Otkako je počelo prvenstvo nekako su utihnule sve priče kojima se javnost bavila u sezoni “kiselih krastavaca”. Malo tko još pita za njemačke ulagače, malo tko pita i za pojačavanje momčadi.

No, oba se ta procesa još uvijek odvijaju. Konačan status Nijemaca trebao bi biti definiran do kraja ovog mjeseca. Još uvijek postoji opravdana nada kako će oni ući u NK Osijek. Drugo je pitanje dovođenja jednog etabliranog napadača. Možemo zaključiti kako su klupski menadžment i struka ovog ljeta napravili dobar posao. Iako je Osijek ostao bez 16 igrača igrački kadar je popunjen vrlo pametno i relativno jeftino. Točnije, u financijskim granicama onoga što su si u klubu zacrtali kao realnost. I popunili su gotovo sve rupe u momčadi, ali ostala je još jedna želja, ali i potreba - napadač strijelac.

Takvi se plaćaju suhim zlatom, a Osijek bi ga trebao pronaći besplatno. Teško će to ići, a opet u Gradskom vrtu ne žele dovesti bilo koga i tako zatvoriti put svojim mladim napadačima. Odredili su se kako to mora biti etablirano ime, što je sasvim normalno, osim jedne stvari - tko će to platiti? Sve je pozicije relativno lako moguće popuniti slobodnim igračima, ali kad dođeš do pravog napadača...

Takvi uvijek imaju neku opciju u džepu. Zimus, a i tijekom ljeta Osijek je “bacio oko” na Ivana Krstanovića i taj posao je bio vrlo blizu realizaciji. Zimus je propao jer je stasiti napadač “čekao inozemnu opciju”, pa je Osijek angažirao Urugvajca Sashu Aneffa, a Krstanović završio u Zadru. Ovog ljeta situacija je slična, navodno je Krstanović bio na pragu dolaska u Osijek, ali onda je stigla ponuda izvana koju nije mogao odbiti. Do današnjeg dana nije objavljeno da je Krstanović potpisao za nekoga. Navodno je trebao u Rumunjsku. Ta je opcija bila otvorena do kraja prošlog tjedna, ali se Krstanović nije izjasnio u roku koji mu je zadan, pa se od njega definitivno odustalo.

Jedna od potencijalnih meta mogao bi biti i dojučerašnji igrač Istre 1961 i Splita Goran Roce. On je raskinuo ugovor s klubom iz Parka mladeži i to je prvi preduvjet za stupanje u kontak s njim. Inače, riječ je o igraču za kojeg smo nerijetko mislili da “zabija samo Osijeku”. U posljednjih nekoliko godina Roce je u susretima protiv bijelo-plavih redovito bio strijelac za svoj klub. Ako se već protiv njega ne može, onda bi ga možda dobro bilo imati u svojim redovima.

Još jedna od stvari, kada su napadači u pitanju, koja bi bila zanimljiva jest eventualna posudba Dejana Radonjića iz Dinama. Radonjić se dokazao u HNL-u kao odličan napadač, a u Dinamovu napadu vlada velika gužva i mala je vjerojatno da će on dobiti dovoljnu minutažu. Istina, trenutačno je ozlijeđen, a nerijetko se i spominje njegov osebujni karakter. Sve nas to podsjeća na jednu davnu, ali sjajnu priču. Naime, Radonjićev mentor i čovjek koji mu je oživio karijeru Igor Pamić, bio je svojevremeno sličan tip igrača, ali i karaktera koji je također proživljavao agoniju u Maksimiru. I što je napravio? Došao je u Osijek, navijači su ubrzo poludjeli za “ludim divom iz Žminja”. Bila je to sjajna sezona za Pamića. Posve je oživio, zabijao je kao na tekućoj traci i ubrzo su stigle europske ponude. Poveznica je zanimljiva jer su Radonjićeva situacija po mnogočemu podsjeća na Pamića od prije 20-ak godina.