SLAVONSKI BROD - Za sve one koji se boje zmija, pomisao da bi ih mogli sresti uživo užasavajuća je. Nerijetko se, pak, događa da zmije u potrazi za hranom, vodom, hladom... ljeti ulaze u naselja i kuće. Najpoznatiji hrvatski zmijolovac Darko Karamazan iz Šumeća, nedaleko od Slavonskog Broda, od proljetos je imao pune ruke posla. Posljednjih dana zbog pasjih vrućina i zmije su, čini se, potražile spas u rupama, a love noću. No nedavno je jedna prestravila Anitu Mijić iz brodske Ulice Nikole Tavelića kada se uvukla u kuću i sakrila iza ormara.

- Bilo je jezivo. Nisam smjela s djecom pola dana ući u kuću, sve dok ju čovjek nije iznio. Bila je duža od metar i pol - kaže žena, još uvijek u strahu od susreta s neugodnim gmazom. Do neba je zahvalna Karamazanu, koji je na poziv 112 došao i uhvatio zmiju, a nije mu, kaže, “ništa ni platila, samo je popio kavu”, ponavlja Anita, pribojavajući se nove slične situacije jer u neposrednoj blizini, kod mosta, zmije se često mogu vidjeti.

- To je bio smuk, zmija koja nije otrovna i nije opasna. Vratio sam je u prirodno stanište, državnu šumu Migalovce, kamo ih uglavnom puštam - kaže Darko. Tu je nedavno ostavio i leglo bjelice nađeno u Romskom naselju.

- Riječ je o šarenoj dugačkoj zmiji koja ima trokutastu glavu kao riđovka, ali neće ugristi. Riđovka ima zube, puše i ugrizla bi. Bosanska ljutica i posavska riđovka najotrovnije su zmije u Europi, a na petom su mjestu u svijetu. Njihov ugriz velika je pasnost za djecu jer posljedice mogu biti kobne - poučava zmijolovac, koji je u tri protekla desetljeća ulovio više od tisuću zmija, posebice otrovnica dok ih je otkupljivao Imunološki zavod.

- Kada je hladnije vrijeme, trome su pa ih je lakše hvatati do svibnja. Ljeti lakše bježe - kaže.

A one koje ulovi, brzo mora odnijeti u prirodu.

- Riđovke ne podnose zatvoren prostor i nakon dva sata po vrućini mogu uginuti. Ne jedu, samo popiju vode - dodaje stručnjak, koji spašava sve ulovljene gmazove, premda je svjestan da ih veliki broj ljudi zbog straha “umlati” štapom, lopatom i čim stigne. Ubiti zaštićene vrste, poljaricu, šilac, bjelicu, kravosas, smukulju, ribaricu, zmajur, crnokrpicu, pjegavu crvenkrpicu (dok riđovka i bjelouška nisu zaštićene) može ih međutim skupo stajati - kaže biologinja Vesna Andrić iz Javne ustanove za zaštitu prirode, podsjećajući na visinu kazne od sedam do trideset tisuća kuna, što je regulirano Zakonom o zaštiti prirode, “osim ako je riječ o obavljanju redovitih aktivnosti određenih planovima gospodarenja prirodnim dobrima”. Zato je najbolje pozvati stručnjaka.

No trebalo bi ga i platiti. Karamazan smatra da je država dužna pomagati građanima i organizirati hvatanje zmija, ali već niz godina ga šalju od jednog do drugog ministarstva u čijoj nadležnosti bi to trebalo biti.

- Rekli su mi da to treba riješiti lokalna samouprava, a na kraju kažu neka se ljudi naviknu živjeti sa zmijama. Volio bih da nekada sa mnom dođu na intervenciju pa da vide kakav je to strah. Ljudi danima ne ulaze u kuću. Već osam godina zovu me u svako doba dana i noći, sa svih strana, iz Vinkovaca, Gradiške, Đakova, Osijeka..., čak i iz Bosne. A hvatao sam ih u staklenicima, plastenicima, trgovačkom centru, u kućama, vrtićima, po tavanima, u garažama... Moram ostaviti svoj posao da bih ljudima pomogao. Trošim gorivo i još moram sa sobom nekoga povesti jer nekada ne mogu sam maknuti ormar ili neki element u kući, a vlasnici samo pokažu prstom gdje se uvukla zmija i ne smiju doći blizu. Tako se nedavno u Ulici sv. Lovre zmija uvukla u kuhinju jedne bake, u Stupniku je ušla kroz prozor i djeca su je spazila na zavjesi, a jedna žena u Brodu s četvero djece pet dana nije smjela spavati u kući, nego čak pet kuća dalje kod susjeda - prisjeća se nedavnih iskustava zmijolovac, koji godinama od države očekuje ozakonjenje posla kojim se rijetki bave.