Tko zna koji je put svijet ostao šokiran prizorima iz popularnog tuniskog ljetovališta u gradu Sousse, gdje je usamljeni mladi terorist ubio najmanje 39 osoba, uglavnom zapadnih turista, a napadač je nedugo potom likvidiran od tuniških službi sigurnosti.

Tko je bio ubojica i što ga je navelo na takav sumanuti čin? Prema saznanjima koja dolaze iz Tunisa, a i iz krugova bliskih Islamskoj državi (ISIL), ubojica je identificiran kao dvadesettrogodišnji Seifedinne Rezgui, student fakulteta elektrotehničkih znanosti na sveučilištu u gradu Kairouan, koji se nalazi samo nekoliko kilometara južno od grada Sousse, u kojem je napad izveden. Prema svjedočenju osoba koje su poznavale Seifedinna i izjavama njegovih članova obitelji, stječe se dojam da je mladić bio sasvim „normalan“, odnosno da se ni po čemu nije razlikovao od ostalih mladića svoje dobi. Bio je pomalo povučen i tih, no bio je i strastveni plesač te se više puta natjecao u plesu, za što je nekoliko puta osvajao i nagrade. Također je bio veliki navijač španjolskog nogometnog kluba Real iz Madrida, volio se moderno odijevati i koristio se gelom za namještanje frizure. Dakle, čista suprotnost od predodžbe koje imamo o radikalnim islamistima. Šokirani članovi obitelji dodaju da Seifedinne nije bio vjerski fanatik, tj. da je išao u džamiju kao i svi ostali članovi zajednice, te da ništa nije upozoravalo na njegove namjere. Jedini dodir s ekstremnim radikalizmom mogao se pronaći u nekoliko videoobjava Islamske države koje je Seifedinne stavio na svoj Facebook profil.

Dan prije tragičnog događaja odigrao je nogometnu utakmicu s prijateljima, nakon koje je otišao prijateljimaa s kojima se često družio. Sutradan je isti taj mladić došao na plažu noseći suncobran, u koji je skrio strojnicu kalašnjikov. Došavši na plažu, otišao je u more, gdje se nakratko okupao, a potom počeo selektivno ubijanje osoba koje su se u tom trenutku zatekle na plaži. Prema izjavama svjedoka, tijekom ubilačkog pohoda birao je žrtve prema državljanstvu, odnosno nije ubijao Tunižane, nego samo zapadnjake, tj. kršćane. Ubijanje je trajalo oko 30 minuta, a na molbu lokalnih Tunižana da prestane s pohodom, odgovorio im je da bi trebali biti sretni što je njih poštedio. Svjedoci također navode da je Seifedinne tijekom masakra bio izrazito smiren i da je imao osmijeh na licu, odnosno da je izgledao kao da uživa u pokolju. Naravno, nakon pokolja, a prije službene objave tuniških vlasti, oglasila se i Islamska država, koja je navela da se napadač zove Seifeddine Yacoubi, da ima 23 godine i da je iz mjesta Kairouan. Također je navela da je poznat i pod imenom Abu YahyaQayrawani te da je Islamska država znala za Seifedinnovu namjeru.

Dakle, iz svega je vidljivo da se Seifedinne Rezgui svojim profilom nikako ne uklapa u opis tipičnog radikalnog islamista te da nikako nije moguće unaprijed profilirati i identificirati potencijalnog napadača, tj. terorista. Seifedinne Rezgui je bio osoba koja je prema svim kriterijima bila normalno integrirana u lokalnu zajednicu, volio je i radio sve ono što vole i rade osobe njegove dobi. Nije čak ni izražavao radikalne poglede, što bi se očekivalo od budućih napadača. Imao je pristojan izvor prihoda i relativno obećavajuću buduću karijeru kao inženjer elektroprivrede. Stoga se postavlja pitanje što ga je nagnalo na takav čin i na što nas taj čin upozorava. Motivi napada su prema načinu počinjenja i biranim metama vrlo jasni, naime, smirenost kojom je napad počinjen upućuje na to da je napadač “bio na zadatku“, odnosno da je bio sasvim svjestan svog čina. Također je bio svjestan da će biti ubijen od službi sigurnosti, što mu je kao džihadistu bila i želja. Pomna selekcija žrtava upućuje na njegovu misiju ubijanja križara i nevjernika, kojima nije mjesto u jednoj islamskoj zemlji, a golotinja na plaži krši sve islamske vrednote i uvreda je za prave čedne muslimane. Taj čin pokazuje i budućnost terorističkih napada, odnosno buduće pohode samoradikaliziranih pojedinačnih napadača, tzv. vukova samotnjaka. Također upozorava na nepobitnu činjenicu o velikom medijskom utjecaju Islamske države, koja očito uspijeva na daljinu, preko najmoćnijeg medija, interneta, radikalizirati i mobilizirati sve širi krug sunitske mladeži.

Može li se i kako suprotstaviti toj pojavi? Jedina mogućnost je sprječavanje širenja radikalnih ideja, no kako to napraviti a da se ne provede cenzura masovnih medija? Naravno, to u današnjem, slobodnom, demokratskom svijetu nije moguće i a ni poželjno jer bi uvođenjem cenzure i nadzora stanovništva bilo posijano sjeme straha i nesigurnosti, što je u konačnici i želja protagonista terorizma. Jedini mogući način je preventivno-edukacijskim mjerama od najranije dobi i interdisciplinarnim i koordiniranim pristupom u kojem bi sudjelovale sve komponente društva (zakonodavne, izvršne, civilno društvo i vjerske zajednice) pokušati što više osoba odvratiti od simpatiziranja svih oblika radikalizma. Na žalost, i unatoč svim naporima, uvijek će se naći pojedinaca koji će zbog ovoga ili onoga razloga pronaći motive za nerazumno ubijanje.(Autor je stručnjak za domovinsku sigurnost i protuterorizam.)