Odmah nakon Nove godine razmišljam o planu planinarskih aktivnosti za tekuću godinu. Vidim da mi je sve teže planirati.

Prvo, “penzići” nemaju mnogo slobodnog vremena, planove im prave djeca i unučad. Drugo, nikad ne znaš kada će te nešto zaboljeti. Treće, zaboraviš što si sve obećao. Mala šala.

Meni se ovo gore sve može dogoditi, ali na Alpe, na Alpe se mora otići. Slovenske Alpe za mene su, a to često govorim, druga ljubav. Zna se tko je prva. Izbor je pao na Karavanke. Istina je. Triglav, Jalovec, Mangart su zakon, ali sada mi trebaju Alpe za dušu. A to su sigurno, znam, Karavanke. One su nepravedno zapostavljene. Od osječkih planinara malo posjećivane. Mislim da je to velika pogreška. Nije sve u veličini i visini. Vrijedi u planini i uživati.

Datum puta je određen - 16. srpnja. U mali bus ne može stati više od 16 planinara. Samo nas je četvero već bilo na toj destinaciji. Nekoliko sudionika prvi put idu na visoke gore. Brzo prođe vožnja autocestom do Bleda. Okrećemo prema Valvazorijevom domu na 1186 m. Dom kao iz bajke. Nije bez razloga prošle 2014. godine izabran za planinarski 'Naj dom' u Sloveniji. Smještaj u urednim sobama. Kratak odmor na lijepo uređenom parku ispred doma.

Valja malo i protegnuti noge. Krećemo prema Ajdni, ostacima naselja na kamenoj stijeni iz 2. ili 3. stoljeća prije Krista. Ajdna pamti i Rimsko doba, pa Slavene. Na tom mjestu bila je najstarija kršćanska crkva u Slovenaca. Ali doći do Ajdne nije mačiji kašalj. Najprije jako strmo dolje, pa onda zahtjevnom stazom do vrha. Trebalo nam je sat vremena hoda do vrha. Krasan vidikovac. Obišli smo i muzej Starog grada na otvorenom.Tu sam vidio koliko tko iz ekipe može u planini. Zadovoljan sam. Obećavaju. Zadihani, ali raspoloženi, vraćamo se u dom. Sutra nas čeka udaran planinarski dan: Stol (2234 m), vrh Karavanki.

Krećemo rano jer treba se čuvati podnevnog sunca. Rekao sam: Put nije zahtjevan, ali 1000 m visinske razlike uvijek su najmanje tri do četiri sata hoda. I tako bi. Bez većih problema na vrhu Karavanki. I to cijelokupana grupa! Ne znam tko nije očaran razgledom. Pod nogama Bled. Lijepo se vide Julijske Alpe s ljepotanom Triglavom. Istočno su Kamniške Alpe. S druge strane vrha vidi se dolina u Austriji i naša Drava koja žuri prema našem gradu. Vraćamo se mirnijom, ali dužom stazom u dom. Vrijedilo je i nazdraviti uspjehu ekipe. Zasluženi odmor.

Dogovorili smo plan za sljedeći dan. Podijeljeni u dvije grupe krećemo u nove pobjede. Mlađa grupa nadobudnih planinara kreće put Roblekovog doma. Ljerka je na čelu kolone. Posjetili su i dom na Zelenici. Nema previše uspona, ali ima dosta hodanja. Taj dio Karavanki nazivaju i botaničkim vrtom. Družili su se i u Tinčekovoj kolibi, odmarali na Izviru Završnice i poslije 11 h šetnje, vesela grupa je u domu. Druga grupa iskusnih, da ne kažem starijih planinara, ide na provjerenu destinaciju. To je planina Stamar.

Lagana šetnja s prekrasnim odmorištima i vidikovcima, s odmorom na Potoškoj planini na maloj farmi krava i kušanju kiselog mlijeka i domaće zaseke. Ovakva šetnja po planini, bez fizičkih napora, s ljepotom koja se teško može opisati, puni životne baterije. Zaboravljaju se svi prizemni problemi. Slikanjem želimo sačuvati taj božanski mir i ljepotu. Vraćamo se u dom, a tamo iznenađenje. Doček s glazbom. Živom glazbom. Mlad Slovenac s harmonikom čini čuda. Planinarke spremaju poznati bambus party. Druženje i opraštanje s domaćima uz naše slavonske specijalitete.

Nedjelja. Povratak za Osijek, ali preko Bleda. Planiramo provesti četiri sata na Bledu u slobodnom odabiru aktivnosti. Netko se vozi brodićem, netko obilazi Stari grad, netko uživa uz živu glazbu, a netko kao ja ne izlazi dva sata iz čiste jezerske vode. Točno u podne krećemo put Zagreba. U Ikei ručamo. Đakovo je na vidiku.

Dvije-tri rečenice za rastanak. Rekao sam da već dugo nisam imao ovako složnu i hrabru grupu. Svi su dali sve od sebe da se plan izvrši. Hvala im. Bila mi čast voditi takve ljude. Mislim da je prijateljima sad jasnije što je to planinarenje za dušu. A možda i Vama?