Saborski zastupnici već naveliko uživaju u odmoru. Prije deset dana, točnije 15. srpnja, odradili su što im je toga dana bilo zadano i otišli na dvomjesečni godišnji.
Kako se svake godine većina građana zapita pa koliko to godišnjeg odmora imaju, svaki put odgovarajući na pitanje zašto saborski zastupnici odlaze na dvomjesečni dobro plaćeni odmor, premda je percepcija javnosti da ga i nisu zaslužili, predsjednik Hrvatskog sabora Josip Leko mora upozoravati: “Prije svega, ovo nije odmor, nego stanka!”
Bilo da je u pitanju stanka ili godišnji, 95 posto građana u anketama se izjašnjava za smanjenje odmora “najvećim neradnicima” za prosječnu plaću od 16 tisuća kuna. Dakle, golema većina smatra da bi oni trebali sjediti više u saborskim klupama i samim time valjda donositi više zakona koji, bez osobite potrebe za diskusijom, idu uglavnom tim istim građanima na štetu. Mnogi zastupnici pak samo odmahuju rukom, dok oni rijetki kažu da ne žele dva mjeseca slobodno i da im je predug taj godišnji (stanka) jer se nisu umorili od saborskih diskusija.
USPORENO RAZBUĐIVANJE
Bilo kako god, prije odlaska na ljetnu stanku zastupnicima se i ove godine obratio predsjednik Sabora Josip Leko riječima: “Želim da ljeto provedete radno, a da se vidimo na jesen jer nas čeka značajan broj zakonskih prijedloga koje moramo riješiti.” A kako ljeto provode radno ni do dana današnjeg nismo doznali osim iz anketa gdje se neki od njih odmaraju na obali ili na kontinentu te tu i tamo naslikavanja pred TV kamerama.
Zar je onda čudno što javnost političarima malo ili uopće ne vjeruje. A posebno loše u percepciji javnosti stoji upravo Sabor. Naime, teško mogu stajati primjedbe kako zastupnici koji su plaćeni za rad u sabornici zaslužuju svoju plaću - na terenu! No, ipak, sustav im to omogućuje, pa se oni mogu pravdati kako će se njihov (ne)rad vrednovati na izborima. Do tada mogu bez grižnje savjesti i bez odgovornosti svaki mjesec spremati u džep nemalu saborsku plaću i pričati o siromaštvu i nezaposlenosti. Dakako, pošteno govoreći, ima u Saboru i časnih izuzetaka, koji svojim aktivnostima zbilja zaslužuju plaću koju primaju. Primjerice, radom u Saboru iskazao se rekorder po broju javljanja Boro Grubišić (HDSSB), koji je konstatirao kako je Sabor radno mjesto i nema izgovora za nedolazak na sjednice. Uz Grubišića, aktivni su bili i Ivan Šuker (HDZ), Ingrid Antičević Marinović (SDP), Branko Vukšić (bivši laburist, danas nezavisni) i još njih desetak. Kad bi se drugi na njih ugledali, Sabor bi doista bio daleko življe i konstruktivnije mjesto. O Željku Kerumu nećemo ovom prigodom...
Uglavnom, Leko je morao ispod glasa konstatirati kako naši parlamantarci u cjelini nisu ispunili očekivanja građana, a sve što se nagovještavalo kao kontrola rada saborskih zastupnika palo je u vodu. Leko je mogao samo rezignirano slegnuti ramenima ispraćajući svoje “udarnike” na more i planine. Osim toga, da se ne bi umarali (ne)radom političara, zastupnika, i većina građana zasigurno je pomislila kako je najbolje da odu na odmor pa i ako to većina nije zaslužila.
A kad se vrate, kao prijašnjih godina, to otprilike izgleda ovako: mnogima se nekako baš i ne da raditi. U Saboru ih se pojavi oko 50, a u danima kada nema sjednica, između 15 i 30, a prosjek je 20. Iako sjednice nisu jedini razlog zbog kojeg bi se zastupnici morali pojavljivati u Saboru, nema ih dakle ni drugim danima na zasjedanju saborskih odbora, kao i zastupničkih klubova.
