S uglednim hrvatskim politologom Tihomirom Cipekom razgovarali smo o nizu aktualnih tema s hrvatske i europske političke scene, uključujući i promjene odnosa moći u svijetu, koje se odražavaju ili će se tek odraziti i na život u nas.
Jesu li doista demokracija, radna i socijalna prava, zaštita okoliša i sigurnosni standardi smetnja održavanju konkurentnosti zapada u globalnoj ekonomiji naspram država Trećeg svijeta (Kina) i neoliberalnih ekonomskih modela?
- Promjene koje spominjete izrazito utječu na život u Hrvatskoj. Prije svega, globalizacija je dovela u pitanje demokraciju. Svjedočimo sukobu između globalnih institucija i nacionalnih država, što se neizbježno odražava i na značajke demokracije. Demokracija je naime poredak koji je institucionalno i povijesno vezan uz nacionalne države. Sve su demokratske institucije, poput parlamenta, izbora, stranaka, osmišljene da bi djelovale unutar granica države. Očigledno je da transnacionalno kretanje kapitala, robe, novca i ljudi, kao i moć međunarodnih institucija, slabi moć nacionalne države, čime se slabi i demokracija. Jer, upravo je država utjelovljenje narodnog suvereniteta i politički oblik izvršavanja volje svojih građana, pa stoga usporedno sa slabljenjem moći države, slabi i mehanizam zaštite i izražavanja volje demosa. Građani tako danas začuđeno promatraju kako se državna vlast koju su izabrali i koja bi ih trebala pitati za mišljenje, za njih uopće ne zanima budući da ona od mišljenja građana zapravo ovisi samo u vrijeme izbora. Vlade današnjih država moraju se ponajprije prilagođavati zahtjevima međunarodnih institucija, EU-a, MMF-u, Europske banke.
Kako komentirate rasplet mukotrpnih pregovora Europske unije s Grčkom, je li to uspjeh ili produljenje agonije?
- O razmjerima i snazi tog procesa najbolje nam svjedoči upravo ishod pregovora između Grčke i ostalih zemlja članica eurozone, koji je pokazao nemoć ili nesposobnost grčke vlade da poštuje volju svojih građana, a koja se ogleda u njezinom pristanku da Grčku stavi pod neku vrstu međunarodnog protektorata. Naravno, još treba vidjeti kako će sve to završiti, ali za sada ne izgleda da će grčki građani od toga imati velike koristi. Zbog toga ne treba okrivljavati Kinu, nego način funkcioniranja EU.
Što kriju kratice ISDS (rješavanje sporova između investitora i države) i TTIP (Transatlantsko trgovinsko i investicijsko partnerstvo između SAD-a i EU), o čemu se u Europi sve nervoznije govori?
- Ovo je pitanje povezano sa stvaranjem globalne klase koja države želi podrediti interesu globalnih korporacija, kako je to dobro primijetio Ralf Dharendorf. Globalna klasa svaki identitet koji se ne uklapa u njezin koncept vladavine multinacionalnih kompanija smatra nazadnim primitivizmom. Zbog toga u iseljavanju mladih i negativnim demografskim trendovima koji su prisutni u Hrvatskoj ne vide nikakav problem, iako je očito da će to utjecati na slabije punjenje mirovinskih fondova, koji nužno počivaju na sustavu međugeneracijske solidarnosti, jer se pokazalo da je drugi mirovinski stup promašaj. To je sa stajališta neoliberalne ideologije sasvim logično jer unutar tog koncepta svođenja čovjeka na razinu motorne kosilice, koja treba kositi travu dok se njezin motor ne raspadne - mirovinski sustav zapravo pripada primitivnoj prošlosti. Samo se to još ne usude jasno i glasno reći. Ukratko, ISDS predstavlja mehanizam prema kojem bi zakonodavstvo država bilo podčinjeno odlukama nekog na brzinu osnovanog međunarodnog suda. Odluke tog “suda” bile bi iznad državnog zakonodavstva, dakle iznad parlamenta i volje građana. Zakoni koje država donosi zavisili bi od volje tog suda. Na taj bi se način zapravo privatizirala država, koja više ne bi mogla zaštititi svoje građane od samovolje korporacija. Naravno, može se očekivati da građani postave pitanje: Što će im onda država? Koja je njezina svrha? Tko može štititi njihova prava? Globalna klasa bi se zatim ponudila kao spasitelj. Slijedio bi odgovor da im zapravo i nije potrebna država jer međunarodna birokracija ionako posjeduje sve odgovore.
