Pjevač i voditelj Najboljih hrvatskih tamburaša, Stanko Šarić, podijelio je s nama dojmove uoči dolaska u Ernestinovo, a rekao nam je nešto i o novoj pjesmi, planovima za ljeto, objavljivanju novog albuma te gubitku dugogodišnjeg prijatelja.

Pod medijskim pokroviteljstvom Glasa Slavonije, 42. kiparsko-likovna kolonija u Ernestinovu održat će se od 1. do 9. kolovoza ove godine. Kiparska kolonija je tradicionalna kulturno-umjetnička manifestacija koju organiziraju Općina Ernestinovo i Likovna udruga Petar Smajić. Ernestinovačka kolonija, kao prepoznatljiv simbol mjesta, povijest je koja se čita kao priča. Kolonija djeluje od 1973. godine i od samih početaka do danas nezaobilazna je i vrijedna kulturna manifestacija.

U programu Kiparske kolonije održavaju se sportska natjecanja u nogometu, odbojci... Od glazbenog programa ističemo nastupe Najboljih hrvatskih tamburaša (subota, 1. kolovoza), Bosutskih bećara (utorak, 4. kolovoza) i Letećeg odreda (subota, 8. kolovoza).

Ovih dana Najbolji hrvatski tamburaši predstavili su novu pjesmu “Dolazim ti s tamburašima”. Kako biste je opisali, o čemu govori?

- Uvijek sam izbjegavao opisivati pjesme jer mislim da uglazbljene pjesme imaju čudesnu moć pa tako u svakom pojedinom slušatelju pokreću jedinstven imaginativni proces. Svako pojašnjavanje tog emotivnog procesa je suvišno (smiješi se). No, svakako možemo reći što se događa u tekstu pjesme. Ukratko, jedan zaneseni i zaljubljeni muškarac dolazi svojoj jedinoj ljubavi pod prozor u pratnji tamburaša i pjeva joj najljepše pjesme i to do zore, a kad se tamburaši umore, ostaje on s obećanjem da će je ljubiti i uživati u njezinoj blizini i zagrljaju. Naravno, sve to ljepše izgleda kad se slušaju stihovi i glazba Denisa Špegelja uz aranžman Ivana Šarića.

U subotu, 1. kolovoza, održat ćete koncert na 42. Kiparskoj koloniji u Ernestinovu. Pripremate li se, imate li spremnu set-listu? Što možemo očekivati?

- Nadam se da neće biti patetično ako kažem da se veselimo nastupu na Kiparskoj koloniji u Ernestinovu, jer je to naš prvi nastup u Ernestinovu u sada već poodmakloj glazbenoj karijeri tijekom koje smo prošli cijelu Hrvatsku uzduž i poprijeko i ostalo je jako malo mjesta u kojima nismo nastupali. Iskreno, u zadnje vrijeme zapravo rijetko nastupamo i vaše pitanje je li se pripremamo zaista stoji na mjestu, dakle, mislim da bismo trebali malo 'ući u štos'. No, neka vas to ne zabrinjava jer prije samog koncerta u Ernestinovu imamo nekoliko nastupa na kojima ćemo obnoviti formu i doći potpuno spremni. Kad je riječ o set-listi, nju potpuno prepuštamo našem primašu Denisu Špegelju i sad je preostalo moliti Boga da tog dana izabere prave pjesme. Do sada je u toj ulozi imao solidne rezultate pa vjerujem da ćemo i u Ernestinovu pružiti publici najvećim dijelom pjesme koje očekuju od nas.

Hoćete li pohoditi ostale događaje spomenute manifestacije tog dana?

- Bilo bi mi jako drago da, osim što ćemo svirati, uspijemo doživjeti Kiparsku koloniju u punom smislu. Ne morate se bojati, ne mislim pritom da imamo ambicija pokušati i kipariti. Doduše, ne znam, možda netko od kolega i ima sklonosti prema tom umjetničkom izrazu, svakako bi trebalo oprobati. Koliko znam, naš kontraš Mato Miličić - Pišta pokazivao je u djetinjstvu izuzetan dar u izradi crteža. A sudjelovanje u ostalim događanjima ovisi o našem prethodnom rasporedu koji je podložan stalnim dinamičnim promjenama pa je teško zasigurno obećati sudjelovanje u popratnim događanjima ove značajne manifestacije s dugom tradicijom.

Kako izgledaju planovi vašeg sastava do kraja ljeta? Imate li vremena za odmor?

- U šali volim reći da nama odmor i ne treba jer mi smo stalno na odmoru, a ponekad sviramo. Tako bi to izgledalo kad bi se površno gledalo na ono što mi radimo, to jest samo na onaj dio vidljiv u javnosti. Naravno, velik dio vremena u našem poslu zauzimaju i one aktivnosti koje se ne vide - probe, održavanje instrumenata, vozila, tehnike, studijski rad, autorski pokušaji, kontakti s publikom, autorima, naručiteljima nastupa i slično. Ako to sve uzmemo u obzir može se reći da mi zapravo stalno radimo, ne svi u isto vrijeme i ne jednakim intenzitetom, ali nikad nemamo mira pa odmor vrlo često bude nezaobilazna potreba. Od nekih važnijih planova u izgledu je objava novog albuma nakon punih pet godina, a to bi se trebalo dogoditi tijekom jeseni, svakako ove godine.

Prije nekoliko dana zauvijek nas je napustio veliki Krešimir Stipa Bogutovac, vaš kolega i prijatelj koji je pisao za Zlatne dukate, danas Najbolje hrvatske tamburaše. Kako se nosite s gubitkom, po čemu ćete Stipu najviše pamtiti?

- Kad je riječ o Stipi, ne bih pretjerao ako bih rekao: da nije bilo Stipe, vjerojatno ni mi ne bismo vodili ovaj razgovor. Naime, ono što je malo poznato u javnosti ili bar u njenom dijelu koji prati ovu našu narodno-glazbenu scenu, Stipa je bio inicijator ideje da se mi, ondašnji članovi sastava Zlatni dukati, sviranjem tambura bavimo profesionalno, dakle da nam to bude isključivi interes i zanimanje, način života. U tom smislu smo davne 1987. godine svi dali otkaz u svojim tadašnjim OUR-ima i pošli 'grlom u jagode'. Od tada se mnogo toga dogodilo, Stipa je u međuvremenu kao autor dao golem doprinos razvoju hrvatske narodne glazbe. Osobno ga pamtim kao čovjeka koji je imao u sebi veliku pokretačku energiju i nepoštedno ju je trošio. Vjerujem da je i ta činjenica mogla rezultirati smanjenjem njegova zdravstvenog potencijala. Na kraju je napustio ovaj svijet svjestan da je eventualnim kalkuliranjem oko rasporeda životne energije mogao još voditi 'bitke', no to ne bi bio Stipa. Njegov prerani odlazak veliki je gubitak, prije svega za njegovu obitelj, za sve nas koji smo ga poznavali i surađivali s njim, a na kraju mogu reći da je hrvatska narodna glazba izgubila jednog velikog autora za kojim je, kao u stihu jedne od meni dražih njegovih pjesama, ostala 'brazda duboka'.