Magazin
REPORTAŽA: MALO SELO S 270 STANOVNIKA

Vučjak Feričanački: Vole svoje selo
iako je bez škole, crkve, gostionice...
Objavljeno 11. srpnja, 2015.
U selu je više djece i mladih obitelji nego starijih, a ima i obrtnika

S državne ceste u Feričancima skrenula sam prema Vučjaku Feričanačkom, selu koje, prema popisu iz 2011. godine, ima 270 stanovnika. Traženje povezanosti s Vučjakom, selom iz istoimene kazališne drame Miroslava Krleže, a poslije televizijske serije Putovanje u Vučjak, koja donosi priču o mladom intelektualcu Krešimiru Horvatu, koji je gradski život zamijenio seoskim i učiteljskim, nadasve je nepotrebno, jer u Vučjaku Feričanačkom nema škole.

Ali u tom selu nema ni bijele kuge, a cvate i obrtništvo. I to su dovoljni razlozi da dođete u to selo sa samo jednom ulicom, dugom više od tri kilometra. No ono nosi i druga iznenađenja: atipične kuće s narančastim, sivim, ljubičastim, plavim i smeđim fasadama, najnoviji vučjački standard.

I baš kada sam se, nakon rakije kojom me dočekao moj gostoljubivi domaćin, općinski vijećnik i “šef” sela Stipo Stipić, htjela baciti na ono bitno, zanimajući se za demografsku sliku, u daljini je nebo preplavio gust crni dim iz obližnje tvornice namještaja u Đurđenovcu. Zahvaljujem i ispričavam se domaćinu, jer požar u tvornici dnevni je događaj, a reportažu o selu mogu napraviti i sutradan. Tako je i bilo. Kako ne bih nepotrebno kružila, shvatila sam da bi bilo najbolje opet doći do Stipića. Njegova gostoljubivost ni ovaj put nije iznevjerila, a poslije se pokazala i prava vučjačka darežljivost.

Zemlja je očito bogata ovdje, pa ni ljudi ne mogu biti škrti i loši, dodala bih. A takva je, ako je suditi prema Stipinim riječima, i općinska vlast. Ne žali se Stipo previše na vlast u općini Feričanci, iako je, kaže, on iz HDZ-a, a na vlasti je koalicija HDSSB-a i HNS-a.

- Imamo vodu i plin, još fali kanalizacija i rasvjeta. Obavili smo pripreme za betoniranje oko dva kilometra pješačke staze, a uspjeli smo urediti teren za boćanje i igralište za odbojku na pijesku. Zatražili smo od Općine novac i da prema đurđenovačkom ribnjaku asfaltiramo cestu, koja pripada selu, a tu očekujemo i pomoć poduzetnika iz Našica koji ima u planu otvoriti farmu u blizini. Najponosniji smo na društveni dom, koji uređujemo - nabraja Stipić. Želja nam je, kako veli, sljedeće godine završiti uređenje i opremanje doma.

DJECA BEZ ŠKOLE

Objašnjava nam kako se nalazimo u selu u kojem je više djece i mladih obitelji nego starijih, ali ima i obrtnika. “Za razliku od drugih sela, gdje je bijela kuga odavno uzela maha, u našem selu ima mnogo djece”, kaže Stipić. Djece do 14 godina je 59, a gledano prema dobi, najviše je stanovnika u dobi od 15 do 19 godina, njih 29. Starijih od 70 godina ima 23. Djece ima, ali nema škole. Nikada je nije ni bilo, idu u osnovnu školu ili u Đurđenovac ili u Feričance. A tako je i s odlaskom u crkvu, jer je u selu samo kapelica. “Gornji kraj na mise ide u Feričance, jer je bliže, a donji u Đurđenovac. Nekada su dolazila i dva župnika u blagoslov kuća, međutim, sada dolazi samo župnik Vicko iz Feričanaca. Po djecu dolaze dva autobusa, za Đurđenovac i Feričance, a okreću se kod doma, jer nemamo autobusno ugibalište, a i ne treba, jer svi voze automobile. Bez obzira na podjelu na gornji i donji kraj, razmirica u selu nikada nije bilo”, objašnjava Stipo Stipić.

Ljubazno me poveo u obilazak sela i, vozeći se prema središtu, primjećujem veliko i lijepo uređeno dvorište s kućom i poslovnim prostorom, a sve obojeno plavom bojom. Pomislih, tu mora da živi dinamovac i ubrzo se u to uvjeravam, vidjevši veliki grb zagrebačkog nogometnog kluba na zidu na ulazu u klesarsku radionicu. Uz malo informacija koje nam je dao Mato Kljaić, od poslova izrade nadgrobnih spomenika te ostalih klesarskih usluga solidno se živi. Mato živi u jednoj od većih kuća u selu, zapošljava tri radnika, a redovito plaća svoje obveze. “Ni jednog dana nisam kasnio, a sve što imam, stvorio sam vlastitim novcem, bez kredita. Dok su drugi ulagali u bijesne aute, ja sam u radionicu i sve plaćao kešom. U banku i ne zalazim i sva plaćanja obavlja knjigovođa. Posla ima i neka tako ostane”, veli zadovoljno 43-godišnji Mato. Osim klesarskog u selu je otvoren obrt za ugradnju PVC stolarije, čiji vlasnik gradi veliki prodajno-izložbeni salon i skladište, zatim autolimarski, prijevoznički i trgovački obrt te dva OPG-a.

