Objavljeno 28. srpnja, 2015.
To je bila dobra ideja kada je samo muž bio taj koji je privređivao
Kada i gdje je započela tradicija da žena uzima muževljevo prezime nakon udaje, pitanje je na koje se odgovor razlikuje kroz povijest, ali i diljem svijeta.
Kao prvo, to nije običaj u čitavom svijetu (već u neposrednom susjedstvu, u katoličkoj Italiji, žena zadržava svoje prezime), a nije tako oduvijek, niti se to dogodilo preko noći. U engleskom društvu i kulturi, ako se Marija Hortnik uda za Joea Freenbeana, ona je i dalje Marija Hortnik. Međutim, ona također može biti i predstavljena kao Gospođa (ili priležnica, ljubavnica) Joea Freenbeana. To je uobičajena praksa sve do 70-ih godina prošloga stoljeća, a čak i tada, puritanci su ustrajavali da tako i ostane.
To je zato što se pretpostavlja da je suprug/muškarac taj koji će kupiti ili izgraditi kuću, a žena će doći, useliti se i živjeti u njoj. Dakle, njegovo prezime je zapravo - ime kuće. Kod plemstva, pojam 'kuća' postaje mnogo veća i uključuje nekoliko nekretnina. Kod običnog puka, prezime je često upućivalo na obrt ili struku supruga (npr. Kovač), ili nešto poput sin TOGA ili TOGA.
Dakle princ Charles, kada bi imao prezime, bilo bi to Tudor, no jedna od povlastica koju imate kada ste kraljevske (ili neke druge plemenite) krvi jest to da ne morate koristiti svoje prezime.
U svakom slučaju, žene na engleskom govornom području i u engleskoj kulturi smatrale su to problemom i uzrujavale su se zbog toga prije 50 ili 100 godina. Joea Freenbeana nikada nitko neće nazvati gospodinom (ili gospodarom) Mary Hortnik. Prilično je siguran da, ako se to i dogodilo, žene koje su se uzrujavale zbog Gospođe, sto će se puta više uzrujati zbog ovog drugog. Dakle, žene zadržavaju svoje (osobno) ime, ali koriste/uzimaju prezime suprugovo. To je bila dobra ideja kada je samo muž bio taj koji je privređivao, ali je to potpuno zastarjelo i besmisleno u današnjem društvu.
Sada, naravno, brak u većini država ne uključuje promjenu prezimena za ženu. Treba dodatno platiti da biste promijenili prezimena, a iskreno, nema ni previše smisla. No, u Hrvatskoj je to još uvijek uobičajen(ij)i ishod nakon uplovljavanja u bračne vode.
Narcisa VEKIĆ
ŠPANJOLSKI OBIČAJ
Španjolski je običaj potpuno drukčiji. Kod njih Marija Hortnik ostaje Mary Hortnik za društvene svrhe. Da je uistinu bogata, bila bi Doña Mary ili vjerojatnije Doña Maria. Međutim, ona može biti Mary Hortnik de Freenbean (što znači Freenbeanova Mary Hortnik ili Mary Hortnik iz kuće). Njegovo ime bit će drukčije, ipak, u akademskoj zajednici ili književnosti, ili bilo kojoj drugoj situaciji u kojoj je njegovo ime vezano uz nešto. Ako je ime njegove majke Emily Potatohead, tada će on biti Joe Freenbean Potatohead, a njegova će sestra Chloe biti Chloe Freenbean Potatohead. To je razlog zašto svi južnoamerički pisci imaju tri imena. I sve je to vrlo zbunjujuće!
PRIPADNOST OBITELJI
U knjizi “The Closing of the American Mind” Allan Bloom, kritičar liberalizma, iznosi teoriju da uzimanje očeva prezimena ima svrhu dodijeliti mu odgovornost za sve članove obitelji. Nedavno je Cosmopolitan objavio članak da se žene danas odriču prezimena više nego 90-ih, kao znak predanosti. Prezimena su metoda izražavanja pripadnosti obitelji.