SLAVONSKI BROD - Osim što su konjička natjecanja prilika za pokazivanje prekrasnih lipicanskih grla, njihovih vještina i sposobnosti vozača, dobra je to prilika i za razmjenu iskustava te brušenje ideja o potencijalima konjogojstva na hrvatskim prostorima. Mirko Milec iz ruščičkog KU Lipicanac, vlasnik je pet prekrasnih plemenitih životinja, od kojih su dva šampioni, a drži ih, kaže, kao i većina uzgajivača, zbog ljubavi i sporta.

- Ne bismo smjeli dopustiti da konji, bez kojih se nekada nije mogao zamisliti život, odu u zaborav, pogotovo lipicanska, autohtona grla. Oni su izvrsni za sport koji pokušavamo podići na mjesto koje zaslužuju - kaže on. I ravnatelj državne ergele Đakovo Nidal Korabi drži da je u interesu razvoja konjogojstva, posebno lipicanca - intenziviranje sporta. Danas Hrvatska broji oko 1900 lipicanaca, od čega je u ergelskom uzgoju oko 220.

- Osim uzgoja, gdje se testiraju konji, na natjecanjima, s povećanjem znanja vještine konja, diže se i njihova ekonomska cijena. Bitno je da zajedničkim snagama povećamo broj natjecanja u Hrvatskoj i proširimo dobar marketing u sportu lipicanaca - kaže on.

Koliko god bio skup, uzgoj lipicanaca je tradicija i ljubav, potvrđuje i Nikola Janković, predsjednik konjogojske udruge Gundinci. U njegovoj kući već peta generacija uzgaja konje. Trenutno ih imaju pet, među kojima su također šampionska grla.

- Problem je što su danas konji otišli u bescjenje. Uzgojimo krasno grlo, a cijena nikakva, ali nadamo se boljem - kaže Janković, koji unatoč visokim troškovima još nije pomislio na prekid tradicije i prodaju konja.

Cijena je, smatra predsjednik brodskog ZK Slavonac Tomislav Vučković, “razmjerna ulaganju naših ljudi u njih. Osim smotri folklora konji se rijetko mogu vidjeti. A dodanu vrijednost dobivaju jedino kroz sport”.

Stoga uzgajivači smatraju kako ima prostora i da država pomogne u razvoju ovog gospodarskog potencijala.

- Konji vežu puno djelatnosti, jedan od najznačajnijih je turizam. Ergele Đakovo i Lipik rade na razvoju turizma, a vjerujemo da će ubuduće potaknuti veći uzgoj i privući one koji žele upoznati lipicanca i tradiciju te zaokružiti priču koju želimo prezentirati i izvan Hrvatske - naglašava Korabi. Tom pričom se dosta dugo bavi i slavonskobrodski CRP Panonica.

- Za novi iskorak trebamo skuplju opremu na natjecanjima. A da bi novac došao, potrebno je kao i vani razvijati konjičku industriju. Uz konjička natjecanja tu su i drugi tradicijski obrti poput remenara, grnčara, opančara - koji danas inače teško mogu naći svoje mjesto, smatra predsjednik Panonice, Marijan Vrkljan. Među rijetkima koji izrađuje „konjski program“ je Velimir Pavlović iz vinkovačke remenarske radionice. Više od četiri desetljeća bave se izradom remenja, oglavina, ulara, kajasa i svih proizvoda od kože.

- Danas konji služe za rekreaciju i eventualno sport. Tako se smanjio i posao, u kojem sudjeluje cijela obitelj. Uspijevamo preživjeti iako razmišljamo kako dalje jer veliki su nameti - kaže remenar. Isplativosti njihova posla mogla bi pridonijeti isplativost zaprežnog sporta, za što u Hrvatskoj postoje sve predispozicije, misli Vučković.

- S potencijalom lipicanca koji je 13 posto svjetske populacije možemo konkurirati najboljima u svijetu. Trenutno se uzgoj testira kroz sport, pa je to i glavni cilj zaprežnih natjecanja. Ta grla koja imaju licencu da se mogu natjecati na službenim natjecanjima HKS-a dobivaju ulaznicu za međunarodna natjecanja. Tako je Antun Medvidović iz Sikirevaca već tri godine sudionik u vožnji dvoprega, s lipicancima iz vlastitog uzgoja, a ove će godine odmjeriti snage u Mađarskoj s najvećim šampionima svijeta - kaže Vučković, naglašavajući nedostatak edukacije u konjičkom sportu na hrvatskim prostorima.