Prije početka sezone najviše se strahovalo kako će Osijek izgledati u napadačkom dijelu. Međutim, nakon četiri kola ta slika i nije tako loša.

Osijek je u svakom nastupu zabio bar jedan pogodak, ali ono što predstavlja problem, posebno u posljednja dva nastupa jest - defenziva. Osijek je primio četiri pogotka, a nijedan od njih nije plod posebno izigrane akcije suparnika, već loših postavljanja ili reakcija u obrani bijelo-plavih. Jasno, bilo bi nepravedno prstom prozivati samo posljednju liniju jer defenziva je stvar cijele momčadi i počinje od napadača, no kada se dogode taktički propusti (kao kod prvog pogotka Istre 1961, nap.a.) ili loše reakcije (oba pogotka u Splitu) onda je jasno kako to nema veze s cijelom momčadi. Naime, kod prvog pogotka Istre 1961 stoperi su mogli biti bolje postavljeni, iako dio krivnje ide i na dušu vratara-debitanta Borne Žitnjaka. No, to je cijena koju Osijek plaća jer je ovog ljeta izmijenio gotovo cijeli posljednji red. Iz prošlosezonskog je ostao samo Nikola Matas i zato će trebati vremena za uigravanje.

- Neuigranost je naš osnovni problem, iako smo većinu pogodaka primili nakon čistih individualnih pogrešaka, a to se može ispraviti samo na jedan način - selekcijom. No, moramo nastaviti raditi jer te stvari traže vrijeme. Prije svega je važna komunikacija između igrača u obrani. To nam je zasad na niskoj razini - kaže Dražen Besek, trener nogometaša Osijeka.

Remi protiv Istre 1961, koliko god bio podbačaj, ipak je pokazao i dosta toga dobrog u igri Osijeka, pa ne treba biti suviše kritičan. Ako Besek, koji sve to stvara i ima viziju, smatra kako je na dobrom putu, onda se isplati čekati.

- Ako pričamo o konačnoj uigranosti momčadi, onda se to može dogoditi tek za godinu dana. Naravno, to ne znači da se u tom vremenu odričemo rezultata. Zbog naivno primljenih pogodaka imamo na kontu bod ili dva manje, ali sve se to još može nadkonaditi. Jasno, ako smanjimo te individualne propuste - smatra Besek.

Iskreno, obrana Osijeka nije baš tako neperspektivna. Andrej Lukić na trenutke djeluje kao pravi rutiner iako je tek počeo prvoligašku karijeru. No, ta se rutina još zna pretvoriti i u opuštanje. Morao bi biti stalno napet. Mario Maslać opet nema problema s napetošću, već s taktičkim stvarima, ali to nije nešto što se ne može popraviti. Možda bi Lesjak mogao pomoći u tome jer kada se njega povuklo na stopersku poziciju u Splitu, izgledao je gotovo besprijekorno. Iako, opet on je važan kotačić u veznom redu, bar dok Tomislav Šarić ne bude spreman za svih 90 minuta. I na kraju, vratimo se malo napadu. Ljudi koje Osijek sad ima tamo definitivno zaslužuju priliku. Antonio Perošević se vratio pogotkom, Nikola Mandić igra vrlo dobro, agresivan je, probojan, drzak, oko Almira Aganspahića uvijek se nešto događa, a Tomislava Štrkalja koji je bio najbolji strijelac u pripremama još nismo ni vidjeli na djelu. Šteta bi bila bilo kome od njih uskratiti napredak zbog dovođenja nekog iskusnijeg “polovnjaka”. Ako Osijek može dobiti igrača koji će garantirati 15 i više pogodaka po sezoni, onda bi se isplatilo pojačavati napad. Ovako, treba tim mladićima dati malo više povjerenja. Stalno nam se u glavi vrti baš situacija oko Antonija Peroševića. Da ga Ivo Šušak proljetos nije trpio i kad nije morao, danas ne bi ni Besek na njega mogao toliko ozbiljno računati.