MLADI VOLE ŽIVOT NA SELU

Kako imam običaj pitati za najčešća prezimena nekog sela, tako sam dobila odgovor da je najviše onih iz obitelji Kljaić i Stipić, a došle su iz Kotor Varoša, iz BiH. No malo se koje selo može pohvaliti da dva mještanina imaju isto ime i prezime. Mato Kljaić je i mladi umirovljeni hrvatski branitelj, koji u kasnim poslijepodnevnim satima igra odbojku na pijesku, na igralištu kod društvenog doma. “Svaki dan se okupljamo. Neki igraju odbojku, drugi boćaju, a treći sjede pod sjenicom i kartaju. Najmlađi se pak zabavljaju na dječjem igralištu. Lijepo nam je ovdje. Djeca imaju slobodu kakvu ne mogu dobiti u gradu”, govori mladi ratni umirovljenik, 40-godišnji Mato Kljaić. On, za razliku od svojih vršnjaka, vidi prednosti života na selu.

- Život je smireniji na selu, manje-više svi se poznaju, okupljamo se na igralištu i stari i mladi, družimo se i zabavljamo. Sigurno je da je život na selu zdraviji, jeftiniji i jednostavniji. Nema Fejsa, igrica, sjedenja za računalom, virtualnih prijatelja. Užitak je na igralištu s pravim prijateljima odigrati nogometnu tekmu na male golove – kaže mi Mato veselo.

Život na selu voli i 35-godišnji Josip Zadrić, koji na polju balira slamu za 28 krava. Živio je u Zagrebu godinu i pol dan, a onda se vratio u Vučjak. “Bio sam u gradu, ali se nisam mogao prilagoditi i živjeti u stanu. Vratio sam se 2004. i 2005. registrirali smo OPG i krenulo je lijepo. Sve je bilo dobro do 2009., kada je naglo pala cijena mlijeka i iz godine u godinu sve je teže”, upozorava Josip. Živi s roditeljima, suprugom i dvoje djece na obiteljskom gospodarstvu. Imaju i teliće i junad, koji će, kad narastu, pojačati proizvodnju mlijeka. Zadrići imaju i svoje livade za djetelinsko-travne smjese i sami proizvode žitarice na oko 70 hektara.

- Sve klapa nekako, samo da nije tog nesretnog švicarskog franka, koji će nam uzeti 700.000 kuna u šest godina. Gdje bi bilo ovo gospodarstvo da mi nisu uzeti toliki novci. Imao bih još više krava i mehanizacije i napravio bolji biznis – priča mi Josip.

Ubrzo je bilo vrijeme za moj povratak u Našice. No Stipo Stipić poziva me da namjenski svratimo do prodavaonice, da se osvježim bar sladoledom, s obzirom na to da kafića u selu nema. No selo nema ni vatrogasno, ni nogometno, ni folklorno, a ni lovačko društvo. Uz sportske terene oko doma, popularno odredište im je i seoska trgovina, i ponovno veselo društvo. “Gledajte, nemojte napisati da ovdje dolazimo na pivo, već dolazimo da onako usput predahnemo od napornog rada i popričamo, onako u prolazu”, kaže jedan moj sugovornik tumačeći situaciju u kojoj se okupljaju mještani. Uz ugodne razgovore dogovorili smo se i za neke druge priče...

Piše: Snježana FRIDL
ŽENA IPAK VIŠE
Samo 10 osoba starijih od 75

Dobno-spolna struktura stanovništva Vučjaka Feričanačkog iz popisa stanovništva 2011. pokazuje da to selo nije pred procesom starenja. Vidljivo je to iz indeksa starenja (omjer broja starijih od 60 i mlađih od 19 godina). Prema popisu Vučjak Feričanački ima 270 stanovnika, od kojih 131 muškarca i 139 žena. Od ukupnog broja stanovnika starijih od 65 godina je 32, a mlađih od 14 godina je 59. Deset stanovnika je starije od 75 godina.

ARHEOLOGIJA
Otkriveno prapovijesno naselje staro oko 6000 godina

Vučjak Feričanački posljednjih mjeseci postao je poznat po arheološkom istraživanju lokaliteta Sadice. Pronađeni su arheološki tragovi koji mogu datirati u mlađe kameno doba. Iskopavanja su otkrila prilično vidljive i vrijedne arheološke predmete tipične za naselje čija je starost oko 6000 godina. Pronađeni različiti predmeti potvrđuju da je riječ o do sada najvećem poznatom najstarijem prapovijesnom naselju u općini Feričanci, nedaleko od Našica.

Najčešća prezimena u selu ona su obitelji Kljaić i Stipić, a došle su iz Kotor Varoša, iz susjedne BiH

Život na selu voli i 35-godišnji Josip Zadrić. Živio je u Zagrebu godinu i pol dan, a onda se vratio u Vučjak

Možda ste propustili...
Najčitanije iz rubrike
DanasTjedan danaMjesec dana
1

TEMA TJEDNA: INVESTIRANJE U KAPITALNE PROJEKTE (I.)

Hrvatska postaje veliko gradilište

2

INTERVJU: ANDREJ GRUBIŠIĆ

Premalo nas radi, a imamo nisku prosječnu produktivnost

3

EUROAZIJSKA IDEJA

Moskva okrenula leđa Sibiru, požar će ugasiti Djed Božićnjak