DRENOVCI - Na drenovačkog groblju, u posavskom mjestu gdje se prije mnogo desetljeća “udao”, jučer je pokopan bard hrvatskog pučkog pjesništva, svima koji su ga poznavali izuzetno drag, Đuka Galović. Rođen je u Županji 8. travnja 1924. godina, a umro u svojim Drenovcima 11. srpnja 2015. godine. Od njega su se posljednji put oprostili vjerna bračna i životna suputnica Maca, kći Marijana, unuke Rajna i Matea, praunuci i zetovi, brojni prijatelji, suradnici i poštovatelji njegova dugogodišnjeg pjesničkog stvaranja.

“Svi poštovatelji djela Đuke Galovića, svi koji ga cijenimo i volimo, danas smo zajedno ovdje ili u mislima na našeg Đuku Galovića, velikog čovjeka, stvaraoca, doajena i promicatelja šokaštva - baštinske kulture Hrvata”, rekla je mr. sc. Vera Erl na jučerašnjem pogrebu brojnim okupljenima.

Iako po rođenju nije iz Cvelferije, toj istoj Cvelferiji udahnuo je svoju pjesničku dušu, pronio joj glas i postao jedan od njezinih zaštitnih znakova. Uvrstio se u besmrtnike, već po tome što će se njegove brojne pjesme pjevati i sutra kao što se pjevaju i danas. Uvijek će biti prigoda baš za pjesme “Slavonci smo i Hrvati pravi”, “Odavno smo graničari stari”, za koje mnogi misle da su izvorne narodne pjesme.

Priča o Đuki Galoviću, pučkom pjesniku iz Drenovaca, počinje šestdesetih godina 20. stoljeća. Godine su to prvih početaka iznovljavanja baštinske kulture Šokaca. Upravo tih godina poznati muzikolog Radija Zagreb Julije Njikoš u potrazi za izvornim pjesmama kreće i put Cvelferije u Drenovce. Tadašnji predsjednik Kulturno-umjetničkog društva Sloga Drenovci je Đuka Galović, pa ništa neobično da kuća Đuke i Mace Galović postane studio Radija Zagreb. Đuka govori svoje pjesme. Šestdesetih godina, točnije 1965. godine početak je Vinkovačkih jeseni, slijede Đakovački vezovi i druge manifestacije. Svojim nastupom na Vinkovačkim jesenima Drenovčani su posebno primijećeni 1971. kada su na mimohodu nosili staru zastavu HSS-a. U povorci prednjače Đuka i Maca Galović. I tako mnogih Vinkovačkih jeseni.

Na prigodnim nastupima pučkih pjesnika pjevaju se i Đukine pjesme, a ubrzo ih prisvaja narod kao svoje pjesme. Nastaju i njegove najpoznatije pjesme, a sve su ukoričene u knjizi “Cvelfer stari, šokački stihovi” u izdanju Matice hrvatske Osijek i ZAKUDA Vukovarsko-srijemske županije 2006. godine. Izbor su obavili Vladimir i Goran Rem. Đuka je sa svojom Macom, također pučkom pjesnikinjom, gostovao i u Osijeku, a domaćini su im bili članovi Šokačke grane. (D.Kć.)