VINKOVCI – Njemačka oštrodlaka ptičarka imenom Lulu, stara pet godina, i njezin vodič, 37-godišnji Zvonimir Subotić, jedini su takav potražni tim na krajnjem istoku Slavonije, tim HGSS-a – Stanice Vinkovci. Javnost ih je zamijetila kada je nedavno, na vinkovačkom umjetnom jezeru Banja, svojim njuhom Lulu pod vodom pronašla utopljenika i tako na samo pola sata skratila potragu, i agoniju obitelji nesretnog mladića.

– Svaki vodič to će reći za svog psa, no Lulu diosta jest talent iako je prošla i 1,5-godišnju obuku u HGSS-u i ima licencu – kaže Zvonimir šaleći se kako je Lulu njemu šef, jer “ima značku”, a on sam tek treba nakon četiri godine obuke položiti završni ispit za spašavatelja. Govoreći o Lulu, reći će i kako ih je spojio niz čudnih slučajnosti – on je cijeloga života imao ptičare, kao štene Lulu je slomila nogu; i ona i njezin vodič Zvonimir operirali su lijevu nogu... Dok Zvonimir priča, Lulu je dosadno, donosi lopticu i traži igru. – Već u leglu je bila najzločestija, a to nam i treba, jer potražni pas mora biti živahan. Ona u potrazi traži čovjeka znajući da će dobiti igru. Pronaći će unesrećenog, sjesti i lajati, čekati da dođem i zna da onda slijedi igra. U svakoj stvarnoj potrazi ja nagrađujem psa, a nagrada je loptica i igra. Neumorna je, to može trajati satima – priča Zvonimir.

Zajedno su četiri godine, nakon što je Lulu prošla prvi dio obuke s instruktorima u HGSS-u, i bila u toj priči prvi ptičar među, uobičajeno, belgijancima i border kolijima. Htjelo se, objašnjava vodič, isprobati novu pasminu. A Lulu je, pokazalo se, pun pogodak. Moći će raditi sigurno još četiri godine. Zvonimir opisuje i kako Lulu radi.

– Pas “povuče” trag utopljenika s mjesta gdje je posljednji put viđen na kopnu. Lulu je u stanju njuhom detektirati tijelo pod vodom do dubine od četiri-pet metara. Na Banji ušla je u vodu i na jednom mjestu zacviljela, ja sam to prepoznao i tu su ronioci zaronili i pronašli tijelo. Sličan slučaj imali smo i prije dvije godine, na istom jezeru, gotovo na istom mjestu.

Lulu je sa svojim vodičem zapravo odrastala na Banji, kamo ju je vodio gotovo svaki dan i s njom naporno vježbao već od 5.30 ujutro. Vježbali su i u šumi, gdje je učila odvojiti miris divljači od mirisa čovjeka, što je također uspješno svladala. Zvonimir i Lulu sudjelovali su ovih dana i u velikoj potrazi u BiH, u okolici Brčkog, gdje se tragalo za izgubljenom 5-godišnjom djevojčicom, koja je na kraju, srećom, i pronađena živa, iako u teškom stanju.

– Bez problema je dva i pol sata tragala unatoč strahovito teškom, nepristupačnom terenu i iznimno visokim temperaturama, jedan je pas BiH policije uginuo od toplinskog udara – priča Zvonimir, a pročelnik HGSS-ove stanice Vinkovci Zlatko Becić upućuje na činjenicu da jedan potražni pas, ovisno o terenu, mijenja između 10 i 30 ljudi.

– Iako sam cijelog života imao pse ptičare, tek kad sam dobio nju, shvatio sam koliko sam malo znao o psima. Uz nju sam i ja učio. Ja moram imati povjerenja u nju i ona u mene, moramo se slagati i imati kompletnu kmunikaciju; dok s kolegama komuniciram motorolom, s Lulu to radim pogledom i tijelom, gestama – govori Zvonimir, kojem je Lulu i prvi pas u HGSS-u, u čijem je timu od formiranja Stanice Vinkovci, 2009. godine.

– Prvi pas i odmah ljubav. Lulu i spava sa mnom, ona je i član obitelji. Jako smo povezani. Zaigrana je, ali kad ima oprsnicu, zna da je “na poslu”, uzbuđena je već dok vozilom idemo na lokaciju potrage – kaže, uz opasku, u šali, da je taj neumorni pas i manipulator, s kojim se neprestano mora igrati, ali spominje i činjenicu da je bila u 30-ak potraga od Istre do Slavonije. Inače, trenutačno nezaposleni Zvonimir Subotić član je i Planinarskog društva “Dirov brijeg” Vinkovci, a obavljao je srodne poslove – bio vodič u pustolovnom turizmu na Zrmanji, prao prozore po zagrebačkim neboderima...

Pročelnik Becić objasnit će da su upravo planinarska društva baza za članove HGSS-a zbog njihova života u prirodi, kondicije i iskustva, makar među 32 člana Stanice Vinkovci ima profesora, liječnika, studenata, umirovljenika. Njihov teren je Vukovarsko-srijemska županija, ali radili su kao ispomoć gotovo po cijeloj Hrvatskoj. Becić će kao posebne izdvojiti dvije zadaće Stanice Vinkovci.

– Akcija koja nas je najviše okupirala bila je za lanjskih poplava u županjskoj Posavini, kada smo 31 dan bili neprekidno na terenu, i to je i u povijesti HGSS-a najduža akcija bez prekida, a na razini Hrvatske pamtimo sudjelovanje u potrazi velikih razmjera za Antonijom Bilić – reći će i istaknuti kako su u HGSS-u svi volonteri, bez ikakve naknade.

– To je čisti humanizam, radi se sa srcem. Nama je najveća nagrada pronaći osobu, ne mogu riječima opisati koja je nagrada bila kada se našla ta curica u BiH, nikakav novac to ne može platiti. Ulaže se trud, nerijetko riskira vlastiti život i nema tog novca, osnovni motiv je spasiti ljudski život – govori, dodajući kako osobna oprema članova tima, koja im je plaćena, stoji i do 5000 eura.

Ove godine osnovana je i podružnica u Vukovaru, sa šest ljudi, a plan je isto učiniti u svakom gradu najistočniije hrvatske županije kako bi se, kada ustreba, vrlo brzo bilo na mjestu zbivanja u kojem je potrebno iskustvo i humanizam članova HGSS-a.