Sajam antikviteta, na središnjem trgu baroknoga Festunga, ponovno je okupio ljubitelje langošica, kozjeg sira, starih stripova o Alanu Fordu, pornografske i marksističke literature iz razdoblja socijalizma, portreta Ante Pavelića, Adolfa Hitlera i Josipa Broza, starih vinila, kojekakvog hekleraja i raznih džindžuva, koji su ponovno došli na svoje.

Javna je tajna da je naš grad klinički mrtav tijekom dva duga ljetna mjeseca, i nema mu pomoći. Nakon Osječkog ljeta kulture sve zamire, čak i jedino kino u gradu radi tek poneki dan u tjednu. Zato se svake prve subote valja uputiti do Tvrđe, na teatar na otvorenome, koji svojim suburbanim folklorom sliči Antunovu ili kakvom pučkom skazanju. Samo još prosjaci i džepari nedostaju, Jehovini svjedoci i prodavači životnog osiguranja. Političari su ionako otišli na ferragosto.

Knjiga ima svakakvih. Iz subotnje ponude izdvajamo genijalni mali molitvenik iz 1966. godine, u izdanju Hrvatskog književnog društva Ćirila i Metoda (Zagreb, Kralja Tomislava 21), a u tisku Grafičkog izdavačkog preduzeća Srboštampa iz Beograda (Ulica vojvode Dobračina 8). Sjajan je to bio primjer suživota (tu je riječ u suvremeni hrvatski, ali i današnji srpski jezik lansirao prefrigani grkokatolički protojerej stavrofor Živko Kustić, lakonskim prijevodom Brozove miroljubive koegzistencije!). Zanimljivo, na Dedinju se, pijuć' bozu, hladi Ljubičica Bijela, Leka Ranković broji svoje zadnje dane prije umirovljenja, a na Dorćolu Srboštampa širi ekumensko bratstvo i jedinstvo! Zgodno bi bilo pročitati i "Zlatni drum, Pijesak Orijenta, Rat na Balkanu" (Zora, Zagreb, 1953.) Fitzroya Macleana, britanskog tajnog agenta kojeg je Winston Churchill poslao 1943. u inspekciju jugoslavenskim partizanima. Poučan je bio i susret s "Čitankom za niže pučke škole u gradovima (trgovištima), III. stupnja" u Nakladi kr. hrv.-slav.-dalm. zemaljske vlade iz 1908. godine, s portretom "njegovog carskog i kraljevskog apostolskog veličanstva" i "našeg premilostivog kralja" Franje Josipa I. Svega tu ima, red latinice, red ćirilice, tekstova svakakvih poučnih, pa i o Milošu Obiliću (tekst latinični) i Mariji Tereziji "majci naroda" (ćirilica). Toliko o pismu koje Hrvati danas baš i ne vole pretjerano, iako, kao što je poznato, odmara oči.

Zatječem jednog prodavača s tetoviranim JNA na podlaktici. Dogovaram fotografiranje bez njegova lica u kadru. Pokazujem snimak s ajfona. Sigurno je sigurno, smijemo se obojica. Služio je u Sarajevu davne 1969. godine.

Mnogi dolaze na sajam u Osijek izdaleka, ne zbog zarade, jer Osječani prvoga u mjesecu imaju uglavnom prazne džepove. "Prolaze samo one sitnice koje stoje ispod deset kuna", veli nam jedna prodavačica. "Ovim što smo danas prodali, nećemo ni svoj put do Osijeka isplatiti", dodaje. Vole izlagači starina jedni druge vidjeti, nazdraviti i trampiti ponešto. Pojesti poneku langošicu ili kupiti kozjeg sira. Ima i drugih motiva. "Zbilja, u Osijeku ima zgodnih cura", čujem to drugi put i okrećem se uokolo da vidim jesam li što propustio.

Ipak, nisu svi baš presretni time u što se sajam antikviteta pretvorio, ponajviše izlagači antikviteta. "Previše je svaštarenja", kažu uglas. Kada čovjek vidi čega sve ima na tzv. sajmu antikviteta, na kojem se nude ručni radovi, bižuterija i autodijelovi, nije teško složiti se kako se "pretvorio u kirbaj". Ako ne bude bilo sluha za njihove zahtjeve, spremni su organizirati alternativni sajam antikviteta kod Bastiona, odakle je sve i krenulo davne 1987. godine, s tim da bi postojeći buvljak ostao na Trgu Sv. Trojstva, a prodavači starina bi se posvetili kolekcionarima.