Prošlo je već pola 2015. godine. Idealno vrijeme da se osvrnemo i rezimiramo najbolja glazbena izdanja koja su nas razveselila tijekom godine. No, ne želeći se ponavljati, odnosno pisati vam o odličnim albumima, poput Belle & Sebastian, Faith No More, Cannibal Ox, Lotus Thief ili Kendrick Lamar, o kojima ste već imali prilike čitati na stranicama TV Obzora, zavirili smo u vlastitu fonoteku i iskopali desetke vrhunskih izdanja koja su objavljena tijekom ove godine.

Stoga, kada se krenete spremati za svoj godišnji odmor, osim kreditne kartice i sunčanih naočala, nikako ne smijete zaboraviti ni svoj uređaj preko kojega ćete slušati glazbu, jer kako drukčije ispunjavati tišinu dugih ljetnih dana, a osim već spomenutih albuma, mi vam nudimo još deset izdanja koja su zaslužila da im posvetite vrijeme i pažnju.

Kinshasa. Glavni grad Konga jedan je od najzanimljivijih glazbenih centara svijeta. Naime, nakon što smo mogli uživati u Konono Nº1 i Kasai Allstars, u goste nam stižu Mbongwana Star predvođeni dvojcem Coco Ngambali i Theo Nsituvuidi. No, ako mislite kako smo naišli na još jedan world music dragulj, u krivu ste jer Mbongwana Star imaju više sličnosti s Jamesom Brownom, Joy Divisionom ili primjerice Felom Kutijem nego s ostalim društvom iz Afrike. Produciran od pariškog DJ-a Doctor L-a (Liam Farrell), “From Kinshasa” je nemirna, očaravajuća, repetitivna ili jednom riječju briljantna ploča koja nam još jednom pokazuje kako je glazba ljudsko pravo, a ne luksuz.

Drugi album živahnog kvarteta iz Philadelphije, predvođenog sjajnom pjevačicom Frances Quinlan, uistinu je zanimljivo izdanje na kojemu sve vrvi od iskrenih emocija i drskih melodija. Ovo je njihovo prvo izdanje za Saddle Creek, koji nas je upoznao i s Bright Eyesima, Two Gallantsima ili primjerice Cursiveom, ima potencijala postati jedno od ključnih izdanja ove diskografske kuće. Pjesme poput “Waitress” ili "Powerful Man" moćne su rock'n'roll majstorije koje se lijepe za uši, poput sladoleda za prste u tople ljetne dane.

Iz Clevelanda, koji se ni nakon povratka LeBrona nije okitio prstenom NBA prvaka, stiže nam Natalie Prass, čiji debitantski album neodoljivo podsjeća na vrhunce Dusty Springfield ili Diane Ross, samo što ovaj album nije retro, nego svojim prekrasnim sanjivim baladama može bez problema postati bezvremenski. Nažalost, živimo u vremenu gdje će se ljepote poput “My Baby Don’t Understand Me” ili “Violently” vrlo brzo zaboraviti, no to vas ne sprječava da uživate u jednom uistinu prekrasnom izdanju.

Već od "Newspaper Spoons", koja se nalazi na samom početku debitanatskog albuma ovog kvarteta iz Calgaryja, nastalog na krhotinama prijašnjeg benda Women, znate da ste naišli na originalni bend koji svoje uzore Bauhaus, Joy Division, Guided by Voices Echo and the Bunnymen ili Animal Collective ne kriju, no umjesto da ih besramno kopiraju, oni su odlučili ponuditi svoju viziju glazbe koja istovremeno oduševljava, ali i uznemiruje. Još ako vas uspiju nagovoriti da poslušate o čemu sve Matt Flegel pjeva i vrišti, ostat ćete bez teksta.

Debitantsko trostruko izdanje Kamasija Washingtona, čovjeka koji je kao studijski glazbenik svirao saksofon na posljednjem albumu Kendrick Lamar, epsko je u svakom pogledu. Jer osim što traje punih tri sata, imat ćete osjećaj kako ste naišli na nekakvu relikviju prošlosti, a ne na jedan aktualan album na kojemu se tako prekrasno osjete utjecaji soul jazza, Johna Coltranea, Milesa Davisa i Weather Reporta, a sve to upakirano je u jedno ekstravagantno ljubavno pismo nekim davnim, ljepšim vremenima.

Punog naziva “Sometimes I Sit And Think, And Sometimes I Just Sit” još je jedno debitantsko izdanje, koje nam ovaj put dolazi iz Australije, a njegova autorica, 24-godišnja Courtney Barnett jedna je od najzanimljivijih autorica koja se pojavila na sceni tijekom 2015. godine. Njezine pjesme su povremeno pop-dragulji, a već u sljedećem trenutku depresivne i nepojmljivo tužne, no bez obzira na to koji im epitet podarili, one su originalne i moćne.

Četvrti studijski album norveških progresivaca Leprous je nezaustavljivo čudovište, koje većinu svoje crne i metalne ljepote duguje vrhunskom vokalu Einara Solberga, čiji je glas istovremeno zastrašujući i lijep. Leprous su svoj “The Congregation” smjestili negdje između osobnih im heroja Ihsahna, Emperora, a povremeni uleti synth klavijatura odvede ih u Muse sfere. Impresivna kolekcija pjesama na novom albumu pokazuje Leprous kao bend koji se neprestano razvija i ide prema naprijed.

Ah, ta današnja djeca. Ponekad me uistinu oduševe svojim idejama i znanjem koje me povremeno plaši. Uzmite za primjer Shamira Baileya, dječaka od dvadeset godina koji dolazi iz Las Vegasa, koji na svojem debitatantskom albumu “Ratchet” odaje počast svojim herojima mladosti. A oni su, pazite sad, Fischerspooner, LCD Soundsystem, !!!, Hot Chip, Outkast i Green Velvet. Sve bendovi koji su objavljivali esencijalna izdanja do prije nekoliko godina. A Shamir ne samo da im je odao počast nego se svojski potrudio da njegov debi bude gotovo u istom rangu s navedenima.

Jerilynn Patton, koji se potpisuje kao Jlin, autor je jednog od najzanimljivih izdanja 2015. godine. “Dark Energy” je fascinantna i kompleksna ploča, prepuna detalja koja će vas apsorbirati svojim minimalizmom na kojemu se za prevlast bore brojni glazbeni utjecaji, od rocka, jazza sve do world musica, no, od svega navedenog vi ćete tek povremeno naići na poneki fragment, dok je kompletna slika sve samo ne prežvakavanje jednog te istog. Jlin je objavio jedan od najoroginalnijih elektronskih albuma posljednjih nekoliko godina.

Za kraj ostavili smo novi, trinaesti album u karijeri The Orb dvojca Alexa Patersona i Thomasa Fehlmanna. Prošlo je dvadeset i četiri godine od epskog debija “ The Orb's Adventures Beyond the Ultraworld” koji je zauvijek promijenio elektronsku glazbu zajedno s brojnim esencijalnim izdanjima te 1991. godine, a novi “Moonbuilding 2703 AD” na kojemu sve vrvi od sanjivih i repetitivnih techno ritmova, prošaranih prekrasnim melodijama i zrnastim loopovima, neodoljivo je izdanje koje će vas odvesti do Jupitera i natrag.

Piše: Nikola KUČAR