Ne djeluju li u odnosu na to naše beskonačne rasprave o partizanima i ustašama zaostalo i nekorisno?
- Slažem se da ta rasprava ne može dati odgovor ni na jedno suvremeno pitanje. Štoviše, vrlo često onemogućuje da se istinska pitanja o stanju demokracije i razvoju hrvatskog društva uopće postave. To ujedno govori i o nedoraslosti hrvatskog društva. Naime, riječ je o društvu koje još uvijek gleda u prošlost jer se nije sposobno suočiti s budućnošću. Riječ je o društvu koje teško prepoznaje oko kojih se vrijednosti treba postići konsenzus, kada je pravo vrijeme za sabiranje zajedničkih snaga da bi se moglo krenuti naprijed. Problem je i u tome što je i Hrvatsku zahvatio trend postupnog rastakanja civilnog društva. Demokracija je naime uspjela ublažiti i preoblikovati društvene sukobe u parlamentarno sučeljavanje, a izvan parlamenta društveni konflikti su se preoblikovali u nemilosrdno natjecanje između pojedinaca. Takozvano načelo izvrsnosti, koje čini niz arbitrarnih, birokratski besmislenih postupaka kojima se stalno nešto navodno mjeri i vrednuje, danas se stoga primjenjuje u svim područjima ljudske djelatnosti, prema načelu 'od škole do tvornice'. U novom individualiziranom svijetu nestaje socijalne kohezije, koja je pretpostavka formiranja demokratskog poretka. Zaboravlja se da svrha društva nije isključivo stvaranje ekonomskog bogatstva nego i održavanje društvene solidarnosti.
Kako komentirate činjenicu da je vlast u samo nekoliko mjeseci predizborne godine, odjednom oštro zagrebla u mnoge teme koje su brojnim ljudima važne, poput financijskih olakšica građanima, slučaja “švicarca” ili afera u cestogradnji i Dinamu, a tri je godine prije toga sve samo pasivno promatrala?
- Činjenica jest da se vlast ipak trgnula. Oni su krenuli bez prave volje za većim promjenama u političkom sustavu jer nisu imali ni jedan pravi plan kako sve te stvari riješiti, a sada su ipak vidjeli da moraju ponuditi nešto konkretno. Mislim da im ti potezi, u kombinaciji s vješto zapakiranim podacima o rastu industrijske proizvodnje, donose neke pomake. Ali još je daleko do izbora, pa ćemo vjerojatno svjedočiti još ponekoj aferi.
Tu je i Lalovčev ured, koji radi prema principu Eliota Nessa?
- Mislim da je taj tip financijsko-porezne policije ključan. Smatram da postoje dobri izgledi da se ovaj poredak puno efikasnije obračuna s problemom podrijetla imovine, jer tu bi se moglo doći do šokantnih podataka. I ako se Vlada pokaže sposobnom naplatiti porez od tih ljudi i kazni ih zbog toga, sigurno bi im mogla porasti popularnost.
Vidimo da je time zaustavljen višemjesečni trend pada popularnosti Kukuriku koalicije te rasta HDZ-a i partnera, čija je prednost u dva mjeseca gotovo poništena. Mislite li da će lijeva koalicija nastaviti rasti na valu istraga i naznaka ekonomskog oporavka ili HDZ ima snage oduprijeti se valu optimizma na ljevici?
- Tu je Hrvatska duboko podijeljena, s obzirom na regije i izborne jedinice. I velik dio stalnih birača, bez obzira na napore jednih ili drugih, to neće registrirati. Pa će u Dalmaciji i Slavoniji u načelu prednost uvijek imati HDZ, dok će na sjeverozapadu Hrvatske, u Gorskom kotaru, Rijeci i Istri imati prednost SDP, bez obzira na to što se događa. Dakle, bitka se vodi oko neodlučnih birača centra, i o tome koliko će koja stranka uvjerljivo pobijediti u 'vlastitim' regijama. I bit će vrlo neizvjesno. Neko se vrijeme činilo da je HDZ uvjerljivo preuzeo prednost, ali to više nije tako izvjesno. Tu je pomogla i nespretnost javnog diskursa HDZ-a, iako je očito da su i u vodstvu stranke vidjeli da im te fantomske priče o 'komunjarama i Jugoslavenima' ne daju rezultata. Pa su se okrenuli ekonomskim temama i vrlo je važno kako će se tu snaći. Ali izborno nadmetanje je zapravo tek počelo.
