Objavljeno 17. srpnja, 2015.
Ja uvijek tražim zanimljive ljude sa zanimljivim sudbinama koje nas svojim sretnim završetkom mogu snažno motivirati, prenijeti taj životni optimizam
Radijski talk show “Gladne uši” Ljudevita Grgurića Grge, koji se emitira četvrtkom u 10.30 sati na drugom programu Hrvatskog radija, bio je nominiran na njujorškom festivalu najboljih svjetskih radijskih programa u kategoriji Best Regularly Scheduled Talk Program. Posebna zanimljivost je da je emisija “Gladne uši” bila jedina emisija izvan engleskog govornog područja koja je bila nominirana za tu prestižnu nagradu. O nominaciji, nagrađenoj emisiji i budućim planovima za emisiju razgovarali smo s popularnim Grgom.
Kakav je osjećaj biti nominiran za prestižnu radijsku nagradu?
- Ne znam je li se ikada dogodilo da se nakon odluke ocjenjivačkog suda HRT-a, koji je jednu od ovogodišnjih nagrada za osobit doprinos u programskom sadržaju HRT-a dodijelio mojoj emisiji, na najljepši način potvrdi još jedna lijepa vijest koja je stigla iz New Yorka dan uoči svečane proslave Dana HRT-a 15. svibnja da je i emisija u kojoj sam ugostio umjetnicu sevdaha Amiru Medunjanin i gitarista Antu Gelu nominirana među deset najboljih u kategoriji talk show programa na njujorškom Festivalu radijskih emisija iz cijelog svijeta! Riječ je o svjetskom priznanju i prosudbi stručnog ocjenjivačkog suda koji čini gotovo 150 vrhunskih radijskih profesionalaca najeminentnijih radijskih postaja diljem svijeta. Ovo je veliko priznanje kako za mene osobno, tako i za moje drage kolege u redakciji: Jadranku, Jasminu, Tinu, Gorana i Davora, te našu glavnu urednicu HR2 Jadranku Rilović koja je za ovaj prestižni radijski festival odabrala upravo emisiju iz mog serijala autorskih emisija pod nazivom ”Gladne uši”!
Gostovanje Amire Medunjanin
Za nagradu je bila nominirana vaša emisija u kojoj je gostovala Amira Medunjanin. Kakva su vaša sjećanja na tu emisiju?
- Emisiju s Amirom odabrao sam iz jednostavnog razloga budući da je njezina životna priča koju je toga dana ispričala slušateljicama i slušateljima na Drugom HR bila naprosto neponovljivo emotivna, te u isto vrijeme i tužna i optimistična! Naime, Amira je već bila na putu za Bruxelles, grad u kojem ju je čekao stalni posao, kada je doživjela, kako ona kaže, snoviđenje - dala otkaz i odlučila se posvetiti pjevanju! Potencijal svog glazbenog talenta potvrdila je u Dalmaciji u koju je Amira došla iz Sarajeva 1995. po završetku rata. Amiru je, stjecajem okolnosti, čula kako pjeva Lada Lušić voditeljica mješovite klape Sedam Kaštela, koja ju je očarana njezinim glasom pozvala da se pridruži njezinoj klapi. U pripremi emisije ovaj sam detalj odredio kao ključni trenutak dramaturgije u razgovoru s Amirom budući da se gđa Lada i Amira od tada nisu imale prigodu čuti! Kada sam uspio doći do gđe Lade, pojasnio sam joj tko mi dolazi u goste, te zamolio da bude kraj telefona u vrijeme emitiranja emisije. Ostalo je još samo željeti i vjerovati da će se Amira na moje pitanje o sličnosti klapske duše pjevanja i sevdaha prisjetiti upravo dana koje je provela pjevajući u dalmatinskoj klapi! Kada je Amira u svojoj priči o sevdahu spomenula i svoju dalmatinsku klapu, pa gđu Ladu Lušić i kada sam joj rekao da je nakon toliko vremena može zagrliti u radijskom eteru – nastala je erupcija emocija… Volim te, ljubavi … pratim tvoju karijeru… samo su neke od rečenica koje su jedna drugoj govorile kroz suze… Nakon ovog dirljivog susreta Amira je ipak smogla snage otpjevati uživo s gitaristom Antom Gelom pjesmu: Što te nema? Ukratko, sva ta silna snaga čistih emocija, Amirina životna priča i poruke kako treba dosanjati san u koji vjeruješ, zasigurno su dotakle u dušu i članove Međunarodnog stručnog žirija.
Sedam godina “Gladnih ušiju”
Kako je nastala vaša radijska emisija “Gladne uši“?