Prema internetskoj evidenciji na stranicama Sabora, na radnom se mjestu uglavnom pojavljuje oko dvije trećine od 151 zastupnika. Nikad manje od 92, niti više od 128. Međutim, zastupnici nemaju nikakvu obvezu da se po dolasku u Sabor prijave da su stigli na posao, iako je sustav evidencije uveden upravo kako bi građani imali transparentniji uvid u rad zastupnika koje su birali.
“Zastupnici nemaju izričitu obvezu prijave prilikom ulaska u zgradu Hrvatskog sabora ili samu sabornicu, ali to po našim saznanjima čine”, rečeno je iz saborske Službe za medije.
I tako, samo dan-dva nakon što se zastupnici vrate s godišnjih odmora, sabornica bude već gotovo sasvim prazna. Zbog nedostatka kvoruma nerijetko se ne može ni glasovati. Za mnoge se ne zna gdje su bili, što su radili i jesu li stvarno došli na posao ili su se samo prijavili da su tu pa otišli na kavu. Ili im je možda jednostavno rasprava prerano pa se ne stignu razbuditi. Bar je tako bilo do sada, a teško da će drukčije biti i na jesen.
“ODVJETNIK” JOSIP LEKO
Zbog učestale slike praznih saborskih klupa, predsjednik Sabora Josip Leko rekao je da su “svjesni raširenog dojma u javnosti o neodgovornosti pojedinih zastupnika u pogledu njihova rada na plenarnim sjednicama, no potrebno je reći da ipak većina zastupnika redovito i odgovorno sudjeluje u radu Hrvatskog sabora i njegovih 30-ak radnih tijela i brojnih izaslanstava, a njihov učinak ne može se isključivo mjeriti javljanjem za riječ na svaku točku dnevnog reda.”
No, nije to sve. Kao da su đaci u školskim klupama, tu je i zimski godišnji, uglavnom mjesec dana. Naravno dobije se plaća pa čak i putni troškovi, da se nađe za skijanje ili blagdansko leškarenje u krugu obitelji. Po mnogima, i taj je odmor - nezaslužen. Također, kada se radni dani trebaju spajati s praznicima, nisu im strane ni stanke od desetak dana. Za razliku od saborskih zastupnika, čija prosječna bruto plaća iznosi više od 27 tisuća kuna, mnogi hrvatski građani, poput primjerice prodavačica u trgovinama, za blagdane neumorno crnči za crkavicu od nekoliko tisuća kuna. I na kraju sretne su ako im se plate prekovremeni odrađeni sati.
Podsjetimo, saborski zastupnici neke godine priuštili su si produženi vikend zbog blagdana Svih svetih kada nisu radili čak pet dana. Produženi odmor zbog blagdana u Saboru nije ništa novo. Povodom Dana neovisnosti 8. listopada iste godine saborski zastupnici nisu radili čak deset dana u komadu! Troškovi zastupnika rastu iz dana u dan, a svako malo koriste priliku kako bi dobili produženi vikend. Za Uskrs je pak još jedan produženi godišnji odmor, koji spojen primjerice s Prvim majem, traje više od mjesec dana.
Činjenica da mnogi saborski zastupnici koriste svaku priliku za nerad već je dobro poznata. Produženi vikend može im biti i bez ikakva povoda. Jednostavno se većina zastupnika u petak ne pojavi na poslu pa nije moguće formirati kvorum. Prazna sabornica već je postala sasvim uobičajen prizor. Mnogim zastupnicima je problem dolaziti na radno mjesto, usprkos činjenici da imaju rekordno malen broj radnih dana. Treba napomenuti da im neradni dani zapravo nisu ni potrebni. Zastupnici nemaju nikakvu obvezu dolaziti u Sabor, što mnogi obilno koriste. Kaže se da je najteže biti bez posla. A velik dio tih ljudi je bez posla, stoga im predah dobro dođe. Mnogi ne mogu izdržati taj veliki napor sjedenja u klupi ili, u težim slučajevima, diskutiranja, pa nekako smognu snage samo za dizanje ruke - komentirali su već i brojni drugi kritičari parlamentarnog (ne)rada.