Mogu li rijetke stranke koje prema anketama ulaze u Sabor izvan tih koalicija - već potvrđeni HDSSB, ORaH, Čačićevi Reformisti ili nezavisne liste poput one Bože Petrova, biti bitne za stvaranje većine ili će prevagnuti politička trgovina s manjinama?
- Mislim da će one već na ovim izborima biti jako važne jer predviđam da će razlika između dvaju glavnih blokova biti mala. To više što mi se čini da SDSS ili Furio Radin, ako bude opet predstavnik talijanske nacionalne zajednice, nisu skloni koaliranju s HDZ-om. Tomu bi se onda mogli prikloniti i drugi predstavnici nacionalnih manjina, tako da bi ta sklonost tu mogla biti važna, a onda bi se sukladno tome mogle postaviti i stranke koje ste spomenuli. HDSSB sigurno prelazi prag i njihovi bi zastupnici mogli biti važni, Čačić također može proći u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, ORaH u ponekoj izbornoj jedinici, možda i Petrov u Dalmaciji, uzimajući glasove koje je nekada imao don Ivan Grubišić.
Ustavne promjene koje bi izmijenile neodrživ teritorijalni ustroj ipak nismo dočekali. A ni ustavne suce ne možemo izabrati. Može li se u ovoj zemlji, uz tolike antagonizme i mržnju između ljevice i desnice, ikako do dvotrećinske većine u Saboru, u interesu građana?
- Vrlo teško jer se pokazuje da postoji duboka povezanost između svake vlasti i nekih društvenih skupina kojima žele klijentelistički udovoljiti. A pogledajte i kako građani na to reagiraju. S jedne strane su za restrukturiranje, s druge nitko ne bi dao svoju općinu. Iako i sami vide da je velik dio tih općina besmislen. Ustavni sud je dobar primjer - pa mi godinu dana nismo bili u stanju izabrati jednog ustavnog suca. Mislim da i jedni i drugi čekaju da tu doista bude pet minuta do dvanaest i onda će reći da nisu mogli ništa drugo nego napraviti kompromis i na kraju se ipak dogovoriti.
HDSSB sigurno prelazi izborni prag i njihovi bi zastupnici mogli biti jako važni...
DESNICA I LJEVICA
Nemoćna socijaldemokracija
Što kažu europski trendovi, komu se više priklanjaju birači u europskim zemljama, ljevici ili desnici?
- Desnici, i to najčešće populističkoj. Ljevica se više ne zauzima za politiku socijalne solidarnosti, koju je zemijenila politikama zaštita rodnih identiteta, pa je birači iz redova radništva napuštaju. Desnica možda također ne nudi politiku društvene jednakosti, ali nudi mir i red unutar zajednice, obiteljske i nacionalne. Upravo time se može objasniti nedavni poraz ljevice u Danskoj, državi koja ima izvrsnu ekonomsku situaciju, ali su unatoč tomu socijaldemokrati izgubili. Birači su kod desnice potražili snagu zajednice i okrenuli se onima koji su obećali zaštititi danski identitet. Desnica igra na snagu nadnacionalnog identiteta i to joj u većini europskih država donosi uspjeh. U Europi se odvija sukob između liberala, desnog i ljevog centra, kojima narod ide na živce i najradije bi ga zaobišli pri odlučivanju, i desnih populista koji tvrde da samo oni predstavaljaju narod. Tako prvi preziru referendum kao nekavu gnjavažu, a drugi ga nekritički slave kao jedini pravi način odlučivanja. Rješenje je u uspostavi ravnoteže između liberalnih i demokratskih elemenata, koja će omogućiti zaštitu manjine uz poštovanje volje većine.
Bitka se vodi oko neodlučnih birača centra i parlamentarni izbori će biti neizvjesni...