Ante Kuduz, 20-godišnji daroviti Osječanin, koji je protekle dvije sezone igrao u rukometnom premierligašu Varaždinu, odlučio se za inozemni izazov u karijeri. Najbolji lijevi vanjski Premier lige u protekloj sezoni dogovorio je sve s francuskim Dijonom, klubom koji je prošle godine igrao u prvoj diviziji, ali nije uspio sačuvati status elitnog člana lige u zemlji aktualnih europskih, svjetskih i olimpijskih rukometnih prvaka. Međutim, Dijon ima veliku ambiciju. Ne samo sljedeće godine vratiti se u prvu ligu nego i postati značajan klub u dužem razdoblju. Koliko su ambiciozni, svjedoči da su za trenera angažirali legendarnog Jacksona Richardsona, koji je tražio perspektivnog lijevog vanjskog. Pronašao ga je zahvaljujući zanimljivoj preporuci bivšeg suigrača i kolege Ivana Balića, novog koordinatora u hrvatskom rukometu.

- Koliko znam prvu preporuku Richardsonu dao je trener Wisle, Španjolac Manolo Cadenas, za kojeg, iskreno, ne znam gdje me je gledao i kako je uopće doznao za mene. Richardson je potom kontaktirao Balića, došli su do mene uz pomoć Vedrana Ćurka, moga trenera u Osijeku i u juniorskoj reprezentaciji, koji je prijatelj s Balićem. Imao sam tada već kontakte i s klubovima iz Lige prvaka (Pivovarna Laško, nap.a.), ali kada mi se otvorila mogućnost da me trenira jedan od najboljih rukometaša svih vremena, nisam uopće više imao dvojbe.

Kuduz će u Dijonu ostati, zasad, dvije godine. Pripreme u Francuskoj počinju 23. srpnja, u novoj sredini pojavit će se koji dan prije kako bi “odradio” službeno predstavljanje. Richardsonu će se sigurno odazvati spreman. Trenutno je, naime, u Braču, gdje će do 15. srpnja trenirati tjelesnu pripremu pod nadzorom kondicijskog trenera NEXE-a Mirka Krole.

Mladi osječki “topnik” htio je ipak nešto posebno istaknuti.

- Ovo je moj prvi odlazak u inozemstvo i svakako iskorak u karijeri pa nikako ne mogu zaboraviti spomenuti moje trenere u Osijeku Stojkovića, Tominca, Privšeka, Modrića, Ćurka i Ivandiju, koji me je trenirao posljednju sezonu i u Varaždinu. Svatko od njih dao je svoj doprinos i ovom prigodom im zahvaljujem. K.Lacković