U političkoj terminologiji političari su majstori tautologije i oksimorona. Od kada se vrši ispiranje mozga građana i građanki Hrvatske o ulasku u EU, započela je uporaba termina regija i region.

Nitko nije odredio zemljopisnu ni političku odredbu širine ni implikacije istog pojma. To me asocira na političku sintagmu iz jednopartijske bivše Jugoslavije demokratskog centralizma i/ili diktature proletarijata. Tada i danas za "agresivne ateiste" (E. Ćimić) kaže se da su religiozni bezbožnici. Današnja sintagma tzv. korporativna demokracija dovodi u pitanje opstojnost naroda, država i građana. To je izmišljena jezična konstrukcija, uostalom kao i podjela ljudi na teiste i ateiste, ako prihvatimo konstataciju da je čovjek (primarno) biće vjere, a svaki čovjek religiozan (E. Fromm).

U političkoj terminologiji (i Klaićevu rječniku) kolaboracija označava suradnju, ali s neprijateljem, neovisno o činjenici da u drugim jezicima ta riječ ne podrazumijeva nikakvu (nacionalnu) izdaju, nego upućuje na suradnju. Sjećam se jednog bivšeg saborskog zastupnika kada je kolege iz druge stranke, koji su koalirali s HDZ-om, nazvao kolaboracionistima i u konkubinatu (divljem braku)?! I danas se rabi pojam tzv. principijelne i neprincipijelne koalicije, čije značenje znaju samo šefovi stranaka. Pojam desnice u političkom žargonu neopravdano se izjednačio s (rigidnim) konzervativizmom. Političari su izmislili i pojam pozitivna diskriminacija. On je zaživio u bivšoj obrazovnoj reformi (2001. godine) u tekstu "Strategija obrazovanja za 21. stoljeće."

Od rata je ostalo politizirano pitanje humanog preseljenja ljudi iz jednog u drugi nacionalni entitet. Politikanti u Hrvatskoj često rabe pojam divljeg kapitalizma, a da nisu ponudili varijantu kapitalizma oslobođenog od trulog liberalizma. Zanima me kakva bi to bila sintagma pitomog kapitalizma? Oni kojima žive od ogovaranja vjeruju u istinski trač. Jedan sociolog u Hrvatskoj je napisao knjigu pod naslovom “Demokratski diktatori”.

Kad riječi gube smisao, tada se izvrće njihovo (prvotno) značenje, nenormalno postaje normalno, određeno neodređeno, znanstveno neznanstveno, višeznačno jednoznačno i smisleno besmisleno. Tada politika i laž postaju dvije sestrice.