Tako se voli svoje, tako se voli Hrvatska! Pjesmom, plesom, običajima, narodnim nošnjama, trobojnicom o pasu, s hrvatskim barjakom u rukama…

I to na vrelini srpanjskog sunca koje je još prije 12 sati dosegnulo 30,5 °C. Jučer, u Đakovu, u svečanoj povorci 49. Đakovačkih vezova. A Šokadiji najmiliji mimohod i ove godine bogat, raspjevan, razigran, šaren. Slavi život i sve što život daje – na njivi, na stolu, u radu, ali i za paradu… A gdje veće parade za bećare i bećaruše i drage im goste iz cijele Hrvatske i svijeta nego u Đakovu, pod zvonicima Strossmayerove katedrale! Podno njih su se i jučer sve folklorne skupine, njih 58, načas zaustavile pred uzvanicima smotre – domaćinom, gradonačelnikom Zoranom Vinkovićem, osječko-baranjskim županom Vladimirom Šišljagićem, dožupanima Draganom Vulinom i Željkom Kraljičkom, osnivačem HDSSB-a Branimirom Glavašem, saborskim zastupnicima, đakovačko-osječkim nadbiskupom mons. Đurom Hranićem…

U dva sata prolaska povorke od Malog do Velikog parka prijestolnicom Vezova odjekivao je slavonski bećarac, sinjska rera, lički ojkan, hercegovačka ganga… Plesalo se šokačko kolo, ali i mađarski čardaš, slovački narodni plesovi, ličko kolo, plesovi Zagorja, Podravine, bosanski folklor… U povorci i inozemne skupine – kanadski Ukrajinci iz Yevsham Ukrainian Folk Ballet Ensemblea iz Saskatchewana, Hrvati iz Donje Pulje u Austriji, brojna društva iz BiH…

“Alaj volim garavu kad spava, kad raširi ruke na jastuke…” jedan je od bećaraca kojima se Šokadija i jučer umiljkavala svojoj Slavoniji kao razmaženoj i putenoj djevojci. Kandžijaši iz Kruševice iz sve snage “pucali” su kandžijama, a kubure iz Maruševca i jučer su posvjedočile da u njima baruta još ima… “Selo Sapci, alaj ste milina, mala crkva, okolo ledina”, pjevali su iz sveg glasa članovi “Bisernice” Sapci, a dječica iz KUD-a Tena Đakovo mamila pljesak. Šokac i Šokica iz KUD-a Seljačka sloga Šljivoševci na Vezove su stigli – na starom biciklu! Svatovski čavo iz KUD-a “I. G. Kovačić” Ivankovo, vodeći sinčića za ruku, zaputio se k uzvanicima pred katedralom, da saperu grlo šljivovicom. “Ej da mi je jednom u životu policajca povući za…” pjevali su se i “brezobrazni” bećarci jučer u povorci. Al' nema ljutnje, ta Vezovi su!

I kad je prošla zadnja, 58. skupina, povorci još nije bio kraj – u njoj 50-ak okićenih svatovskih zaprega, hrvatski ovčari, konjanici… Divi se svijet kakvo blago Šokadija u svojim stajama ima, kakvo lipicansko biserje đakovačka Ergela njeguje i čuva. Nije se Šokcu jučer bilo teško dić' u neko doba noći, uresit' i upregnut svog dorata pa s njim put Đakova, na Vezove. U dva sata prolaska povorke 5000 sudionika slalo je iz Đakova poruku u svijet.

I ove godine, nakon prolaska svih folklornih skupina, po par iz svake, savili su veliko šokačko kolo ispred katedrale. A u njemu – zlatara, baranjska šara, mađarska piroš čizmica, dalmatinska kapa, lički kožun… Tako se voli svoje.