Iz Hrvatske se lani odselilo gotovo 21 tisuću ljudi. Ne zato što su odlučili novac koji su zaradili u ovoj zemlji potrošiti na mirnu starost na Bahamima ili Sejšelima, već su trbuhom za kruhom kao i njihovi djedovi ili očevi prošloga stoljeća krenuli tamo gdje se rad, znanje i struka cijene i pošteno plaćaju.

Slavoncima i Baranjcima, nakon ulaska u Europsku uniju, hit-desetinacija postala je Irska, posebice grad Dublin, a godinu dana poslije i Njemačka, koja je 1. srpnja ukinula radne dozvole za građane Hrvatske. Svake srijede najmanje dva autobusa kreću u Njemačku s osječkog autobusnog kolodvora, a svake subote, ovisno o interesu putnika u koloni prema Njemačkoj kreću tri ili četiri autobusa puna uglavnom mladih ljudi od kojih se velik dio nikada više neće vratiti u zemlju u kojoj nemaju budućnost. Isto tako, dovoljno je pogledati razgovore i rasprave na facebook-grupi “Idemo u Irsku”, koja ima više od 18.600 članova. Većinom su to mladi ljudi koji su već otišli u Irsku ili će to uskoro učiniti. Zašto i ne bi? Pa u prvih šest mjeseci 2015. PPSN broj (nešto poput OIB-a ili poreznog broja) u Irskoj je zatražilo 1611 osoba iz Hrvatske. Tamo je minimalna satnica oko 65 kuna. Dakle, onaj tko ode u Irsku i počne raditi u nekakvom McDonald'su ili prati posuđe u restoranu, mjesečno može zaraditi do 13.000 kuna. Budimo realni, prosječna plaća u Hrvatskoj nije 5679 kuna, kako statistika pokazuje. Većina radnika zarađuje između tri i četiri tisuće. U Irskoj se može zaraditi tri do četiri puta više. Jasno, život je nešto skuplji, ali Hrvati se iz Irske ne vraćaju. Znači da se može! Može se ako si vrijedan i ambiciozan. Oni koji to nisu, nek i ostanu u Hrvatskoj i pljuju kako ovdje ništa ne valja. Kako je kriva država, političari i profiteri. Krive su kladionice u koje većina svaki dan odlazi misleći da se do novca dolazi tako da ti netko dojavi siguran par namještene utakmice. Hrvatska više nije rub horizonta. Ne zaboravite da ste sada dio Europske unije koja nudi neslućene mogućnosti da se pokaže svoj potencijal. Idite, a emocije ostavite kod kuće. Živi se od rada, a ne od patetike i kladionice.