Ekonomija
KOME OSTAVITI MUKOTRPNO STVARANU OBITELJSKU TVRTKU

Na Zapadu 30 posto obiteljskih tvrtki preuzimaju nasljednici i ubrzo nakon toga - propadaju
Objavljeno 22. srpnja, 2015.
U Hrvatskoj nema mnogo dobrih primjera prijenosa vlasništva na drugu generaciju

P rijenos poslovanja, odnosno vlasništva i upravljanja jedno je od najvažnijih područja kojemu svaki poduzetnik u svom poslu treba pokloniti maksimalnu pažnju.

Posebno je to važno u obiteljskim tvrtkama kada se poslovanje prenosi s jedne, u Hrvatskoj najčešće s prve, na drugu generaciju. No, to je tema o kojoj se u nas još uvijek malo priča, malo je primjera dobre prakse od kojih se može učiti. Ali i vlasnici privatnih tvrtki često propuštaju toj fazi pokloniti potrebnu pažnju. O čemu je zapravo riječ?

U Hrvatskoj se pojava privatnog poduzetništva, onog masovnog, poklapa s razdobljem osnutka i samostalnosti hrvatske države. To znači da su osnivači tvrtki koji su sredinom devedesetih zagazili u svijet poduzetništva sada u životnoj dobi između 55 i 60 godina, a upravo to je vrijeme u kojemu poduzetnici, osnivači i vlasnici, dakle prva generacija, trebaju početi planirati prijenos upravljanja na drugu generaciju. U nas se podrazumijeva - na svoju djecu ili druge članove obitelji. No, što ako djeca ili obitelj nisu zainteresirani za nastavak tog biznisa ili sebe vide u nekim drugim životnim izazovima? Prijenos poslovanja na obitelj dakle nije jedini oblik prijenosa vlasništva.

Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva (CEPOR), na čijem je čelu dr. sc. Mirela Alpeza, inače docentica na osječkom Ekonomskom fakultetu, prepoznavši važnost te tematike, u suradnji s Ministarstvom poduzetništva i obrta kroz program Poduzetnički impuls 2014, organizirao je u proteklih nekoliko mjeseci duž Hrvatske niz radionica o temi “Prijenos poslovanja obiteljskih poduzeća”. Posljednja je održana početkom srpnja upravo u Osijeku.

- Željeli smo aktualizirati ovu problematiku kako bi se što više poduzetnika, naročito onih starije generacije, upoznalo s ovim problemom i na vrijeme počelo razmišljati o adekvatnom rješenju za njihovo poduzeće - kaže Alpeza.

Naime, problematika uopće nije bezazlena kao što se u prvi mah čini. Obiteljska poduzeća predstavljaju važan dio svakog gospodarstva, naročito u razvijenim zemljama koje imaju dugu tradiciju poduzetništva i privatnog vlasništva nad poduzećima. Značaj obiteljskih poduzeća prepoznaje se kroz njihov udio u ukupnom broju zaposlenih i udio u ukupnom broju poduzeća. Istraživanje provedeno među osam zapadnoeuropskih zemalja pokazalo je da je udio obiteljskih poduzeća u ovim zemljama veći od 60 posto te da se udio u zaposlenosti koji kreiraju obiteljska poduzeća kreće između 31 posto (Velika Britanija i Nizozemska) i 61 posto (Švedska). No, isto tako istraživanja pokazuju da tek u 30 posto obiteljskih poduzeća vlasništvo i upravljanje preuzima iduća generacija i da mnoga od tih poduzeća ubrzo nakon toga propadaju!

- A problemi s kojima se susreću poduzetnici o pitanju prijenosa vlasništva gotovo su isti u svim dijelovima Hrvatske - kaže Alpeza. Pokazali su to svojim primjerom i sudionici radionice održane u Osijeku.

