Ako se za nekog Baranjca može reći da je vjeran Đakovačkim vezovima, onda je to Ivan Gajšek iz belomanastirskog prigradskog naselja Branjinog Vrha. Ovaj ljubitelj konja i predsjednik Konjogojske udruge Baranja već godinama odlazi na Vezove i sudjeluje u povorci svatovskih i inih zaprega đakovačkim ulicama.

- Nakon Vezova srce mi je uvijek puno - priča Ivan, napominjući kako je još kao dječak maštao o tome da projaše konja ili se provoza zapregama na toj manifestaciji. Bilo je, kaže, Baranjaca koji su svake godine odlazili u Đakovo, ne kao posjetitelji, već kao sudionici. Upijao je, kaže, svaku njihovu riječ te obećao sebi da će i on jednog dana biti sudionik.

- Nakon Domovinskog rata i povratka u Baranju san mi se ostvario. Kupio sam konje, koje obožavam, i prije šest-sedam godina prvi put sudjelovao u povorci. Nije bilo sretnije osobe na svijetu od mene - priča, ističući kako nastoje da svake godine na Đakovačke vezove odu drugi članovi udruge. No, dodaje, uvijek nastaju problemi s prijevozom budući da nije tako jednostavno upregnuti konje i “kaskati” 60-ak kilometara. Igrom slučaja, svoje konje može sam transportirati, pa je redovit sudionik Vezova.

Prisjeća se kako se jedne godine tri puta vraćao iz Đakova do Branjinog Vrha kako bi prevezao konje nekih članova udruge.

- Bilo je izuzetno naporno, ali kada netko nešto voli, nije teško - kaže.

Ove će godine Đakovčanima i posjetiteljima pokazati svoje lipicance, Vihora i Favoryja. Društvo će im praviti još nekoliko brnjevarskih odnosno baranjskih grla. Na Đakovačke će vezove, naglašava, odlaziti dok god bude imao snage i mogućnosti te, dakako, dok ga god organizatori budu zvali. O samoj manifestaciji nema riječi kojima bi ju pohvalio. U Đakovu jednostavno uživa i siguran je da će tako biti ove, ali i budućih godina. Ivica Getto