Andrej Korosteljev, danas 19-godišnji gimnastički reprezentativac, gimnastiku je kao i svako dijete počeo “trenirati” na krevetima i trosjedima po kući.
S četiri godine roditelji su ga odveli u Sokolski dom, no prvi susret s gimnastikom prošao je neslavno.
- Kada sam došao na prvi trening, plakao sam i nisam htio ništa raditi. Dvije godine kasnije, kada sam imao šest godina, molio sam tatu da me upiše. I tada je krenulo.
Osim gimnastikom, nije se nikada bavio ni jednim drugim sportom.
- Tata mi je uporno gurao loptu u noge, ali pričaju mi da kad god su mi gurnuli loptu, ja sam se okrenuo na drugu stranu. Nisam je htio ni pogledati.
Zbog svoga prezimena Andreja često znaju nazvati - Rus. Podrijetlo mu je međutim ukrajinsko.
- Moj djed je s područja tadašnjeg SSSR-a, današnje Ukrajine. Ne, nemam tamo više nikakve bliže rodbine, svi su ovdje u Hrvatskoj.
Počeo kod Floršića, u Inovi od 2009.
Prvi trener bio mu je Franjo Floršić, čovjek koji je prve gimnastičke korake naučio i Tomislava Markovića i Roberta Seligmana. Negdje u isto vrijeme kada je Andrej počinjao, Saša Solar, današnji mu trener, bio je još uvijek aktivni gimnastičar, ali je dobio prvu grupu koju je trenirao tada u GD-u Osijek. Suradnja sa Solarima započela je oko 2009. godine.
- Bio sam u starom klubu u GD-u Osijek negdje do kraja 2008. kada su roditelji pitali Sašu Solara mogu li me prebaciti u Inovu gim. Rekao je da mogu, ali je obećao krvavi rad ako želim nešto postići. Tako sam na početku 2009. prešao u Inovu.
Nije ni u Inovi gim bilo sve glatko. Tek kada su počeli značajniji međunarodni rezultati, shvatio je da je gimnastika njegovo životno opredjeljenje.
- Bilo je svega. Razmišljao sam i prestati, čak sam pitao trenera mogu li promijeniti spravu da ne bih više trenirao parter. Rekao mi je - ne može i srećom nastavili smo. Tek negdje 2010. kada sam išao na prvo europsko juniorsko prvenstvo, a posebice poslije EYOF-a (Europskih igara mladih, nap. a.), shvatio sam da je gimnastika definitivno to što želim.
Kako bi opisao svoga trenera Sašu Solara, zapravo općenito oca i sina Solara? Jesu li više pedagozi ili tirani?
- Pa oboje. Što smatram da je dobro u sportu. Još sam mlad, nisam još u stanju da shvatim što je najbolje za mene, još uvijek imam puno mana. Saša i Nenad Solar me usmjeravaju. Kada imam problema, tu su da mi pomognu ne samo kada je riječ o gimnastici. Vode me zasad u pravom smjeru. Naravno, imam slobodu, dopuštaju mi praktički sve, ali isto tako znaju reći stop kada treba stati i uozbiljiti se.
Kontrolira li te Saša što jedeš i kada ideš van?
- Mogu u pravilu jesti sve, ali upozorava me više zbog održavanje kilaže i zbog mojih leđa da ipak pazim što jedem, posebice pred natjecanje. Napravili smo i nekakvu kućnu karantenu gdje dva do tri tjedna pred natjecanja trebam doći kući u uredno vrijeme i da mu se javim, a vikendom da izbjegavam duže izlaske.
Starijima ne nosi kofere
Trener Saša Solar te opisuje da si pun energije, ali isto tako da ne voliš baš trenirati.
- Pa nije da ne volim, nego mi se nekada čini da mogu nešto izvesti, neki element i s manje uloženog truda. Da, istina, imam puno energije i tu je trenerova presudna odluka da tu energiju potrošim na treningu. No, nije baš da svaki dan “letim” na sve strane. Naučio sam sat vremena na odmor između dva treninga, a volim s društvom otići popiti jutarnju kavu, sjesti podružiti se. I to mi pomaže za psihu.
Već tri godine si najmlađi član A gimnastičke reprezentacije Hrvatske što si opravdao i nastupima na Svjetskom kupu, posebice u Osijeku gdje si osvojio broncu te plasmanom u finale ovogodišnjeg EP-a u Montpellieru. Premda je gimnastika pojedinačni sport, osjeti li se među vama da ste svi dio jednoga tima?
- Osjeti se to bez obzira na to što smo iz drugih klubova ili gradova. Posebice na natjecanjima, kada bodrimo jedan drugoga, želimo da svatko uspije. Osobno sam najbolji s Antonom Kovačevićem iz Zagreba, koji je tu mojih godina, ali sam dobar i s ostalim dečkima, pa i sa starijima Marijem Možnikom, mojim Osječanima Robertom i Tomislavom, s Filipom. S njima sam zapravo sve bolji što sam stariji pa zapravo ne postoji trenutno uopće razlika u odnosima između mene i njih, premda su devet godina stariji. Možda je to bilo na početku kada sam ulazio u reprezentaciju, ali sada gotovo da nema razlike.
Znači, u gimnastičkoj reprezentaciji ne postoji pravilo kao u ostalim hrvatskim reprezentacijama da mlađi nose kofere starijima?
- Ma teško je meni i moj kofer nositi. Obično mi ga nosi trener jer pazimo na moja leđa.
Ne zna napraviti salto unatrag
Otkrio je Andrej jednu zanimljivost. Najmlađi pobjednik kvalifikacija na prošlom EP-u ne zna salto unatrag.
