Propast hrvatskih sela postala je već stalna tema rasprava, no rasprave su jedno, a rješenja i pomaci drugo. Odgovori su da nema djece, a da mladi bježe u gradove. Najdramatičnije je u Slavoniji i Baranji gdje je bijala kuga odnijela već desetke sela. O brojkama je ipak teško govoriti jer još uvijek nema sustavnog istraživanja.

Dvadeset, pedest ili sto tisuća - koliko je ljudi do sada napustilo zemlju? Dok se političari razmeću brojkama - stvarno stanje, upozoravaju demografi, krije se na terenu i prilično je šokantno. Naime, nisu svi koji su otišli odjavljeni, pa se stvarno stanje doista može vidjeti samo na licu mjesta. Kako dalje? - pitaju se stručnjaci, a više je puta na problem upozorila i Hrvatska zajednica županija. Mladima dajte državnu zemlju u najam i povoljne kredite, odgovaraju, no je li to dovoljno, kad upravo vlast tolerira katastrofalnu propast hrvatskog sela.

I bijela kuga već je odnijela cijela sela. Primjerice, u Imrijevcima, selu 50 kilometara od Požege, djeca se ne rađaju već 39 godina! Selo je nekad imalo, kažu, 250 stanovnika i područnu školu s osam razreda. Danas je cijela strana ulice prazna.

U Milincu nedaleko od Đakova samo je četvero djece, krštenja i svatovi su rijetkost.

U Paučju, s druge strane brda, od 160 stanovnika ostalo ih je 25. Nemaju cestu, vodovod, školu ni trgovinu. Svaki drugi dan, kažu mještani, dođe tek pokretna trgovina u obliku kombija. I staje su prazne.

U Čenkovu, pak, nema više nikoga.

Demografi opetovano naglašavaju - stanje je alarmatno. Hrvatska nema demografsku politiku i desetljećima radi protiv vlastitih stanovnika forsirajući razvoj samo većih gradova. "To ne smije biti igra politike, političara - onih koji jesu ili onih koji žele biti na vlasti, nego zadatak svih", ističe demograf Anđelko Akrap.

Bijela kuga harači i istokom županjske Posavine, graničnim područjem Hrvatske na tromeđi s BiH i Srbijom. Mlade obitelji odlaze trbuhom za kruhom, u selima ostaje staračka populacija, a tomu je dodatno pridonijela lanjska katastrofalna poplava od koje se i nakon godinu dana još uvijek oporavlja. Mnoge se obitelji nakon nezapamćenih poplava još nisu vratile kući, a u strahu da će Sava ponovno pokazati svoju nepredvidljivu ćud brojni su mještani odlučili ne vratiti se i sa svojom djecom život započeti negdje drugdje.

Alarmantni su i pokazatelji o broju prvašića koji će na jesen sjesti u školske klupe u šest matičnih i tri područne škole u selima u općinama Gunja, Drenovci i Vrbanja. Već je godinama njihov broj sve manji i bez pomoći države, oživljavanja gospodarstva i otvaranja radnih mjesta teško je očekivati bilo kakvu promjenu i zaustaviti odumiranje tog rubnog područja. Lokalni čelnici već godinama upozoravaju na problem i traže da stanovnicima tog područja država osigura ravnopravne uvjete življenja.

Primjerice, u OŠ Ivana Filipovića u Račinovcima početkom lipnja upisano je pet prvašića, a u Područnoj školi u Đurićima dvoje. Više od deset učenika je otišlo iz sela, što je za tu školu vrlo velik broj, a ravnateljica Ljubica Brnić još uvijek se nada da će se sa završetkom obnove neki učenici i vratiti.

U OŠ Mare Švel-Gamiršek u Vrbanji na jesen će prvi put u školske klupe sjesti 17 učenika, šest manje nego lani. Iz škole izlazi 35 završenih osmaša, a u sljedećoj školskoj godini bit će 17 učenika osmog razreda - jedno odjeljenje manje, što zvoni na uzbunu.

Osnovna škola u Soljanima upisala je 12 prvašića, a pet će ih pohađati područnu školu u Strošincima.

