Cijela je Hrvatska pocrvenjela. Napokon su se ostvarile davne Josipovićeve najave! Tim je komentarom na jednom našem portalu popraćena uzbuna Meteoalarma, odnosno crvenom bojom označena zemljovidna karta Hrvatske.

Doista, Lijepa naša posljednjih se dana crveni uzduž i poprijeko, ali ne od nekog srama zbog nedajbože bankrota države izazvanog crvenom Kukuriku koalicijom, nego zbog užarenih srpanjskih temperatura u kontinuitetu na što nismo naviknuli posljednjih godina. Najgore od svega jest nimalo utješno saznanje da paklenska anticiklona ovog ljeta predugo traje pa se doista osjećamo kao da smo u Sahari. Uostalom, upravo je nezaustavljivo nadiranje vrućeg zraka iz Sahare u jugoistočnu Europu uzrokom ovakvih nevolja s rekordno visokim temperaturama. Usput, meteorolozi predviđaju da će se nakon sporadičnih ciklonalnih osvježenja trend toplinskih udara nastaviti i u sljedećim tjednima uključujući i kolovoz i rujan. Meteorolog Vakula čak nas priprema na najgore - prevrući bi mogli biti i jesen i zima, sve tamo do siječnja iduće godine. Strašno!

I sad neka netko kaže da nismo izloženi globalnom zatopljavanju dramatičnih razmjera. Jer u kakvom se ljetnom paklu kuhamo tjednima, doista se čini da se klima mijenja na gore, odnosno da temperature konstatno rastu i da je globalno zatopljavanje u tijeku. Naravno, skeptici će reći da je to normalno i da gunđamo jer nismo naviknuli da ljeta budu ekstremno vruća budući da su neka od prethodnih bila blaža i hladnija, pa smo sad fizički i psihički nespremni dočekali udar srpanjske žege. Oni, pak, koji se protive tezi o globalnom zatopljavanju tvrde kako temperature doduše rastu, ali da za to nije odgovoran čovjek (staklenički plinovi), nego priroda, odnosno fizikalni, astronomski i kojekavi drugi znanstveni razlozi te da je zatopljavanje zapravo prvi korak prema zahlađivanju, novom ledenom dobu. Tko je u pravu teško je sa sigurnošću zaključiti, no da se s klimom nešto događa, u to više doista nema sumnje. Dokaz je, eto, i ovo ljeto, sa svim lošim posljedicama koje će ekstremne vrućine ostaviti na ljude (umiranje od vrućine rapidno se povećava!), floru i faunu također, poljoprivredu napose.

Od ovakvog prevrućeg srpnja i nadolazećeg isto takvog kolovoza, netko će ipak imati koristi. Prije svega, što se tiče Hrvatske, domaći turizam, posebice onaj jadranski, što je već evidentirano povećanim brojem noćenja, odnosno povećenim dolaskom inozemnih turista na more, što naravno znači i povećanu potrošnju, a onda i više novca za državni budžet. Od vrućeg ljeta koristi imaju i razni zabavni spektakli na Jadranu - od Ultra festivala preko Zrća i kojekakvih drugih partijanja na obali i na otocima. Drugim riječima, dugo toplo ljeto bogom je dano za turizam pa će sudeći prema dosadašnjoj uspješnosti taj faktor biti možda i jedina dobra stvar koja nam se ove godine dogodila kad je u pitanju nekakav uspjeh u državi koja grca u mnoštvu neuspjeha.

Od ljetnih žega koristi će imati i HEP jer je potrošnja struje za rad klima-uređaja rekordna, a struju će trebati i platiti, tko to bude mogao. I potrošnja vode obara rekorde, no kad računi dođu na naplatu, dodatno ćemo prokuhati. Naravno, od paklenog ljeta koristi imaju i pivovare jer raste i potrošnja piva. Također će profitirati i solane na Jadranu, jer će zbog vrućine urod soli biti rekordan. Gledajući, pak, dugoročno, ako se ostvare prognoze meteorologa, pa nam jesen i zima budu blage (tople), bit će i to pozitivan učinak jer ćemo uštedjeti na troškovima grijanja.

Prošle godine pogodile su nas poplave, kiše je bilo u izobilju, pa je cijelo ljeto proteklo u ne odveć visokim temperaturama. Dakako da smo onda kukali kako nam nedostaje pravog ljeta, a sad kukamo kako nam je dosta i ljeta i vrućina. Takvi smo ljudi, nikad zadovoljni. No, pošteno govoreći, ovakav nemilosrdni udar vreline iz Sahare doista se pokazao dramatičnijim nego je to itko mogao očekivati.

I dok je žetva ječma i pšenice protekla sasvim okej, s vrlo dobrim prinosima, druge poljoprivredne kulture plaćaju danak visokim temperaturama i manjku kiše. Zbog sad već katastrofalne suše, najviše trpi kukuruz, čiji će se prinosi ove godine prepoloviti, a loše se piše i soji, dok suncokretu za sada godi vrućina, ali ako potraje, zbog suše će i njegovi prinosi biti ispodprosječni. Uglavnom zbog ekstremnih vrućina, a time i suše, stradavaju mnoge poljoprivredne kulture, prije svega one koje se ne navodnjavaju. Podbačaj je i u proizvodnji povrća (paprike, rajčice, krumpira...), kao i u proizvodnji voća (urod šljiva je mizeran, jabuka također), dok grožđu raste količina šećera, srećom za vinare. S druga strane, problem s manjim urodima nekih poljoprivrednih kultura znači da će uvoz porasti (a i cijene), pa nad vrućim ljetom likuju uvoznici koji već imaju dogovoreno 50 posto više kupnje povrća i voća na inozemnom tržištu nego prošlih godina.

Osim toga, problem su i požari, gori na Pelješcu, Korčuli, u Istri..., a čini se kako će plameno ljeto potrajati, što je također negativan učinak ekstremnih temparatura.

Kad se sve zbroji, ljeto u kontinentalnom dijelu pamtit ćemo po lošem, a na Jadranu, zbog turizma, po dobrom, no zbog požara također po lošem. Ako je sve to posljedica globalnog zatopljavanja, valja nam se pripremiti na još gore. Na budućnost s još višim temperaturama, na nove suše i nove probleme, na prilagodbu takvom stanju. Ali kako se upće prilagoditi neizbježnom uz sve nedaće s preživljavanjem, uz male plaće (ako ih još uopće bude), uz nezaposlenost i prijetnje bankrotom i opće loše gospodarsko stanje u zemlji (konkretno, u našoj, Hrvatskoj), što stotinama tisuća ljudi već ionako zagorčava svednevicu i podiže temperaturu za još nekoliko stupnjeva više nego što je tih vražjih 38-40 Celzijevih iznad naših glava. Uglavnom, u dvostrukom smo crvenom usijanju - onome od Sunca i onome u kućnome budžetu. Preživjeti takvo stanje sad je već ravno čudu. Kao da se ovog ljeta otvorila Pandorina kutija i iz nje izišlo sve zlo ovoga svijeta, uključujući i ovu paklensku vrućinu. No, ako na dnu Pandorine kutije ipak ostaje nada, onda je ona, nada, valjda još jedina utjeha da ćemo se izvući iz crvenog usijanja uokolo nas i u nama samima.