Objavljeno 25. srpnja, 2015.
Gostima se prilagođavaju i cijenama, koje se nisu mijenjale deset godina
DONJI MIHOLJAC – Ponosan na činjenicu što je danas jedan od najstarijih i najdugovječnijih obrtnika na području svoga grada, ali i Slavonije i Baranje, donjomiholjački slastičar Abduraj Ismaili (59) ove godine skromno obilježava punih 70 godina otkako njegova slastičarnica Korzo bez prekida posluje u središtu Donjeg Miholjca.
Prekoputa prekrasnog donjomiholjačkog parka, taj ugostiteljski lokal već sedam desetljeća privlači goste svih dobi i omiljeno je okupljalište stanovnika grada na hrvatsko-mađarskoj granici i njihovih gostiju tijekom svih godišnjih doba, a posebice, naravno, ljeti. Iznimka stoga nisu ni ovogodišnji vreli ljetni dani.
- Priča o slastičarnici Korzo zapravo je počela na samom kraju Drugog svjetskog rata, kada se moj otac Aćif iz Novske doselio u Donji Miholjac i tu odlučio otvoriti slastičarnicu nastavivši tako obiteljsku tradiciju. Nikada zapravo nisam doznao zašto je izabrao baš Donji Miholjac kao mjesto svoje nove velike životne epizode, no dobro se sjećam kako mi je vrlo često govorio koliko je zaljubljen u ovaj grad, njegove ljude i kako nikada nije požalio što je postao njegova svojevrsna legenda i zaštitni znak, koji sam ja danas dobio u nasljedstvo zajedno s lokalom - priča nam s neskrivenim ponosom slastičar Abduraj, kojega više od svega veseli kada se ljudi izdaleka vraćaju u Donji Miholjac i uživaju u sladoledu istog okusa kakav pamte prije 10, 25, 40 ili čak 50 godina. Jer tradicionalna obiteljska receptura pravljenja domaćeg sladoleda ovdje se za cijelo to vrijeme nije mijenjala.
- Moje je mišljenje da je to zapravo i jedan od dva glavna razloga zašto nam se gosti uvijek vraćaju i uživaju u okusima 20-ak vrsta majstorskog sladoleda koje pripravljamo. Jer bez obzira na aromu koja se dodaje sladoledu, njegovi temeljni sastojci, poput mlijeka i šećera i bez umjetnih dodataka, uvijek su isti i prirodni, a ljubitelji sladoleda to iznimno cijene. Drugi, ali ništa manje važan razlog jest činjenica da mi sve svoje goste tretiramo kao naše prijatelje jer oni to doista i jesu, tako da je i ljubaznost prilikom pružanja usluge u gradu koji voliš i ljudima koje voliš jednostavno sastavni dio života, a ne posla - kaže nam donjomiholjački slastičar, koji se i cijenom sladoleda, koja se puno desetljeće, unatoč krizi i recesiji, nije mijenjala, nastoji prilagoditi sve plićim džepovima svojih gostiju.
Lidija ANIČIĆ
Komu ćemo prodavati sladoled ako svi odu?
No unatoč tome što je nakon 40-godišnjeg staža spreman za mirovinu, Abduraj nam otkriva da mu je posljednjih nekoliko godina u poslovanju teže nego ikad.
- Promet se već počeo smanjivati prije 6 do 7 godina, kada smo mi ovdje počeli osjećati posljedice globalne krize, ali posljednje dvije godine posebno je teško otkako su nam se mladi ljudi masovno počeli iseljavati iz Donjeg Miholjca, ali i Hrvatske, što se na našim ulicama iz dana u dan sve više primijeti. Na moju veliku žalost, i moj sin je jedan od brojnih iseljenika koji je, nadam se privremeno, sreću odlučio potražiti u Njemačkoj, gdje radi kao slastičar. A s obzirom na to da je sladoled proizvod koji se više od svega “voli družiti i šetati”, obožavaju ga sve generacije. Pitam se za koga ćemo uskoro praviti sladoled ako u njemu više ne bi imao tko uživati? - zapitao se najpoznatiji slastičar donjomiholjačkog kraja.
Abduraj Ismaili
vlasnik slastičarnice
Sladoled je proizvod koji se više od svega “voli družiti i šetati” i zato ga obožavaju sve generacije