Obale Sicilije i Grčke, granica između Srbije i Mađarske, pristup željezničkom terminalu kod Calaisa u Francuskoj, svagdje ista slika. Na tisuće migranata pokušava se domoći sretnije budućnosti u zapadnoj Europi.

Te tužne seobe naroda, koje nerijetko završe tragedijama, postale su globalan problem. Svako malo dobijamo vijest da je u Sredozemnom moru potonuo brod na kojem se natiskalo nekoliko stotina migranata. Upravo je taj morski “bazen” koji dijeli Europu od Afrike u posljednjih godinu dana postao masovna grobnica za tisuće migranata. Samo u prvih osam mjeseci ove godine, potvrđeno je, život je u Sredozemnom moru izgubilo više od 2200 migranata, lani oko 4000. Najteža tragedija zbila se u travnju ove godine, kada se na trošnu ribaricu ukrcalo više od 800 osoba. Pod težinom ribarica se počela ljuljati, a na kraju je i potonula. Utopilo se više od 700 osoba... Strašna tragedija, i to u 21. stoljeću!

Uobičajeni cilj migranata je sjeverozapad Europe, Njemačka, zemlje Beneluxa, Velika Britanija, Norveška, Švedska i Danska. U pravilu svoje domove napuštaju zbog bijede (Afganistan, Pakistan, središnja Afrika) ili bježe od ratnih strahota (Libija, Sirija).

Na putu do cilja dio migranata je na pragu Hrvatske, ali je ipak izbjegava. Zbog temeljitih graničnih kontrola sa Srbijom i Slovenijom, s obzirom na to da još uvijek nismo u “Schengenu”, pa nema otvorene granice s ostalim državama EU, Hrvatska je migrantima loš transportni put. Zbog toga im je Srbija, odnosno sjever Vojvodine, postala glavna tranzitna postaja prema zapadnoeuropskom cilju.

Riječ je uglavnom od državljanima Afganistana, Pakistana i Sirije, koji na sjever Vojvodine dolaze iz smjera Makedonije. Nakon što prođu Beograd, u koji u pravilu dolaze vlakom, dio migranata ide prema Kanjiži i graničnom prijelazu Horgoš, a dio prema Subotici. Upravo taj, 20-ak kilometara dug zeleni pojas meta je migranata za ulazak u Mađarsku. Naravno, ne preko službenih graničnih prijelaza, već ilegalno, pješice. Granicu između Srbije i Mađarske svakodnevno prelazi nekoliko tisuća ljudi. Nismo vjerovali toj brojci dok se i sami nismo uvjerili u razmjere tih tužnih ljudskih drama.

Glavna koncentracija migranata je u blizini Bačkih Vinograda, 15-ak kilometara istočno od Subotice. Uz lokalne vodiče koji im uzimaju novac, migranti u partizanskoj koloni prelaze zelenu granicu i potom pješače do mađarskog gradića Morohaloma, gdje traže željeznički kolodvor i neizvjesnu kartu za vlak prema Budimpešti i zapadu Europe.

O kolikoj se koncentraciji ljudi radi, dovoljno je pogledati podatke s web-stranica mađarske policije. Mađarska je policija u prvih sedam mjeseci ove godine uz granicu sa Srbijom zatekla i uhitila više od 110.000 migranata! Za usporedbu, na istoku Hrvatske, na granici sa Srbijom (Bajakovo, Tovarnik), uhićeno je tek 135 migranata.

Procedura je potom slična kao i kod nas. Nad migrantima se vodi prekršajni postupak, nakon čega se, na temelju readmisije (sporazum Srbije i Mađarske), vraćaju u Srbiju. Dio onih koji zatraže politički azil šalje se u prihvatne centre u Segedin i Debrecen, gdje se njihovi slučajevi pojedinačno rješavaju. To im daje nekoliko mjeseci “manevarskog prostora”, ali i većinu njih na kraju vrate u Srbiju. I nakon toga stvara se zatvoreni krug, jer migranti ponovno pokušavaju prijeći mađarsku granicu.

Vidjevši kakav migracijski problem ima njegova država, mađarski predsjednik Viktor Orban odlučio se za mjeru koja je naišla na osude brojnih drugih državnika te nevladinih organizacija - doslovno ograđivanje od Srbije! Prijedlog je prošao u mađarskom parlamentu pa se već naveliko gradi četiri metra visok žičani zid duž svih 172 kilometra granice sa Srbijom, od Hrvatske do Rumunjske.

- Ovo nije Berlinski zid, nije ograđivanje od Europe, ovo je zaštita državljana Mađarske, ali i tih nesretnih ljudi koji danonoćno preko naše zemlje žele na zapad Europe - rekao je Orban i “amenovao” gradnju zida, u koji se uključila vojska.

Zid se gradi na nekoliko mjesta i u punom profilu bit će visok četiri metra s oštrom bodljikavom žicom na vrhu. Iako su iz mađarske vlade poručili da će biti gotov do kraja kolovoza, to jednostavno nije moguće jer sama trasa i utvrđivanje terena nisu ni približno gotovu. Pronađeno je prijelazno rješenje, odnosno postavljanje razmotane bodljikave žice visine oko dva metra, dok se ne pripremi teren za postavljanje betonskih stupova.

Sam pogled na gotov zid djeluje zastrašujuće, prva asocijacija je logor i vraća nas u neka ne tako davna teška vremena. A da i ta famozna žičana barijera neće biti nepremostiv problem, svjedoči slučaj od prije nekoliko dana, kada je u blizini Bačkih Vinograda, skupina migranata kliještima za armaturu izrezala bodljikavu žicu i ušla u Mađarsku. Policija ih je ubrzo uhvatila i privela. Za razliku od sunarodnjaka, oni sada nisu u postupku readmisije. Zastupnici vladajuće stranke Fides traže da ih se kazni za primjer, ako treba i zatvorskom kaznom.

Unatoč prijetnjama, val migranata ne jenjava, i dalje ih na tisuće dolazi na sjever Vojvodine i, unatoč zidu, nalazi načina da prijeđe u Mađarsku. Europa će morati smisliti efikasnije rješenje problema nelegalnog useljavanja, koje sve više izmiče kontroli i pretvara se u humanitarnu katastrofu. Pritom ni pozicija Hrvatske, posebno pograničnog Podnavlja, nije baš laka...