RAČINOVCI – Kao jedan od najvećih problema u obnovi kuća na poplavljenom području županjske Posavine načelnik Općine Drenovci Jakša Šestić ističe uskraćivanje prava na obnovu ljudima koji su bili prisiljeni otići iz sela i pronaći privremeni posao u većim gradovima. Ondje su iznajmili stan i nekoliko puta godišnje dolaze svojoj kući. Cvelferija je rubno, nerazvijeno i zapostavljeno područje Hrvatske koje ne nudi nikakve mogućnosti zapošljavanja. Ljudi nisu željeli sjediti, kukati i čekati socijalnu pomoć, nego su krenuli trbuhom za kruhom, i sada im se to vratilo kao bumerang.

– Obnova se odvija sukladno Zakonu o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije. No problem je što su oni mještani koji privremeno, pa i nekoliko mjeseci godišnje, borave u svojim kućama, ispali iz programa obnove, iako im je to jedina nekretnina koju posjeduju. Kuće im nisu obnovljene i te obitelji više nemaju kamo doći ni kamo se vratiti, a takvih je slučajeva na ovom području dosta, što je vrlo zabrinjavajuće - upozorava Šestić.

Jedan od njih je i Marko Brčina iz Račinovaca, razvojačeni hrvatski branitelj i otac desetero djece. Radi osiguranja egzistencije za brojnu obitelj životni ga je put prije nekoliko godina odveo u Rijeku, gdje se bavio građevinom, a s njim su otišli i supruga i djeca. U Rijeci su unajmili stan, a svaki slobodan trenutak koristili su za odlazak u Račinovce, gdje je, kažu, njihov pravi dom. Nakon puknuća nasipa, i njihova je kuća poplavljena i uništena, a uskraćeno im je pravo na obnovu.

– Sve sam pokušao, žalio se resornom ministarstvu, obilazio institucije, slao dopise, upozoravao na strašnu nepravdu i samo tražio ono što mi pripada, da mi obnove našu obiteljsku kuću u koju smo uložili cijeli svoj život, ali uzalud. Svagdje sam nailazio na zatvorena vrata, još su me i ismijavali. Nitko nije mario za ono što pričam jer tuđa rana nikoga ne peče - očajan je Brčina.

Nekoliko je godina proveo u ratu, ali posljednjih mjeseci, kaže, proživljava najteže dane u životu. Zbog nepravde, očaja i beznađa u koje je dovedena njegova obitelj razmišljao je i o tome da digne ruku na sebe. Sol na ranu, kaže, stavila mu je građevinska tvrtka koja gradi kuću njegovu susjedu. Temelje je, tvrdi Marko, postavila na samoj međi i sada bi on trebao rušiti svoj “ajnfort” kako bi susjedima osigurao dovoljno prostora za komociju, što je izvan svake pameti.

- Mi jedini u selu nismo dobili ni gradsku vodu, na lokalni su vodovod u selu priključivali sve živo, ali ne i kuću Marka Brčine. Iz kojeg razloga, odgovor nisam dobio. Zadnja stanica bila mi je odlazak u Zagreb, upravo izlazim iz Gajeve, sve sam prijavio USKOK-u, počevši od ministrice Anke Mrak-Taritaš, vinkovačke građevinske tvrtke do predsjednice mjesne zajednice i osoba koje su u moje ime potpisivale i uzimale donacije, od zimnice do bijele tehnike… Ali bojim se da i od toga neće biti ništa. Žalosno je, bolno i poražavajuće kada te sustav na pravdi Boga ismijava - ogorčen je Brčina. Njegova je obitelj, kaže, dovedena u bezizlaznu situaciju.

- Nemamo više kamo, kuća gdje smo u Rijeci imali unajmljen stan prodana je, naša uništena obiteljska kuća u Račinovcima za državu ne postoji i mi se nemamo gdje prijaviti. Zbog prave noćne more koju proživljavamo odlučio sam sa suprugom i djecom zauvijek napustiti Hrvatsku. U mojoj domovini i mome selu, za koje sam se borio, za mene više nema mjesta. Još ću samo jednom, za dva-tri tjedna doći u selo, zapaliti ono što mi je ostalo u dvorištu i nikada više nogom neću kročiti u Račinovce! - nije skrivao svoj očaj i golemo razočaranje.

– Zauvijek odlazim sa sedam sinova. Ne mogu opisati taj osjećaj, to je nešto preteško i toliko bolno da ni u najgoroj noćnoj mori ovakvo nešto nisam mogao naslutiti. Zar sam se za to borio? - plačući nam je rekao Brčina.

Iz Zagreba će sa suprugom i djecom, u dobi od 13 do 27 godina, nastaviti put Austrije, gdje će ih dočekati sin, a potom otići u Njemačku, gdje će početi novi život.