OŠ Antuna i Stjepana Radića u Gunji u sljedećoj školskoj godini imat će 25 prvašića, od kojih će 22 nastavu pohađati u matičnoj školi, a troje u područnoj školi u Rajevu Selu. A iz gunjanske škole izlaze 42 učenika osmih razreda. U sljedećoj školskoj godini, napominje ravnatelj Stipica Mišura, nakon dugo vremena broj učenika past će ispod 300. No ističe da je ipak optimist i vjeruje da će se situacija popraviti jer gunjanska je škola, iako teško stradala u lanjskim poplavama, potpuno obnovljena i jedna od najuređenijih i najopremljenijih u Hrvatskoj. Nada se da će država dati i svoj maksimum u stvaranju pretpostavki za razvoj poduzetništva i obrtništva i ljudima pružiti šansu da u Gunji mogu raditi i od svog rada živjeti.

Što se tiče OŠ “Davorin Trstenjak” u Posavskim Podgajcima, u odnosu na lanjsku godinu, kada ih je bilo šest, ove je godine upisano 11 prvašića. Školu napušta 19 završenih osmaša.

OŠ Ivana Meštrovića u Drenovcima na jesen će imati 16 učenika prvih razreda, i to je, kako doznajemo, prosjek koji se ustalio posljednjih godina.

- Broj učenika se smanjuje svuda, i to je činjenica. Nekada smo i mi u Drenovcima imali po dva razreda, ali već četiri godine upisujemo po jedan razredni odjel, tako da nam je to već postalo uobičajeno - kaže ravnateljica Marijana Raguž.

Ni u selima podno Papuka nije ništa bolje. U nekima je prije Domovinskog rata živjelo i do 150 stanovnika, a danas samo desetak ili nešto malo više. Mještani se s nostalgijom prisjećaju vremena kada su ulice bile pune djece.

Mještani za raseljavanje sad krive veliku nezaposlenost. Osim toga u selima nema telefona, a i poštar rijetko dolazi. Stoga ih je mladost napustila i otišla tražiti sreću. U pojedinim potpapučkim selima već se dugi niz godina nije rodilo dijete. Dječji plač nije se čuo više od 25 godina. Stoga kao da više nikoga ne iznenađuju ni sela sa samo jednim stanovnikom. A ima i toga.

Najdramatičniji slučaj je u Bujinskim Riječanima, gdje se dječji plač posljednji put čuo 31. prosinca 1966. godine. Tamo je danas samo jedan stanovnik. Kilometar dalje još su tri kuće, no vlasnici u njih dođu tek povremeno. Cestom rijetko kad prođe automobil.

Ništa nije bolje ni u mnogim selima Baranje. U selu Podunavlje živi jedina i čini se posljednja stanovnica pustare u kojoj je poslije II. svjetskog rata živjelo 500-tinjak duša.

A stalni pad broja rođenih prijeti da zemlju još godinama ostavi u recesiji. Neće imati tko raditi, a bez toga neće biti ni za isplatu mirovina onima koji su je zaslužili. Manje stanovnika znači i manje poreza, ali i manju potrošnju. Osim toga, kad nema tko kupovati, domaće tvrtke će se teže odlučivati na zapošljavanje, a strane će teže investirati, upozoravaju brojni stručnjaci. Sve to vuče gospodarstvo prema dolje po negativnoj spirali. I što poduzeti?

Donoseći projekcije stanovništva Hrvatske i županija od 2011. do 2051. pod pretpostavkom nastavljanja sadašnjih demografskih trendova, ugledni demograf Anđelko Akrap upozorio je kako se zbog ubrzanog demografskog starenja Hrvatske u idućim desetljećima očekuju i značajne makroekonomske promjene.

Upozorio je kako je na onima koji vode ovaj narod, a to je politička, gospodarska, društvena i vjerska elita, da učine iskorak za izlazak iz demografskog sloma. No, uputio je na činjenicu da je pitanje ekonomskog i demografskog opstanka prepušteno "spontanosti", a svaki novi nositelji političke vlasti odgađaju rješavanje tog problema. "Nikada neće biti situacije da ima sredstava da se sve može riješiti, ali je prioritet oblikovanje uvjeta za ekonomski i demografski opstanak", ustvrdio je te predložio da se pristupi rješenju egzistencijalnih problema koji djeluju ograničavajuće na ulazak u brak ili imanje sljedećeg djeteta. "Hrvatskoj treba dugoročna pronatalitetna populacijska politika, koja će se postići konsenzusom svih ključnih društvenih, političkih, znanstvenih, gospodarskih, vjerskih i središnjih nacionalnih institucija i aktera u Hrvatskoj", rekao je dr. Akrap te ponovio kako odgovornost leži na svima koji vode društvo. No, ustvrdio je kako jedino Crkva ozbiljno razmišlja o tome.

Piše: Damir GREGOROVIĆ (Surađivala: Marija LEŠIĆ OMEROVIĆ)