Priznati povjesničar Dan Jones, voditelj emisije “Najkrvavija britanska dinastija”, koju gledamo na Viasat Historyju, poznati je britanski pisac i novinar. U razgovoru za TV Obzor otkrio nam je kako se zaljubio u povijest, što misli o hrvatskoj povijesti, koje osobine krase dobrog lidera, ali i brojne druge zanimljivosti.

Kako ste se odlučili ostvariti karijeru povjesničara?

- Jednostavno. Mislim da sam znatiželjan, a to me privuklo i novinarstvu. Povijest i novinarstvo dvije su strane iste medalje. Ideš uokolo i zabadaš nos u tuđe poslove. Ako to učinite svojim susjedima, bit će supernadrkani zbog toga. Ali ako to činite s gomilom mrtvih ljudi koje ne poznajete, možete to nazvati poviješću i to je u redu. Dakle, prirodna radoznalost. Volim priče i pripovijedanje, oduvijek sam volio čitati, bilo da je u pitanju fikcija bilo stvarnost. Volim televiziju, pogotovo sada kad je zaista dobar medij za stvaranje i prenošenje dobrih priča. Poviješću sam fasciniran još od tinejdžerskih dana. Imao sam sjajnog učitelja u školi, koji je povijest učinio mojim omiljenim predmetom. Na sveučilištu su nam predavali priznati i vrlo inspirativni profesori, kao što su David Starkey, Helen Castor i Christine Carpenter. Učili su nas kako pisati, kako pričati priče. Imao sam sreću što su bili dio mog školovanja, u kojem sam doista uživao.

Koje je vaše omiljeno povijesno mjesto?

- Smatram se blagoslovljenim zbog toga što živim u Londonu, jer je tako bogat grad. Mnogo smo snimali na lokacijama kao što su Londonski toranj, Westminsterska opatija i palača, Katedrala sv. Pavla, Clerkenwellov samostan... Volim London kao cjelinu. Zato i dalje živim ovdje, unatoč tome što si dosta toga ne možete priuštiti, a život je vrlo stresan. No okruženi ste slojevima bogate povijesti. Inače bih otišao živjeti u Los Angeles, gdje je svaki dan sunčano, ali ondje nema povijesti. Samo gomila filmaša.

Jeste li ikad proučavali povijest nekih drugih zemalja? Što znate o hrvatskoj povijesti?

- Nažalost, ne znam toliko o hrvatskoj povijesti koliko bih želio znati. Nekoliko puta putovao sam u Hrvatsku. Obožavam Dubrovnik i njegove otoke, baš kao i svaki Britanac koji dođe u Hrvatsku. Moje poznavanje hrvatske povijesti je površno i želim naučiti više. Primjerice, Dubrovnik gledam u “Igri prijestolja”, jer se koristi kao Kraljev Grudobran, i uvijek pomislim: “Bože, volio bih da sam naučio više o tom gradu.” Međutim, odlučio sam da ću, za potrebe sljedećeg projekta, pisati o srednjem vijeku diljem Europe i Bliskog istoka. Znate, križarski ratovi. Imam nekoliko knjiga koje govore o tom području. Uzbuđen sam zbog toga što ću početi učiti povijest drugih zemalja, u toj vrsti mediteranskog područja, a to je nešto što prije nisam radio. Posljednjih petnaest godina proveo sam proučavajući srednjovjekovnu Englesku, a to postane turobno i deprimirajuće. Ono, kad nemate dovoljno vitamina D u organizmu. Samo razmišljate o kišnoj, jadnoj, hladnoj Britaniji. Stoga se radujem širenju znanja i učenju o svim tim novim zemljama.

Kako postati dobar lider?

- Potrebna je kombinacija okrutnosti i empatije, nešto što malo koji lider može postići. Trebate privući ljude oko sebe, pomoći im da rade ono što vi želite raditi, a istovremeno imati čvrt stav kako ljudi koji su ispod vas ne bi zagospodarili vama.

Dakle, mislite da je to ono što čini velikog kralja?

- Nema posebnog recepta, ali rekao bih da morate skuhati tu kombinaciju. Jasno je što čini velikog kralja prema srednjovjekovnoj definiciji. S jedne strane kralj drži mač u ruci, a s druge strane sjedi u sudnici, predstavljen je kao sudac. Mora balansirati između uloge ratnika i mirotvorca. I mora imati sreće - biti rođen i živjeti u pravo vrijeme, biti okružen pravim ljudima te imati sreće s okolnostima koje ga zadese.

- Emisija je adaptacija moje knjige “Dinastija Plantagenet”, koja je objavljena u Velikoj Britaniji, SAD-u, Poljskoj, Rusiji i Kini. Imala je određenu međunarodnu distribuciju. Uvijek sam želio napraviti nešto više od knjige. Ljudi znaju mnogo toga o Tudorima, viktorijancima, tim velikim obiteljima iz britanske povijesti, ali o Plantagenetovima znaju užasno malo. Osjećao sam da možemo napraviti sjajnu televizijsku adaptaciju. Imao sam sreće što je Channel 5 prije dvije godine poželio ulagati u povijesne programske sadržaje i tražio voditelja. Čelnici su bili zainteresirani za dinastiju Plantagenet i željeli su snimati emisiju o njoj. Sastali smo se i počeli dogovarati na koji bismo način mogli prilagoditi tako veliku knjigu za tri sata televizijskog materijala. Naravno, knjige i TV ne funkcioniraju jednako. Umjesto da smo pokušavali pokriti cijelu stvar, odlučili smo izvući četiri omiljene priče i napraviti pojedinačne filmove u nastavcima. Dakle, svaka epizoda funkcionira kao zaseban film. Uzor nam je bila “Igra prijestolja”, iako, naravno, nismo imali na raspolaganju četiri milijuna dolara po epizodi. Ali zadovoljan sam onim što smo postigli. Iskoristili smo dramsku jedinicu sa sjedištem u Bukureštu, sjajne studije i vanjske lokacije. Postigli smo razinu povijesne rekonstrukcije kakvu nikad prije nisam vidio u povijesnim dokumentarcima. Kad smo sastavili sve te stvari - fokus na pripovijedanje i epsku rekonstrukciju - kao rezultat dobili smo proizvod koji je opravdao naša očekivanja, i povezali smo sve ono najvažnije iz knjige, baš kako sam i zamišljao.

Kako je dinastija Plantagenet doživjela uspon na vlast?

- Vojna osvajanja i vrlo pametna politika doveli su ih na vlast. Henry II. vladao je od 1154. do svoje smrti 1189. Imali su mnogo sreće jer su dobivali sinove nasljednike. Žene Yorkovih i Lancasterovih, koje su bile dio dinastije Plantagenetovih, četiristo godina rađale su sinove, sinove i sinove, do kraja 15. stoljeća.

Što pozitivno možete reći o dinastiji Plantagenet?

- Mislim da sam rekao mnoge pozitivne stvari o dinastiji Plantagenet. U širem smislu, mislim da je to najfascinantnija dinastija koju su Engleska, Britanija, možda čak i Europa, uopće imale.

Koliko vam je trebalo vremena da snimite prvi dio?

- Ukupno smo snimali tri mjeseca, ako me pamćenje ne vara. Dijelove koji uključuju mene snimali smo pet i pol tjedana, a zatim smo se uputili na spomenute lokacije u Bukureštu, na sljedećih šest tjedana. Dobra tri mjeseca bili smo u produkciji, dva mjeseca u pretprodukciji, a zatim još dva mjeseca u postprodukciji. Dakle, računajte na sedam ili osam mjeseci ukupnog rada na četiri epizode.