O triatlonu se u nas ne piše puno, ali vani je već godinama jedan od najbrže rastućih sportova u svijetu. Sport je to koji je medijski i marketinški i te kako atraktivan, a i u olimpijskom je programu.

Iako je u nas triatlon još u povojima, i Hrvatska ima triatlonce koji postižu zapažene rezultate na međunarodnim utrkama. Jedan od njih je i Andrej Vištica, europski prvak u dugom triatlonu iz 2013. godine. Vištica je rođen u Ljubuškom, BiH, a danas živi i trenira u Zagrebu.

Kako si se počeo baviti triatlonom?

- Pred kraj fakulteta počeo sam rekreativno trčati, pa sam tražeći informacije o trčanju naišao na triatlon i odlučio pokušati. Nakon toga su došli prvi uspjesi, a sa svakim uspjehom su rasle ambicije, da bih na kraju odlučio hobi pretvoriti u posao.

Diplomirao si na FER-u i dosta dugo radio u struci. Je li bilo teško napustiti siguran posao i upustiti se u profesionalni sport?

- Tu sam odluku donio puno prije, tako da nisam mnogo razmišljao kad se otvorila mogućnost da krenem u profesionalne vode. Kad sam tek počinjao raditi u tvrtki, shvatio sam da mi je triatlon postao više od hobija i odlučio istražiti gdje su mi granice u sportu. Nisam htio tražiti pomoć ni od koga, nego sam na to gledao kao na osobni izazov. Smatrao sam da su roditelji, koji su mi omogućili da završim studij, dovoljno uložili u mene. Osim toga, budući da sam bio tek na sportskim počecima, u to je vrijeme ta moja ambicija djelovala nerealno. S druge strane, znao sam da ću jednog dana požaliti ako ne pokušam.

Je li bilo teško kombinirati posao i sport?

- Triatlon zahtijeva jako puno vremena, pa nije bilo lako. Svaki dan sam se ustajao u 5 sati da bih odradio prvi trening prije posla, pa onda nakon posla još jedan i onda sam tu istu proceduru ponavljao šest godina. Nije bilo lako, ali isplatilo se.

Koji su ti najveći uspjesi?

- Najveći uspjeh mi je definitivno pobjeda na Europskom prvenstvu na ironman distanci u Vichyju 2013. godine. U Vichyju sam pobijedio i prošle godine, ali tada utrka nije imala status Europskog prvenstva. Trenutno sam prvak države i u dugom i u olimpijskom triatlonu.

Razmišljaš li o Olimpijskim igrama?

- Olimpijske igre san su svakog sportaša, ali dinamika utrke na olimpijskom triatlonu takva je da ne mogu biti konkurentan na svjetskoj razini. Prva selekcija se događa već na plivanju i netko tko nije bio plivač u djetinjstvu, jako teško može u odrasloj dobi dovesti plivanje na nivo koji je potreban za utrke tog tipa. Utrke na ironman distanci puno mi više leže jer je tu veći naglasak na vožnji bicikla i trčanju, koji mi bolje idu.

Koja je razlika između olimpijskog triatlona i ironman triatlona?

- Razlika je u prije svega u udaljenost. U olimpijskom triatlonu se pliva 1,5 km, vozi bicikl 40 km i trči 10 km. U triatlonu ironman distance pliva se 3,8 km, vozi bicikl 180 km i trči 42,2 km. Još je veća razlika u činjenici da je u olimpijskom triatlonu dopuštena vožnja u zavjetrini na biciklu, dok se na ironman utrkama treba držati minimalno 12 metara razmaka između natjecatelja (osim u vrijeme pretjecanja). Upravo je zbog toga na olimpijskom triatlonu plivanje ključno, dok se na dužim utrkama zaostatak s plivanja može nadoknaditi na biciklu.

Koliko je treninga potrebno za vrhunski rezultat?

- Za vrhunski rezultat potreban je dugi niz godina kvalitetnog treninga. Postoji izreka da iza svega što nekomu djeluje kao uspjeh preko noći stoji deset godina teškog rada. Treniram dva ili tri puta dnevno, a lani sam otplivao 1100 km, vozio bicikl 22.000 km te otrčao 3200 km.

Imaš 32 godine, koliko dugo se misliš baviti sportom?

- Triatlon, a pogotovo ironman distanca, sport je u kojem se vrhunac postiže između 35. i 40. godine, tako da imam još dosta vremena. Osim toga profesionalno sam u sportu tek godinu i pol te očekujem da imam veliki prostor za napredak nakon još nekoliko profi sezona.