- Dakle, ušli smo u sedmu godinu kako svakoga tjedna četvrtkom nakon naših novosti hranim “Gladne uši“ naših slušateljica i slušatelja. Točnije, emisija se emitira od 4. veljače 2009. Moj prvi gost, a ja ga zovem i kumom emisije, toga je dana bio u našem splitskom studiju moj dragi prijatelj i kolega Edo Pezzi! Najveća vrijednost, rekao bih i kvaliteta, emisije krije se u samom naslovu “Gladne uši” koji dopušta da u studiju Drugog HR hranim gladne uši naših dragih slušateljica i slušatelja svaki tjedan raznovrsnim zanimljivim pričama sa svojim gostima, koje nisu ničim tematski ograničene!
U vašoj emisiji gostovali su brojni i različiti gosti, koja vam je emisija, osim naravno ove s Amirom, ostala u najljepšem, a koja u najlošijem sjećanju?
- Za mene je ovo jedno od najtežih pitanja, poput onog koju emisiju od tristotinjak do danas realiziranih poslati u New York. Izbor sam nakon dugo promišljanja suzio na tri: osim Amirine čudesne životne priče, u razmišljanjima je bio razgovor sa sirijskim maestrom i pijanistom Malekom Jandalijem koji je zbog rata bio prisiljen pobjeći iz voljene domovine, te emotivno jako potresne priče slijepog prof. Bojana Berteka koji je inzistirao da upravo u mojoj emisiji javno oprosti svojim roditeljima čije su odgojne metode u njegovu djetinjstvu nerijetko bile i tjelesno kažnjavanje. Ova mi je emisija ostala, ne u najlošijem, već u najtužnijem sjećanju!
Moj posao je moja ljubav
Dugo godina radili ste na televiziji, možete li usporediti ta dva posla?
- Radio i televizija razlikuju se samo u, vjerujte mi, tehnologiji, odnosno produkcijskom načinu rada koji je u televizijskom poslu nemjerljivo zahtjevniji. No, ono što se, siguran sam, nikada neće promijeniti su temeljna pravila jednog i drugog posla koja nalažu maksimum rada u pripremi i temeljitom poznavanju sadržaja kojim se bavite, poštovanje svojih gostiju, te biranje tema, ne po ključevima dnevne politike ili interesa pojedinih lobija, već sukladno svojoj savjesti i odgovornosti prema svojim čitateljima, gledateljima, odnosno slušateljima! Moj posao je moja ljubav koja traje od vremena kada sam počinjao na Stojedinici, do vremena kada sam vodio najveće televizijske projekte i evo sada u mojoj oazi na Drugom HR. Ta ljubav je, hvala Bogu, ostala ista i u radijskom i televizijskom poslu!
Nominacija za već spominjanu nagradu zasigurno će biti odskočna daska za “Gladne uši“, imate li kakvih planova u svezi s emisijom i imate li neku posebnu želju koga biste željeli dovesti kao gosta?
- Ja uvijek tražim zanimljive ljude sa zanimljivim sudbinama koje nas svojim sretnim završetkom mogu snažno motivirati, prenijeti taj životni optimizam. Volim na primjerima tih hrabrih ljudi koji su dosanjali svoj san, pokazati da se može, usprkos ovim teškim vremenima. To je na koncu i primjer Amire. Vjerujem da je i veliki međunarodni žiri prepoznao snagu te naizgled krhke žene i njezin nevjerojatan životni optimizam. Mene to raduje kao i spoznaja da još uvijek ima, siguran sam, puno plemenitih ljudi sa zanimljivim životnim sudbinama koje ću s velikim zadovoljstvom nastaviti tražiti i predstavljati u svojim radijskim emisijama.
Razgovarao: Nikola KUČAR
Sjećanja na “Sedmu noć”
Ljudi vas se uglavnom sjećaju po „Sedmoj noći“ koju ste vodili prije dva desetljeća, kako danas gledate na to razdoblje?
- Bio je to moj projekt koji se nalazi na samom vrhu profesionalnog života na HRT-u za sva vremena! “Sedma noć” je, dopustite mi biti slikovit, moje dijete o kojem sam se brinuo i u scenarističkom i u uredničkom, produkcijskom i na kraju voditeljskom dijelu posla. Nadam se da sam opravdao povjerenje moje željezne lady – šefice Zabavnog programa Ksenije Urličić. Rušili smo sve postotke gledanosti, a za svako naše gostovanje tražila se karta više. “Sedmu noć” u Splitu pamtit ću po nezaboravnoj i temperamentnoj atmosferi u dvorani na Gripama koju samo Split može stvoriti, dragim prijateljima Torcide koji su nam poželjeli dobrodošlicu, Dini Dvorniku koji je u svoju kratku frizuru urezao logo Sedme noći i na kraju prvog povratka Miše Kovača na scenu nakon gubitka sina Edija! Kako je po meni najveće umijeće povući se u pravom trenutku, napravio sam kratku inventuru životnih prioriteta i donio odluku da je došlo krajnje vrijeme napustiti svjetla reflektora i posvetiti život svojoj dragoj obitelji, te uploviti u puno mirnije radijske vode!