- Da, kao da imam psihičku blokadu. Suci i treneri kada im to kažem ne vjeruju mi. Obično zato prvi skok na zagrijavanju koji radim je salto sa šraubom. Koliko je to zapravo za gimnastičare obično jednostavan element svjedoči da bi valjda svaki ruski gimnastičar u pijanom stanju znao napraviti salto unatrag. Pa mislim da bez toga ne možeš položiti gimnastiku na Kineziološkom fakultetu.
Je li salto unatrag razlog zbog čega nisi upisao kineziologiju?
- Ma neee. Uostalom, valjda bi mi prilikom polaganja gimnastike malo progledali kroz prste, ha, ha. Zapravo, razlog je što Kineziološkog fakulteta još nema u Osijeku. Bila je nekakva kombinacija u Tuzli, koji me žele imati na svom sveučilištu. Možda jednoga dana.
Pozornost privlači i zbog brojnih tetovaža. Istetovirana je gotovo cijela ruka.
- Ima dosta motiva. Imam simbole obitelji, gimnastike, moja životna razmišljanja poput ovoga: “Šampion je netko tko ustane kad ne može.” Istetovirao sam i sat, koji je simbol vremena jer je vrijeme sve u životu...
Ne bojiš li se da donesu pravilo da moraš prekriti tetovaže?
- Bilo je tih priča, da ćeš morati prekriti određeni posto tetovaža, ali zapravo se radilo da ne smiješ imati istetoviran sponzorski znak ili logo. To onda moraš prekriti. Zato se ne bojim. Uostalom, nisam jedini. Ima ih sve više gimnastičara s tetovažama.
Za jedno mjesto sačuvao je posebnu tetovažu.
- Planiram na gležnju istetovirati svoju prvu medalju. Već sam mislio istetovirati medalju s juniorskog Europskog prvenstva, koja je bez obzira na to što je juniorska ipak prva s velikog natjecanja, ali dosad još nisam. Možda u međuvremenu osvojim i neku seniorsku. Ta će onda sto posto ići na gležanj.
Sanja, naravno, kao i svaki sportaš medalje na velikim natjecanjima, no u karijeri ima jedan vrlo jednostavan cilj.
- Treneri mi uvijek kažu da budem i ostanem dobar čovjek. Zato mi je prije svega želja i cilj da što god napravim u karijeri prije svega budem dobar čovjek, pošten prema svima. A rezultati će već doći, mlad sam - zaključio je Korosteljev.
Krešimir LACKOVIĆ
SAŠA SOLAR
trener Andreja Korosteljeva
Andrej je veliki talent, vrlo brzo i lako uči. Prgavac je, što doživljavam pozitivnom osobinom, posebice na natjecanjima
Danas kvalifikacije na Univerzijadi u Gwangjuu
Htio biti nutricionist, planira upisati ekonomiju
Korosteljev danas na ljetnoj Univerzijadi u južnokorejskom Gwangjuu nastupa u kvalifikacijama na parteru. Prvi put izvest će i novi element, koji će ako ga izvede, biti nazvan “korosteljev”. Tehnička komisija službeno je i potvrdila kako se radi o novom elementu koji če dobiti ime po mladom Osječaninu. Potvrdio je to i Saša Solar.
- Nakon nekoliko dana rasprave komisija FIG-e odlučila je da se radi o novom elementu. Koplja su se lomila je li to element D ili E težine. Na kraju je odlučeno da će se u Koreji suditi kao element D težine, a nakon SP-a u Glasgowu odlućiti će hoće li ubuduće biti D ili još veće E težine, pričao je Saša Solar.
Sada je samo na Andreju da element danas i izvede.
- Iskreno, više bih volio svoj element nego li medalju. Mogoa bih zauvijek ostati poznat u gimnastičkom svijetu, čak i kada odem na onaj svijet - pričao je Andrej koji je trenutno službeno student Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku pa je tako stekao uvjet za sudjelovanje na Univerzijadi.
- Mislio sam završiti za nutricionista, ali ovo je fakultet koji ima dosta obveznih predavanja i vježbi pa ne stignem. Zato najesen planiram upisati ekonomiju. I to ne planiram samo upisati, nego i završiti. Rekli su mi treneri da je završen fakultet uvjet da ostanem u klubu.
Hrvati vole Montpellier
Najveće rezultate Korosteljev je dosad ostvario u Montpellieru. Na Europskom juniorskom prvenstvu prije tri godine osvojio je broncu, a ove godine prvi je put ušao u seniorski finale EP-a, i to s najvećom ocjenom kvalifikacija na parteru.
Što ima tako privlačno u tom francuskom gradu?
- Pa otkako sam pao u finalu više ništa. Prije sam ga volio više, ha ha, ha... Ma svim Hrvatima nam iz nekog razloga paše. Možnik je osvojio srebro prije tri godine, sada je postao europski prvak. Robert je dva puta bio četvrti u finalu, evo i Tomi je prvi svoj finale ostvario u Montpellieru.
Kao i starijem sugrađaninu Markoviću, i Andreju je Doha omiljeni svjetski kup.
- Volim doći u Dohu. Otkrio sam sada i stari dio grada Souk Vaqif. A što ćeš ljepše od toga da dok je kod nas zima dođeš na toplo i sunce.
VLASTITI ELEMENT
MLADI OSJEČANIN MOGAO BI NAKON TINE ERCEG I MARIJA MOŽNIKA POSTATI TREĆI HRVAT S VLASTITIM GIMNASTIČKIM ELEMENTOM