljeću, za istu tu udaljenost u vlaku je potrebno provesti čak sedam i pol sati, gotovo dvostruko duže! Usporedbe radi, danas je gotovo četiri sata potrebno da se iz Osijeka (uz presjedanje u Vinkovcima) stigne vlakom do Beograda.

Željeznička pruga Zagreb - Beograd duga je 412 kilometara i dio je željezničkog paneuropskog transportnog koridora X, koji povezuje Salzburg i Ljubljanu sa Skopjem i Tesallonikom. Cijelom dužinom je elektrificirana i u većem dijelu dvokolosiječna, izuzev dionice od Dugog Sela do Novske.

Na dionici te željezničke pruge između kolodvora Novska i Nova Gradiška postavljen je 1983. godine hrvatski brzinski rekord za tračnična vozila, kad je prototip električne lokomotive 1-442-001 (popularnog naziva Brena) ostvario brzinu nešto veću od 181 km/h. Lokomotiva je i danas u operativnoj uporabi HŽ-Putničkog prijevoza, no o takvim brzinama nitko i ne razmišlja jer pruga, jednostavno, nije dovoljno kvalitetna da sigurnost putnika i strojovođe ne bi došla u pitanje. Iako je prema službenim dokumentima iz sigurnosno tehničkih razloga maksimalna dopuštena brzina 160 km/h, najveća dopuštena brzina na nekim je dionicama te pruge samo 40 ili 50 kilometara na sat, što zbog radova koji su u tijeku što zbog činjenice da radove tek treba obaviti da bi pruga postala sigurnija. Hrvatske su pruge, u najmanju ruku, katastrofalne jer se s obnovom u nekim slučajevima kasni i više od 20 godina. Trenutačno je 1700 kilometara neodržavane pruge, a za ovu godinu uprava HŽ Infrastrukture planira uložiti u obnovu samo 35 kilometara.

Da je situacija na hrvatskim prugama katastrofalna, najbolje znaju oni koji su na pruzi svaki dan - strojovođe.

Predsjednik Sindikata strojovođa Hrvatske (SSH) Nenad Mrgan nedavno je upozorio na “katastrofalnu sigurnosnu situaciju u putničkom željezničkom prometu, koja nikada nije bila na nižem stupnju”.

Mrgan je rekao kako ih posebno zabrinjava što se svakodnevno otkazuje velik broj vlakova, u lipnju ih je bilo čak 890. “Uprava HŽ-Putničkog prijevoza, odnosno niži menadžment, zbog nedovoljnog broja strojovođa prisiljava one iz 200-300 kilometara udaljenih mjesta da dođu i preko noći počnu upravljati vlakovima a da ne poznaju prilike na pruzi, a vlakovi često stoje i po četiri-pet sati dok se ne nađe strojovođa koji bi vlak doveo do odredišta”, kaže on te upozorava da se krše odredbe Zakona o sigurnosti željezničkog prometa i europskih direktiva, a od strojovođa, između ostaloga, zahtijeva se da voze na prugama na kojima nikada nisu vozili, da upravljaju lokomotivama za koje nemaju važeći ispit, kao i da lažiraju vrijeme provedeno u vožnji. “Doći će do stradavanja i ugrožavanja ljudskih života”, kazao je Mrgan.

kakva je situacija u Slavoniji možda najbolje ilustrira izjava saborskog zastupnika HDSSB-a Dinka Burića tijekom saborske rasprave o izmjenama Zakona o sigurnosti i interoperabilnosti željezničkog sustava "Mi u Slavoniji i Baranji bi razinom sigurnosti željezničkog prometa trebali biti zadovoljni jer su nam sve linije ukinute, vlakovi ne voze, a iz tračnica raste trava".