REGULIRANO USTAVOM
Pravo na čak tri mjeseca odmora
Svjesni da im većina građana zamjera tako dugu dvomjesečnu ljetnu stanku, dio zastupnika nema ništa protiv da se ona skrati, i to po modelu Jadranke Kosor koja ga je predložila u sklopu ustavnih promjena. No, sve ostaje samo na pričama. Predlagalo se tada da uopće nema Ustavom definirane stanke u radu Sabora koja sada glasi da je pauza od 15. srpnja do 15. rujna te od 15. prosinca do 15. siječnja. Drugim riječima, zastupnici su imali mogućnost skratiti svoj godišnji odmor, no to nisu učinili i sad govore kako ih u tome sprječava Ustav. Prema prijedlogu nezavisne Jadranke Kosor, zastupnici bi radili mjesec dana dulje, do kraja srpnja umjesto do polovine, a u klupe bi se vratili već početkom rujna. Predsjednica laburista Nansi Tireli kaže da bi za sve radnike trebao vrijediti jedan zakon, onaj o radu. “Mislim da bi trebali biti u istoj poziciji kao svaki radnik u RH i da bismo godišnji trebali imati na temelju godina radnog staža i svega što propisuje ZOR. Ovako dva mjeseca godišnjeg odmora izaziva veliku antipatiju”, navodi Tireli. Ni čelnica ORAH-a Mirela Holy nema ništa protiv skraćivanja ljetne stanke. Da je vrijeme za izmjene poručio je i SDP-ov Peđa Grbin koji je na čelu saborskog Odbora za Ustav. “Već smo predlagali da predsjednik Sabora ima mogućnost u bilo koje doba sazivati sjednicu Sabora, štoviše predvidjeli smo da ju je dužan sazvati i onda kada to traži trećina zastupnika. U prijedlogu ustavnih promjena dakle bilo je predviđeno da Sabor može raditi duže, nažalost za to još uvijek nemamo potporu, no to ne znači da smo odustali”, rekao je Grbin.
POSAO IZ SNOVA
I parlamentarci te birokrati EU-a imaju 13 tjedana godišnjeg
Najbolji posao na svijetu je radno mjesto u administraciji EU-a. Naime, Inge Grassler, zastupnica njemačkih kršćanskih demokrata u Europskom parlamentu, otkrila je malo poznatu stavku u radnom ugovoru briselskih zastupnika, prema kojoj 45 minuta prekovremenog rada svaki dan izrodi dodatna 24 dana godišnjeg odmora. Pribroje li se tome standardna 24 slobodna dana, sedam praznika i 11 neradnih dana, proizlazi da zastupnici EU-a imaju 13 tjedana odmora. Drugim riječima, najbolje plaćeni političari na Zapadu, europski parlamentarci, koji u prosjeku zarađuju oko 105.000 kuna mjesečno, ne rade četvrtinu godine. Otkriće Inge Grassler je, očekivano, uzbudilo duhove, a britanski europarlamentarac Syed Kamall izjavljuje da bismo, kada bi se u Bruxellesu primijenili isti uvjeti kao i za radnike u javnom sektoru u Velikoj Britaniji, vjerojatno trebali daleko manje zastupnika i time uštedjeli na budžetu. Pridružio mu se i bavarski predstavnik Markus Ferber riječima: “Privilegiji dužnosnika EU-a moraju se ukinuti što je prije moguće.”
DRŽAVE U OKRUŽENJU
Svi se odmaraju do mjesec dana
Analiza Anadolu Agency (AA) pokazuje da prvi na godišnji odmor odlaze zastupnici u Saboru Republike Hrvatske, koji ujedno i najduže pauziraju - dva mjeseca. U Crnoj Gori, Skupština, kao i Sobranje u Makedoniji službeno su na godišnjem odmoru od 1. do 31. kolovoza, dok su zastupnici i delegati u Parlamentarnoj skupštini Bosne i Hercegovine na odmoru tri tjedna, od 4. do 25. kolovoza. Kolegij Skupštine Srbije nije donio nikakvu odluku o odlasku poslanika na kolektivni godišnji odmor.
Zastupnici samo odmahuju rukom, dok oni rijetki, dvolično ili ne, kažu da ne žele dva mjeseca slobodno i da im je predug taj godišnji jer oni se valjda nisu umorili od nerada...
Zar je onda čudno što javnost političarima malo ili uopće ne vjeruje? A posebno loše u percepciji javnosti stoji upravo Sabor