Talentirana mlada glumica Keisha Castle-Hughes osvojila nas je ulogom Obare Sand u petoj sezoni popularne HBO-ove serije “Igra prijestolja”. Filmski debi ostvarila je u obiteljskoj drami “Jahačica kitova”, a osim brojnih pohvala kritičara za svoju izvedbu, 2004. godine nominirana je za Oscara u kategoriji najbolje glumice. Konkurencija je bila prejaka i kipić je odnijela starija kolegica Charlize Theron, ali sa svojih 13 godina Keisha je tada bila najmlađa osoba nominirana u toj kategoriji i druga polinezijska glumica koja je uopće nominirana za tu prestižnu nagradu. Nakon trogodišnje pauze, imala je malu ulogu u filmu “Zvjezdani ratovi III: Osveta Sitha”, a zatim je snimila epski biblijski spektakl “Priča o Isusovu rođenju”, u kojem je utjelovila Djevicu Mariju. Uoči premijere filma objavljeno je da Keisha očekuje dijete s dečkom Bradleyjem Hullom; kćerkicu Felicity-Amore na svijet je donijela mjesec dana poslije svog sedamnaestog rođendana. Godine 2012. glumica je počela izlaziti s DJ-em Jonathanom Morrisonom. Šest tjedana poslije su se zaručili, a u bračnu luku uplovili su na Valentinovo 2013. i za sada ne razmišljaju o djeci. Sa svojih 25 godina Keisha Castle-Hughes još uvijek traži svoje mjesto pod holivudskim nebom. Evo što je otkrila o ulozi Obare i zahtjevnim scenama borbe u nedavno završenoj sezoni “Igre prijestolja”.

Kako ste se pripremali za Obarinu ulogu?

- Tijekom snimanja intenzivno sam gledala snimke s treninga Pedra Pascala. Svako jutro započinjala sam scenom u kojoj se The Mountain i Oberyn bore do smrti, a kako se bližila moja scena borbe, gledala sam je i više puta kako bih se što bolje uživjela. Moja motivacija kao glumice i kao lika u seriji bila je jednaka. Htjela sam nastaviti Pedrovim putem, a kao Obara htjela sam odati počast svom ocu koji me podučio tim vještinama.

Koliko je rigorozan bio sam trening?

- Čim sam dobila ulogu, počela sam trenirati wushu i borbu s kopljem. Samo snimanje trajalo je prilično dugo pa sam često putovala na relaciji Belfast - Novi Zeland. U avion, naravno, nisam mogla unijeti koplje od dva metra pa sam umjesto toga sa sobom nosila štap za hodanje. Jako sam sretna što sam mogla raditi s koordinatorom kaskadera Paulom Shapcottom na Novom Zelandu. Imala sam jedno koplje tamo, jedno u Belfastu i taj štap za hodanje koji je uvijek išao sa mnom.

Koji je bio najzahtjevniji dio treninga?

- Jedna od najtežih stvari bila je činjenica da smo nas tri čitavo vrijeme bile zajedno i morale smo naučiti raditi sve te stvari u zajedničkom prostoru. Ne znam jeste li ikad čuli pucanj biča - to je jedan vrlo prodoran i jeziv zvuk. Zastrašujuće, para vam bubnjiće! Dok smo trenirale, bile smo u kaskaderskom šatoru u Belfastu, i Jessica je pucala bičem osam sati dnevno. Rosabell i meni trebalo je dobrih šest tjedana da prestanemo uzmicati i stresati se. Bilo je vrlo važno da se naviknemo na taj praskavi zvuk. Zavoljela sam obje djevojke i sad kad čujem zvuk sličan tome, odmah se sjetim koliko mi nedostaje Jess.

Kako je bilo snimati scene borbe?

- Mnogo toga se događalo... Mislim da je lakše bilo nama nego Jeremyju Podeswi koji je režirao šestu epizodu. Na njemu je definitivno bio najteži posao - trebao je koordinirati pet glumaca od kojih je svatko baratao opasnim oružjem.

Jeste li sami snimili sve svoje scene?

- Većinu toga odradile smo same, ali tu je bila i fantastična kaskaderka koja mi je pomogla. Snimali smo sredinom ljeta u Sevilli i bilo je strašno vruće pod oklopom, a kaskaderi su uskakali kad bih već posustala i ostala bez energije. Scenu borbe iz šeste epizode snimali smo dva i pol dana i dali smo sve od sebe.