Jedan umirovljeni osnivač tvrtke još uvijek ne može odlučiti što s tvrtkom, rado bi za nju našao kupca, ali uz jamstvo da će se sačuvati radna mjesta. Druga pak poduzetnica, majka, ne želi svome sinu dati u naslijeđe i sve one muke kroz koje ona prolazi kao poduzetnica. Jedna se obitelj, vlasnici uspješne tvrtke, susreće sa situacijom u kojoj je nasljednik zaposlenik tvrtke. Kažu, sjajan je operativac, ali nema u sebi “menadžerskog duha”. Treći će vlasnik koji je također u mirovini zavapiti “kako njegova kći nikada nije došla na vrijeme na posao u vlastitoj tvrtki.” To je za njega znak kako se nikada nije u cijelosti posvetila poslu. Na radionici je bio i mladić koji priželjkuje da otac na njega prenese poslovanje, kaže, stekli bi tako mogućnost apliciranja na EU fondove. No otac to zasad odbija, smatra kako je nasljednik još premlad...

- Kompleksnost procesa transfera dodatno je pojačana činjenicom da većina vlasnika obiteljskih poduzeća u Hrvatskoj nema osobno iskustvo nasljeđivanja poduzeća od prethodnih generacija - objašnjava Alpeza.

Malo je poduzetnika/vlasnika svjesno činjenice da nasljeđivanje unutar obitelji predstavlja samo jednu od mogućnosti. U razvijenijim zemljama sve je prisutniji trend prenošenja upravljačke funkcije na profesionalne menadžere koji nisu članovi obitelji, druge su mogućnosti prodaja poduzeća ključnim zaposlenicima ili osobama izvan tvrtke, pa i spajanje s drugim tvrtkama, primjerice dobavljačima ili konkurentima. I o tome se razgovaralo na ovim radionicama, a kako bi se potaknulo, pa i olakšalo rješavanja problematike “prijenosa vlasništva”, CEPOR je za ovu prigodu izradio informativni vodič o temi prijenosa poslovanja. A on je, kao i same radionice, na kojima su hrvatski poduzetnici vidjeli da nisu usamljeni u svoj problematici, ocijenjen dragocjenim iskustvom.

Dario KUŠTRO
U obiteljskim poduzećima radi 50 posto zaposlenih

Istovremeno, u Hrvatskoj do danas pojam obiteljskog poduzeća nije ni službeno definiran. To onemogućuje identifikaciju, praćenje razvoja, pa i projekciju utjecaja obiteljskih poduzeća na gospodarstvo Hrvatske. Ipak jedna od procjena je kako 50 posto zaposlenih u Hrvatskoj radi u obiteljskim poduzećima te da je većina malih i srednjih poduzeća u Hrvatskoj obiteljska i da su u vlasništvu prve generacije poduzetnika koja u isto vrijeme upravlja poduzećem.

Možda ste propustili...

PROGNOZE TRANSFORMACIJA KRIZE SE NIŽU JEDNA ZA DRUGOM I NE NAZIRE IM SE KRAJ

Zašto će se neke tvrtke u idućih šest godina ili spasiti ili uništiti?

NAGLI PAD PROIZVODNJE U HRVATSKOJ

Naznake stabilizacije industrije u eurozoni

NA MOSTARSKOM SAJMU 42 TVRTKE IZ RH

Planiraju poboljšati izvoz na tržište BiH

Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

PROGNOZE TRANSFORMACIJA KRIZE SE NIŽU JEDNA ZA DRUGOM I NE NAZIRE IM SE KRAJ

Zašto će se neke tvrtke u idućih šest godina ili spasiti ili uništiti?

2

HRVOJE STOJIĆ, EKONOMSKI ANALITIČAR HUP-A

Turisti u Hrvatskoj troše oko 150 eura dnevno, u Italiji i Španjolskoj prosječno 250, a u Francuskoj 550

3

NA KOCKI IM JE KONKURENTNOST I RAST

Europske banke zahtijevaju status strateškog sektora